“JA NISAM za ostavke u politici”, zavapio je jučer pred novinarima ministar gospodarstva Darko Horvat (HDZ), upitan o tome treba li njegova kolegica iz vlade Gabrijela Žalac dati ostavku jer je autom udarila djevojčicu i to vozeći bez valjane vozačke dozvole.

Horvat je tako sažeo jednu od maksima koje vladaju hrvatskom političkom scenom, a to je da podnošenje ostavke nije dio repertoarnih poteza hrvatskog političara. Iako se drugdje za takve i manje skandale leti iz vlade, u Hrvatskoj nema političke odgovornosti prema građanima i javnosti, nego samo prema vlastitom predsjedniku stranke, odnosno premijeru. Ako vas vođa želi na nekoj poziciji, bit ćete na njoj unatoč svemu, ako vas ne želi, maknut će vas unatoč svemu.

Ana Stavljenić-Rukavina - iznimka koja potvrđuje pravilo

Hrvatski političari nisu nikad razvili sposobnost podnošenja ostavke jer ih nije briga za stav javnosti ili demokratske standarde, nego samo za milost šefa. Povrh toga, hrvatski političari kraj svoje karijere u politici smatraju neopisivom životnom tragedijom i samo rijetki umiju prihvatiti da je doista gotovo, dok se drugi povlače po marginama do kraja života, sanjajući veliki povratak.

Ideja da bi sami mogli ostavkom okončati vlastitu političku karijeru im je strana i neprihvatljiva, to se jednostavno ne radi. Svi se vole pozivati na primjer Račanove ministrice zdravstva Ane Stavljenić-Rukavine koja je iz osjećaja moralne odgovornosti zbog smrti pacijenata zbog neispravne medicinske opreme podnijela ostavku, ali ona je izuzetak koji potvrđuje pravilo o (ne)podnošenju ostavki među hrvatskim političarima. Pravilo glasi: ostavka se ne podnosi ni po cijenu časti i života.

Novi nivo prezira prema hrvatskoj javnosti

Potreban je doista veliki skandal, poput Agrokora i afere Hotmail, da se netko iz vlade odluči na ostavku, ali i to je prethodno iznuđeno javnim i medijskim pritiskom. Po mišljenju Andreja Plenkovića, ovo što je učinila ministrica Gabrijela Žalac nije dovoljno važno da bi zbog toga podnijela ostavku. Bez obzira na reakcije građana na društvenim mrežama, bez obzira na kritike medije i opozicije, Žalac ostaje u vladi i to zahvaljujući tome što je Plenković odbio prihvatiti njenu ponuđenu ostavku. On “može što hoće”, kako je svojedobno objasnio svoje viđenje pozicije premijera. I on “nije za ostavke u politici”.

Iako je sve to razočaravajuće, ne može se reći da je neočekivano, s obzirom na to da Plenković u svojoj vladi drži još nekoliko ministara koji su odavno sami trebali podnijeti ostavke ili su morali biti smijenjeni, ali način na koji je sve to izvedeno dodaje novi nivo prezira prema inteligenciji hrvatske javnosti. Plenković i Žalac su, po svemu sudeći, dogovorili mali igrokaz u kojemu će ona prvo nuditi ostavku premijeru, da bi je on nakon dramske pauze odbio te usput i održao lekciju svima koji traže ministričinu ostavku da histeriziraju.

Suzni igrokaz ministrice Žalac

Pred novinare se u pratnji glasnogovornika jučer prva pojavila Žalac, točno u podne, te je otplakala svoju kratku pres konferenciju. "To ne bih nikome poželjela. Išla sam u trgovinu, djevojčici sam pomogla na licu mjesta", rekla je Žalac plačući i dodala: "Nisam ni znala da mi je istekla vozačka”. Vozačka dozvola joj je istekla 2016. godine u lipnju.

"Premijeru sam u subotu ponudila ostavku. Ponudila sam mu mandat na raspolaganje. Ne opravdava me da vozačku imam nevažeću. To je takav splet okolnosti. Pored moje ulice je dijete istrčalo, pokušala sam izbjeći, sreća što nitko nije iz suprotnog smjera došao", rekla je onda uplakana Žalac.

"Policija i DORH će sve reći o tom nemilom događaju. Ja se ispričavam javnosti. Nije mi nikakva namjera, to me ne opravdava. Dozvola mi je izdana 2006. Traje deset godina. Ja to do subote nisam znala", rekla je.

Nakon što je više puta spomenula šok koji je doživjela, novinari su je pitali može li ona u takvom stanju uopće obavljati svoju ministarsku dužnost. "Sigurno da mogu, ali kada malo dođem k sebi i kad se sve ovo što se događa već dva dana na neki način smiri. Meni je najvažnije da je moja susjeda curica dobro", poručila je. 

Na pitanje zašto nije dala neopozivu ostavku, Žalac je još jednom ponovila da je potresena i otišla od novinara. 

Plenković i Žalac u stalnom kontaktu od subote

Oko dva sata kasnije je pred novinare izašao Plenković i odbio prihvatiti ministričinu ostavku. Pritom je priznao da se redovito telefonski čuju od subote, dana nesreće te da je o svemu razgovarao s ministricom. 

"Ministrica i ja smo u kontaktu od 30 minuta nakon što se to dogodilo u subotu ujutro. Razgovarali smo više puta tijekom subote, razgovarali smo jučer, a jutros je došla i ja sam je primio. Ona je ponudila svoj mandat na raspolaganje. Dakle, prepustila je odluku meni i spremna je prestati biti ministrica i mislim da je to s njene strane potez koji je u ovim okolnostima vrlo korektan i moralan”, izjavio je Plenković novinarima na Katoličkom bogoslovnom fakultetu.

To znači i da je ministrica u ponedjeljak izašla pred novinare znajući da neće biti smijenjena jer teško je povjerovati da joj Plenković tijekom svih tih razgovora od subote nije natuknuo hoće li je zaštititi ili ne te da je plakala i glumila da podnosi ostavku znajući unaprijed da neće biti prihvaćena. Tako su i Žalac i Plenković dobili priliku glumački zasjati, ona kao uplakana žena, on kao dobrohotni i mudri lider, posve u skladu s patrijarhalnom ideologijom HDZ-a i hrvatskog društva.

Načelo razmjernosti je krivo za sve

"Smatram da po načelu razmjernosti ovo što se, na žalost, dogodilo s prometnom nesrećom je nešto što se moglo dogoditi i nekom drugom. Ono što je propust s produljenjem vozačke dozvole nije vrsta prekršaja za koju bih ja od nje tražio da napusti vladu”, objasnio je Plenković svoje rezoniranje.

"Što se tiče vozačke dozvole koja nije bila produžena, to je propust, svojevrsni nemar, no to nije kazneno djelo već prekršaj. Ministrica je platila kaznu i izvadit će novu dozvolu", zaključio je lakonski premijer koji se pritom nije stidio jer u vladi zadržava očito kompromitiranu ministricu, štoviše uživao je u dociranju okupljenim novinarima. "Nemojte biti nervozni", poručio im je premijer, a preko novinara i cijeloj naciji.

Ne trebamo se mi zamarati razmišljanjem i time da imamo očekivanja od članova vlade, Plenković je taj koji o svemu odlučuje, on ne da ne priznaje glas naroda, nego ne priznaje ni međunarodne izvještaje i rang-liste.

Zašto to radi? Jer može

Glavni problem s Plenkovićevom bahatošću, pa tako i u slučaju ministrice Žalac, svodi se na sljedeće: Plenković se ponaša kao apsolutni kralj Hrvatske jer mu nitko ništa ne može, a on može sve. Oporba praktički ne postoji, kritičkih medija je vrlo malo, a Plenkoviću u saboru većinu drži kupljena ekipa zastupnika koja najvjerojatnije više nikad neće ući u sabor i očajnički se drži svojih privilegija. Plenković je, ukratko, nedodirljiv i svjestan je toga. Zato se tako i ponaša.

Besramno, proračunato i bahato ponašanje premijera i ministrice

Nije ovo prvi put da je Plenković s pozicije premijera, koja mu je očito udarila u glavu, pljunuo na hrvatske građane i stvarnost. Ali se ovo ipak izdvaja po svojoj besramnosti, proračunatosti i bahatosti. 

Pravo pitanje ostaje: hoćemo li i ovaj put obrisati tu pljuvačku s lica i nastaviti pognute glave dalje ili konačno pokazati da imamo volje tome se suprotstaviti?

Svima u Hrvatskoj je jasno da Gabrijela Žalac treba dati ostavku na mjesto ministrice, postoji niz demokratskih metoda da se premijera Plenkovića uvjeri u to.