NOSITELJICA stranke Možemo za dijasporu na nadolazećim parlamentarnim izborima jest 21-godišnja Elena Komarić. Ova studentica novinarstva koja je živjela u Njemačkoj u intervjuu za Index iznijela je svoje društvene i političke poglede na svijet, kazavši više o ovim izborima i njezinim očekivanjima.

Jasno je da je čeka jako težak posao budući da je HDZ u ovoj, 11. izbornoj jedinici veliki favorit. Dijaspora daje tri predstavnika za sabor, a HDZ tu rijetko gubi mandate. Na listi stranke Možemo za dijasporu još su Borna Lozo, Martina Podboj, Leonardo Pierobon, Jana Dolečki, Iva Marčetić i Siniša Labrović. Elena Komarić nam je objasnila kako se ona i Možemo namjeravaju suprotstaviti HDZ-u.

Zašto Možemo?

Jer se nakon puno godina pojavila opcija koja je ponudila nadu, ne samo nadu, nego su i vođenjem Zagreba pokazali da se može. Morali su sjeći krakove korumpirane hobotnice koja se širila posljednjih 20 godina. Unutar dvije godine obnovili su, primjerice, škole i vrtiće koje je Bandić obećavao godinama, obnovili su vozni park prvi put u 20 godina, spasili su grad od bankrota.

Neki kritiziraju po pitanju otpada, određenih komunalnih pitanja…

Smeće je nacionalni problem. 20 godina se nitko u Hrvatskoj nije bavio smećem. Vlada je obećala do 2025. izgraditi 16-20 centara za gospodarenje otpadom, izgrađena su tri, od kojih su dva u Primorsko-goranskoj i Istarskoj županiji - županijama gdje HDZ nije na vlasti! Izgrađeni CGO je preduvjet za zatvaranje Jakuševca. Za rješavanje ovakvog problema nužna je suradnja gradske i državne vlasti, a vlada uporno opstruira ovaj proces i otežava svaki korak ovog puta. Vidimo to i na primjeru laganja HDZ-ovaca po pitanju Resnika kao lokacije za CGO. Tomašević je donio odluku i gradit će se CGO u Resniku...

Stanje se poboljšava, ojačavaju se kapaciteti Čistoće koja zbog poboljšanih uvjeta rada uspješno povećava broj operativnih radnika, odvaja se više nego ikad. Zatvaranje Jakuševca je ključan korak, korak koji se zbog političkih pritisaka već 20 godina nitko nije usudio poduzeti.

Tužno je vidjeti komentare poput “Ne-možemo” jer obično dolaze iz neinformiranosti. Primjerice, dezinformacije o tramvajima su jako široko rasprostranjene, građani nisu upoznati s činjenicom da je Grad od Končara naručio nove tramvaje, koji se nažalost ne mogu kupiti u dućanu poput kruha. Njihova izgradnja traje, a tramvaji iz Augsburga naručeni su kako bi olakšali ovo prijelazno razdoblje.

Kome ćete se vi osobno najviše obraćati?

Mladima koji misle da ih politika ne zanima, da ih se ne tiče. Mladima koji misle da njihov glas neće ništa promijeniti. Istraživanja pokazuju da HDZ-ova stvarna podrška iznosi 12%, što znači da ako dovoljno ljudi izađe na izbore, oni gube. Svaki glas se računa. Mladima se mora dočarati stupanj katastrofe koji će nastupiti ako nastavimo ovim HDZ-ovskim tempom. Budućnost nam ovisi o ovim izborima.

Što će biti okosnica, fokus programa stranke Možemo u kampanji?

Stanovanje je uvijek glavna stavka troškova života. Mladima je kupnja nekretnine nedostupna, cijene nekretnina nigdje u Europi nisu rasle kao u Hrvatskoj, a ako se onda okrenemo najmu – ni to im nije moguće jer garsonijera na rubu Zagreba košta 450 eura, ako imate sreće, što je cijena garsonijere u Dortmundu, a mislim da ne moram naglašavati da je prosječna hrvatska plaća tri puta manja nego njemačka.

I onda mlade dovodimo u situaciju u kojoj im se šansa za osamostaljenjem, nažalost, nudi samo ako, primjerice, baka ili djed umru i tako im se oslobodi stan. U protivnom im preostaje samo da napuste ovu državu.

Zato nam je za demografsku revitalizaciju Hrvatske nužna izgradnja javnih stanova i jednako važno je da, primjerice u Zagrebu, 50.000 stanova ne zjapi prazno, i to se pod hitno mora regulirati.

Solarizacija javnih i privatnih zgrada, razvijanje građanske participacije u solarizaciji važno je kako bi ljudi sami profitirali od energije koju proizvedu

Važno je revitalizirati poljoprivredu jer je HDZ napravio nešto što čak ni Ameri nisu, privatizirao je poljoprivredu. Nadrealno je da smo otjerali Hrvate sa zemlje koja nas sve može hraniti.

Plenkovićevo hvaljenje Projektom Slavonija ispunjava me bijesom jer je u proteklih 8 godina Slavoniju napustilo 90.000 ljudi.

Zelena javna nabava – da obuzdamo uvozni lobi i konzumiramo ono što su proizveli naši poljoprivrednici. Imamo sve preduvjete da se hranimo od onog što sami uzgojimo.

Što čeka Hrvatsku ako pobijedi HDZ, kakva je, prema vašem mišljenju, ta budućnost?

U Hrvatskoj će ostati samo oni koji od HDZ-ovog lopovluka profitiraju i oni koji pate od Stockholmskog sindroma.

Što biste opisali najgorim dijelom HDZ-ove vladavine? Zašto ste otišli u Njemačku? Mislite da je jedan od glavnih problema u premreženosti institucija od strane HDZ-a?

Da, jedan od razloga našeg odlaska iz Hrvatske bio je upravo to, obitelji je ponuđen ultimatum, učlani se ili nema budućnosti. Ne zapošljava se po stavkama u CV-u, nego po boji članske iskaznice.

“Uzmi, zgrabi” metoda HDZ-ovaca koja stavlja osobnu dobit ispred svega drugog, neovisno o tome kakvu štetu to donosi većini. Prodali bi zrak da ga mogu upakirati.

Najbolje taj bijes opisuje ono što moj djed kaže: on kao čovjek koji je bio u Domovinskom ratu i borio se za ovu državu, sada može sjesti i plakati jer su mu ⅔ djece otjerane iz ove države.

Jednom ste rekli da vas je pravosuđe potjeralo iz Hrvatske?

Osobno, 12 sam godina proživljavala pravosudnu havariju u borbi protiv oca zlostavljača. Borba oko oduzimanja skrbi trajala je cijelo moje djetinjstvo unatoč činjenici da je bio osuđeni zlostavljač.

Zašto povratak u Hrvatsku?

Jer vjerujem da, iako je Hrvatska uništena, ovim izborima ju možemo spasiti od potpune propasti.

Obično oni koji dođu iz dijaspore, a uključe se u politiku, budu nabrijani na hrvatstvo. Kako Vi gledate na takvu vrstu domoljublja?

Domoljublje dijaspore koja nikad nije zaradila hrvatsku plaću je bazirano na iluzijama države u kojoj nikad nisu pokušali preživjeti, u kojoj nikad nisu kupili kruh, platili stanarinu, čekali termin kod doktora. Domoljublje i HDZ ne mogu se naći u istoj rečenici. Netko tko prodaje našu zemlju, tko trenutno prodaje zadnje dijelove naših firmi, za mene nije domoljub.

Ako se u Hrvatskoj ništa ne promijeni?

Ako HDZ pobijedi, svjetlo na kraju tunela je službeno ugašeno i šansa za boljitkom u skorijoj budućnosti, šansa za dobrim životom od rada propada. Ja u Hrvatskoj nemam nikakvo zaleđe, ne nasljeđujem nekretnine, što znači da je šansa za dobrim životom u Hrvatskoj jako mala. Nisam donijela nikakve konačne odluke, ne znam kako će se stvari odvijati. Život je nepredvidiv, ali svakako se nadam da ću moći ostati u Hrvatskoj.