GLOBALNO zagrijavanje predstavlja ozbiljnu prijetnju za ljudsko zdravlje na mnogo načina, a kako temperature budu rasle, problemi će postajati sve ozbiljniji.

Postoje brojne studije koje na to upozoravaju, među kojima i redovno godišnje izvješće Lancet Countdown on Health and Climate Change.

Izravne posljedice na zdravlje

Klimatske promjene mogu imati izravne posljedice na ljudsko zdravlje. Primjerice, ekstremne vremenske prilike, kao što su toplinski valovi, oluje i poplave, mogu uzrokovati brojne ozljede, bolesti i smrti.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), toplinski valovi spadaju među najopasnije prirodne prijetnje iako njihove posljedice nisu uvijek očite. S porastom temperatura povećava se rizik od bolesti povezanih s vrućinom, kao što su toplinska iscrpljenost i toplinski udar.

Od 1998. do 2017. više od 166.000 ljudi u svijetu umrlo je zbog toplinskih valova, što uključuje više od 70.000 smrtnih slučajeva tijekom toplinskog vala 2003. u Europi. Između 2000. i 2016. broj ljudi izloženih toplinskim valovima povećao se za oko 125 milijuna.

Analize smrtnosti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pokazale su da je u 2012. godini u Zagrebu tijekom tjedan dana (krajem srpnja i početkom kolovoza) u kojem je toplinski val utjecao na grad višak smrtnih ishoda bio za 5% viši u odnosu na tjedne bez toplinskih ekstrema te da je broj prijema hitnih medicinskih službi tijekom tjedna toplinskog vala porastao na 10.000 naspram 6000 tijekom tjedana bez toplinskih ekstrema.

Epidemiologinja Nika Lazić, direktorica TreeSPota koja istražuje utjecaje klimatskih promjena na zdravlje, ističe da je prema World Economic Forumu i istraživanjima uglednog časopisa Lancet Zagreb na trećem mjestu po osjetljivosti od smrti uzrokovanih toplinskim valovima, nakon Pariza i Amsterdama.

Pothranjenost i glad

Klimatske promjene također mogu dovesti do pothranjenosti zbog propadanja usjeva uzrokovanih sušama, poplavama i drugim vremenskim nepogodama i ekstremima. Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) predviđa da će globalno zatopljenje u brojnim dijelovima svijeta povećati nesigurnost prinosa raznih poljoprivrednih proizvoda - žitarica, voća i povrća - te povisiti njihove cijene.

Primjerice, predviđa se da će prinos nekih usjeva, poput kukuruza, u nekim dijelovima svijeta pasti za čak 35% ako prosječna temperatura poraste za 1.5-2°C u odnosu na onu predindustrijsku u 19. st. U Hrvatskoj je porast od 1.5°C već dostignut.

Širenje komaraca i krpelja

Klimatske promjene također će dovesti do širenja bolesti prijenosnicima poput komaraca i krpelja. Kako temperature budu rasle, ti će se vektori razmnožavati u sve većim brojevima jer će lakše preživljavati zime te će se sve više širiti u područja koja su ranije za njih bila previše hladna.

To znači da će se sve više ljudi zaražavati bolestima karakterističnim za toplije krajeve, kao što su groznica zapadnog Nila, malarija, denga groznica, lajmska bolest, žuta groznica i dolinska groznica, koju uzrokuju gljivice. Neke od tih bolesti već su zabilježene u Hrvatskoj. Primjerice, denga groznica, koju prenosi komarac Aedes aegypti, postala je endemska u Hrvatskoj 2010. Prvi slučajevi groznice zapadnog Nila, koju prenosi komarac Culex, u Hrvatskoj su zabilježeni 2012.

Lazić kaže da je malarija u Hrvatskoj iskorijenjena još 1964. te se od tada bilježe samo uvezeni slučajevi bolesti.

"S obzirom na to da u Hrvatskoj postoje komarci iz roda Anopheles, postoji stalna opasnost od ponovne pojave uzročnika malarije, parazita Plasmodium u komaraca na našem području. Tome bi posebno mogli pogodovati porast temperature i klimatske promjene", kaže Lazić.

Gubitak staništa

Gubitak staništa i hrane te izumiranje nekih vrsta zbog klimatskih promjena natjerat će životinje na migracije u nova područja, što će intenzivirati kontakte između životinja i ljudi koji se inače ne bi događali. To može povećati rizik od prijenosa bolesti među životinjama te sa životinja na ljude i obratno.

Primjerice, jedna studija, objavljena u časopisu Nature 2022., predviđa da će se tisuće vrsta sisavaca seliti u nova područja i ulaziti u nove kombinacije na višim nadmorskim visinama, u žarištima bioraznolikosti, u područjima Azije i Afrike, u kojima je i gustoća ljudske populacije visoka. Prema studiji, očekuje se da će se zbog klimatskih promjena pojaviti oko 4000 novih virusa, no autori ističu da su te procjene vrlo konzervativne, odnosno da bi broj mogao biti značajno veći.

Lazić kaže da istraživanja pokazuju da u svijetu već sada postoji oko 1.67 milijuna nepoznatih virusa, a procjenjuje se da najmanje pola njih može zaraziti ljude.

"Problem nije samo u tome što će klimatske promjene uzrokovati pojave novih ili oživljavanje drevnih virusa nego i u tome što će gubitkom bioraznolikosti i postojeći patogeni češće dolaziti u doticaje s ljudima i izazivati bolesti", kaže Lazić.

Širenje gljivica

Porast temperatura omogućio je širenje nekih gljivica koje uzrokuju bolesti u nova područja koja su prije bila prehladna da bi preživjele.

Primjerice, dolinska groznica, uzrokovana gljivicom Coccidioides koja živi u tlu u toplim i suhim područjima, već se proširila na sjeverozapad američkog Pacifika. Ona može uzrokovati ozbiljne infekcije i smrt, a često se pogrešno dijagnosticira i liječi.

Zagađenje voda

Američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti ističu da znanstvenici predviđaju da će klimatske promjene imati razorne učinke na slatkovodni i morski okoliš. Primjerice, štetno cvjetanje algi moglo bi postati sve učestalije, što će rezultirati povećanjem koncentracija cijanobakterija u jezerima, rijekama, oceanima i zaljevima. Cijanotoksini iz tih bakterija mogu kontaminirati vodu i hranu poput školjki te uzrokovati probleme ne samo ljudima već i kućnim ljubimcima, stoci, divljim životinjama i okolišu.

Oslobađanje "zombi virusa" iz vječnog leda

Treba adresirati i problem otapanja permafrosta, koji su aktualizirala neka novija istraživanja.

Naime, posljednjih nekoliko desetljeća provedeno je više studija koje su pokazale da otapanje zaleđenih arktičkih područja uzrokovano klimatskim promjenama može osloboditi drevne mikroorganizme koji su desecima tisuća godina bili zamrznuti u vječnom ledu, uključujući viruse, bakterije i neke višestanične organizme (video dolje).

Permafrost je dobar konzervator jer je hladan, u njemu nema kisika te kroz njega ne prodire svjetlost.

No Arktik se zagrijava oko četiri puta brže od ostatka planeta tako da posljednjih godina gornji sloj vječnog leda u njemu povremeno nestaje na velikim površinama.

"Zombi virusi" su veća prijetnja nego što se stječe dojam

Znanstvenici se uglavnom slažu da opasnost koju predstavljaju mikroorganizmi oslobođeni iz permafrosta nije velika jer se radi o relativno malom broju uzoraka koji se nalaze u izoliranim područjima rijetke naseljenosti.

No u jednoj novijoj studiji, objavljenoj u časopisu Viruses, međunarodni tim istraživača iz Rusije, Njemačke i Francuske upozorio je da je rizik da čestice drevnih virusa ostanu zarazne podcijenjen i da bi njihovo oslobađanje moglo ponovno oživiti neke bolesti koje su bile zarobljene u ledu od prapovijesti.

Autori studije podsjećaju da otapanje permafrosta omogućuje razgradnju organskih tvari u njemu, pri čemu nastaju staklenički plinovi ugljikov dioksid i metan, čime se globalno zatopljenje dodatno pojačava. Drugim riječima, pokreće se povratna sprega, odnosno začarani krug zagrijavanja.

Dio tih organskih tvari sačinjavaju mikrobi (prokarioti, jednostanični eukarioti), kao i virusi koji su ostali neaktivni od prapovijesti. Tim ističe da je do sada objavljeno malo studija o tim mikroorganizmima, čime se stvara krivi dojam da su takve pojave rijetke i da "zombi virusi" nisu prijetnja javnom zdravlju.

Odmrznuti virusi uspješno su se aktivirali

Kako bi bolje procijenili stvarnu opasnost koju predstavlja otapanje permafrosta, autori su u novoj studiji analizirali 13 novih virusa izoliranih iz sedam uzoraka drevnog sibirskog leda i pokazali da oni spadaju u pet klasa koje prethodno nisu bile oživljene: pandoravirus, cedratvirus, megavirus i pacmanvirus, uz novi soj pithovirusa.

Voditelj studije Jean-Michel Claverie, profesor emeritus medicine i genomike na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Aix-Marseille u Francuskoj, već godinama proučava viruse koji su zarobljeni u permafrostu.

Među njima je vrsta divovskih virusa, koju je prvi put otkrio 2003.

Njegovi napori da otkrije viruse zamrznute u permafrostu koji preživljavaju odmrzavanje djelomično su inspirirani timom ruskih znanstvenika koji su 2012. godine oživili divlji cvijet iz 30.000 godina starog sjemenskog tkiva pronađenog u vjeveričinoj jazbini.

Golemi Pithovirus sibericum

U studiji objavljenoj 2014. u časopisu PNAS Claverie i njegovi suradnici opisali su pronalazak soja nazvanog Pithovirus sibericum, koji je toliko velik da se može vidjeti pod običnim svjetlosnim mikroskopom. S dužinom od oko 1.5 mikrometara (μm), P. sibericum je više od sedam puta veći od modernog virusa koji inficira ljude, čije se dimenzije obično kreću od 20 do 200 nanometara. To ga čini vrlo prikladnim za istraživanja pod svjetlosnim mikroskopom.

Taj virus iz permafrosta, star 30.000 godina, ponovno je postao aktivan i zarazan kada je umetnut u kulturu jednostaničnih ameba. Claverie je iz sigurnosnih razloga odlučio proučavati ovaj virus jer nije opasan za ljude i životinje, već samo za amebe. No već i sama činjenica da je ostao aktivan i živ nakon toliko godina zabrinjava jer u permafrostu ima drugih virusa i mikroorganizama koji mogu biti zarazni za druge eukariote, uključujući životinje i ljude.

"Lakoća kojom su ti novi virusi izolirani sugerira da zarazne čestice virusa specifične za mnoge druge netestirane eukariotske domaćine vjerojatno ostaju u izobilju u drevnom permafrostu", napisali su tada autori.

Mollivirus sibericum

Claverie i njegovi suradnici izolirali su 2015. i drugu vrstu virusa, tzv. Mollivirus sibericum, koji je također inficirao amebe.

To je nešto veći, sferični virus promjera 500-600 nanometara (0.5-0.6 μm) s dvostrukom zavojnicom DNA. To je bio četvrti drevni virus odmrznut iz permafrosta, a pronađen je u uzorcima iskopanim 2003. godine.

Konačno, u ranije spomenutom, najnovijem istraživanju, objavljenom u časopisu Viruses, Claverie i njegov tim pokazali su da svaki od 13 virusa izoliranih iz sedam uzoraka može zaraziti kulturu ameba.

Lazić kaže da brojni patogeni mikroorganizmi, poput virusa influence i poliovirusa, mogu preživjeti smrzavanje i potom odleđivanje.

"Za takve mikroorganizme ledene površine su rezervoari, a njihovo otapanje potencijalna je prijetnja za ljude", kaže Lazić.  

Odmrznut virus ubojite gripe iz 1918.

I jedno ranije istraživanje provedeno krajem 1990-ih ukazuje na to da postoji prijetnja infekcije ljudi. U njemu je švedski patolog dr. Johan V. Hultin pronašao RNA virusa H1N1 iz 1918. u plućima pretile Inuitkinje (koju je tim nazvao Lucy), pokopane u masovnoj grobnici žrtava gripe u blizini zabačenog sela Brevig Mission na Aljasci.

Taj soj virusa, koji je uzrokovao španjolsku gripu koja je 1918. poharala cijeli svijet i odnijela desetke milijuna života, bio je toliko dobro očuvan da su znanstvenici uspjeli sekvencirati cijeli njegov genom.

Ovo otkriće bilo je u to vrijeme vrlo važan korak u istraživanju raznih virusa, no istovremeno je pokazalo da iz vječnog leda vreba ozbiljna opasnost.

Virus velikih boginja u mumijama iz Sibira

U sjeveroistočnom Sibiru znanstvenici su 2004. otkrili nekoliko grobnih mjesta sa zamrznutim tijelima. Većina ukopa bila je pojedinačna i uključivala je samo jedno tijelo, no jedan je grob sadržavao pet smrznutih mumija - dvoje djece i troje odraslih - za koje se činilo da su pokopani nedugo nakon smrti.

Tim francuskih i ruskih znanstvenika u tim je mumijama, starim 300 godina, 2012. pronašao dijelove DNA velikih boginja.

Drevni virusi drevnih ljudi

Otapanjem permafrosta mogli bi se osloboditi ljudski virusi iz još dalje prošlosti. Primjerice, mikroorganizmi koji su inficirali rane ljude koji su naseljavali Arktik još uvijek mogu biti zamrznuti u tlu.

"Postoje naznake da su neandertalci i denisovci naseljavali sjeverni Sibir te da su bili pogođeni raznim virusnim bolestima, od kojih su neke nama poznate, poput malih boginja, a neke druge su možda u međuvremenu nestale", rekao je Claverie.

"Činjenica da bi mogao postojati kontinuitet infekcije između nas i drevnih hominina je fascinantna - i mogla bi biti zabrinjavajuća", dodao je.

Širenje antraksa oslobođenog u Sibiru

Da prijetnja nije puko dizanje panike, govori i slučaj širenja antraksa u Sibiru 2015. godine.

Bolest je odnijela život jednog 12-godišnjeg dječaka u udaljenom dijelu Sibira na poluotoku Yamal, a infekcija je potvrđena kod još najmanje 20 ljudi. Oko 100 sumnjivih slučajeva tada je hospitalizirano. Od posljedica zaraze antraksom tada je u tom području uginulo više od 2300 sobova. Stručnjaci smatraju da je najvjerojatniji uzrok njihove smrti bio odmrzavanje permafrosta kojim su prethodno nepokretne spore Bacillus anthracis ušle u obližnju vodu i tlo, a zatim i u zalihe hrane.