RAZINA demokracije jedne države upravo je proporcionalna razini odgovornosti koja se u toj državi očekuje od političara. Ako je uistinu demokratska zemlja, od političara u njoj se očekuje da prvi poštuju pravila. Kupiti čarape na službenu karticu i u ponedjeljak vratiti novac znači ostavku jer službena kartica tome ne služi. Veća nesreća u resoru, iako ministar osobno nije odgovoran, također znači ostavku. Korištenje službenog automobila izvan vremena propisanog pravilima također traži ostavku.

Građani demokratske zemlje traže da političari budu primjer, posebno u poštovanju propisa. Jer ako političar ne poštuje jednostavna pravila kao što je uporaba službene kartice ili službenog vozila, tko onda očekuje da će poštovati pravila u mnogo važnijim stvarima? Što se veća pogreška političara tolerira, to je država manje demokratska.

Kada političar vozi bez vozačke dozvole i još pritom naleti na dijete, a ne da trenutnu ostavku, onda je od te države ostalo malo ili ništa. Takav sustav je demokratski mrtav i opstaje ili na sili ili na potkupljivanju socijalnih skupina dok ima novca za dijeljenje.

Političari ne ispunjavaju ono što traže od nas

Političari traže od nas strogo poštovanje propisa – zamislite da se javite na neki natječaj nekog ministarstva bez odgovarajućih papira, da u računovodstvu firme nemate sve do zadnjeg papirića ili da pokušate prijeći granicu s nevažećom putovnicom. Prijava na natječaj bi vam bila odbijena. Granicu ne biste mogli proći. A za čak i manji propust u papirima firme platili biste nekoliko desetaka tisuća kuna kazne. Zar u takvom sustavu nije normalno tražiti da se političari upravo iskažu kao primjer? Jest, ako je u pitanju stvarna zapadna demokracija. No ne i ako je u pitanju lažna afrička demokracija.

Naime, nasuprot razmišljaju europskih zemalja i njihovih građana, postoji i stav da tako kažemo "plemenske demokracije", društva u kojemu nije bitno što radi političar i kako se ponaša, već je bitno da je "naš". Bitno je samo i jedino to da dolazi iz našeg plemena, u ovom slučaju "naše" stranke. Ako je "naš", sve ćemo mu oprostiti.

Što je država manje demokratska, što više predstavlja propalitet, a ne uređeno društvo, to će političari manje davati ostavke. U onim najgorim društvima, gdje se ne cijeni čovjek, gdje se ne cijeni red, gdje se ne cijeni ništa osim snage vlasti i slasti te vlasti, kakvih ima u Africi i Južnoj Americi ni ministrica koja je autom udarila dijete, a nije smjela voziti, neće dati ostavku. Jer zašto bi dala? Pleme njenih glasača će reći: "Svakome se to može dogoditi!".

Slažemo se, svakome tko vozi se može dogoditi da mu dijete istrči ispred vozila. Ali ne može se svakome dogoditi da nekoliko godina vozi bez vozačke dozvole. Da je ministrica poštovala pravila, ne bi bila za volanom. Ionako ima pravo na vozača 24 sata dnevno. Ako država traži od građana poštovanje propisa, onda ministri moraju biti primjer poštovanja propisa, i onog temeljnog – ako sjedaš za volan vozila, imaj valjanu vozačku dozvolu. Valjana vozačka dozvola nije "formalnost" kako neki govore, jer od toga do stava da je valjana dozvola za primjerice nošenje oružja također "formalnost" samo je jedan korak. Od dužnosnika ove vlasti čujemo opasne generalizacije.

Kakva zemlja postaje ovakva Hrvatska?

Što stranačka iskaznica bude više zamjenjivala sposobnost, čast, ali i druge dozvole, kao što je vozačka, to će se više oni kojima se takav sustav gadi i oni koje takav sustav sprječava u napredovanju odlučivati na odlazak. Ne odlaze više ljudi samo radi plaća, odlaze i zato što im se gadi sustav u kojemu su samo kmetovi kojima se gleda svaka lipa na poreznim uplatnicama, od kojih se traži hrpa potvrda "ne starijih od šest mjeseci", dok je feudalcima vladajuće strukture sve oprošteno. Realno, da imate ili planirate neki biznis, nakon ova zadnja tri dana, biste li ga realizirali u Hrvatskoj? I osnovno pitanje: mislite li da je ovakva Hrvatska dobro mjesto gdje želite odgajati djecu i čekati unuke?

Nedostaju još generalske epolete svemoćnog premijera

I dok se neke zemlje Afrike, od Etiopije preko Zelenortskog otočja do Mauriciusa razvijaju, šire demokraciju, otvaraju škole, razvijaju nove tehnologije, dotle Hrvatska, na čelu s najbahatijim premijerom do sada, postaje afrička demokracija. Imamo formalne izbore, imamo formalno izabranu demokratsku vlast, ali odgovornosti te vlasti nema.

Upravo kako je to u mnogim zemljama Afrike: postoje grb, zastava, vojska, parlament i vlada, ali oni služe sebi i maloj eliti, a narod kako se snađe. Kada pogledate ovu bahatost vlast, kada pogledate što se događa sa zdravstvenim sustavom, kada pogledate bilo što oko sebe, onda postaje jasno. Hrvatska je politički postala Afrika sa strujom. Pri čemu se mnoge afričke zemlje ipak trude postati bolje i razvijenije, a mi idemo unatrag.

Kako je krenulo, mogao bi Plenković i staviti generalske epolete. Bijela uniforma uz to. Uz njega dva pobočnika. Jedan Njonjo, drugi Pupi. Kako smo krenuli, nemojte misliti da je to previše nerealno.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala