LIJEPA PRIČA NEDJELJOM

Počeli su s miješalicom za sladoled. Sad imaju 945 radnika i izvoze u 50 zemalja

Počeli su s miješalicom za sladoled. Sad imaju 945 radnika i izvoze u 50 zemalja
Foto: Index

RANIH 1990-ih dvoje vizionara pokrenulo je malen privatni posao, takoreći u baraci, s vrlo primitivnom opremom, da bi 30-ak godina kasnije imali gotovo tisuću zaposlenika i stotinjak brendova koji se izvoze u 50-ak zemalja.

Zvuči poput legendi o nastanku Silicijske doline u SAD-u, no u ovom slučaju riječ je o Hrvatskoj, a lokacija u Svilnu na ulazu u Rijeku ima nadimak Farmaceutska dolina. Za hrvatske okolnosti ova je priča posebno lijepa i prava rijetkost jer nema mrlja u povijesti – nije krenula iz kriminalne privatizacije i pretvorbe, niti iz beskamatnih političkih kredita, a ne prate je ni skandali kakvih se zna naći u razvoju farmaceutskih kompanija.

Legendarni početak s miješalicom u baraci

Ime tvrtke je Jadran Galenski Laboratorij (JGL), a posao je pokrenut još u socijalističkoj Jugoslaviji s idejom da se lanac ljekarni Jadran u Rijeci snabdijeva tzv. galenskim pripravcima kakvi se uobičajeno pripremaju u samim ljekarnama, na licu mjesta. Izdvojili su se i osnovali tvrtku 1991., a danas su jedan od vodećih europskih proizvođača sterilnih proizvoda za oči, nos i uši. No također proizvode i cijelo mnoštvo generičkih lijekova za liječenje brojnih bolesti, od respiratornih, preko kardioloških, do psihičkih.

Generički lijekovi su farmaceutski proizvodi kojima su istekla patentna prava te ih može proizvoditi svaki drugi proizvođač pod uvjetom da zadovoljava vrlo stroga pravila dobre proizvođačke i dobre kliničke prakse. Kako za njihov razvoj i registraciju nisu potrebna istraživanja koja su provedena već na originalnom lijeku, troškovi su znatno niži pa su zato dostupniji.

Priča o JGL-u počela je pripremanjem kreme za dječje guze i drugih galenskih pripravaka u miješalici za sladoled u jednoj baraci. Miješalica s elektromotorom, nalik na one kakve se viđaju na gradilištima, godinama je gradila tvrtku, da bi s vremenom, kroz medijske priče, postala svojevrsni simbol tvrtke. U međuvremenu, kako se kompanija razvijala, prodana je, zamijenjena i nadopunjena brojnim suvremenijim uređajima, tako da joj više nitko nije mogao ući u trag. No 2015., kada je otvarano golemo zdanje koje svojim futurističkim oblikom, sastavljenim od članaka nalik na teleskopske, što izlaze jedan iz drugoga, simbolizira ideju prirodnog rasta kakav bi trebao biti u srži svake uspješne firme, neki zaposlenici odlučili su ući u trag legendarnoj miješalici. Imali su sreće, našli su je i obnovili, iznenadili su i dirnuli osnivače JGL-a, Ivu Usmianija i Zdravka Saršona, a stroj je konačno svoje mjesto našao među eksponatima u izložbenom koridoru koji predstavlja povijest razvoja kompanije i vremeplov lansiranja raznih proizvoda (na slici gore).

Rastu im tržišni udjeli

Povijest, uspjehe, ali i probleme kompanije, u suncem okupanoj prozračnoj zgradi velikih prozora, nekolicini okupljenih novinara u petak je predstavila neočekivano nepretenciozna i skromna Marina Pulišić, članica Upravnog odbora tvrtke i jedna od prvih članica kompanije (slika gore), zajedno s kolegicama Mašom Safundžić Kučuk, direktoricom istraživanja i razvoja, te Deom Demić, voditeljicom korporativnih komunikacija.  

Danas, kaže Pulišić, u JGL Grupi imaju ukupno 945 zaposlenih u Hrvatskoj i u svijetu, a prosječna neto plaća hrvatskih zaposlenika je oko 10.000 kuna. Osoblje koje radi u Hrvatskoj u velikoj većini od oko 70 posto čine visokoobrazovani, a udio žena je gotovo 80 posto. Od osnutka do danas tvrtka je rasla s vrlo visokim prosječnim stopama od 22 posto.

Ova je godina za JGL Grupu bila vrlo dobra. U prvih šest mjeseci realizirala je 349,3 milijuna kuna prihoda, započela je prodaju na 17 novih tržišta, lansirala je 28 novih proizvoda i realizirala 12 projekata u vlastitom razvoju. S ukupnim prihodima od oko 500 milijuna kuna, u 10 mjeseci 2018. ostvarili su rast od oko 20 posto u odnosu na 2017.

Sa Sveučilištem u Rijeci i znanstvenicima imaju odličnu suradnju, a u istraživanja i razvoj ulažu oko 6 posto ukupnih prihoda.

Poznati brendovi

Posebno popularni proizvodi su im sprej za nos Meralys, kapi za oči Vizol te iznad svih paleta proizvoda za nos na bazi morske vode Aqua Maris. Prema sadašnjim projekcijama, kaže Pulišić, do kraja godine očekuju da će obilježiti prodaju 155-milijuntog komada Aqua Marisa od kada je počela njegova proizvodnja 1999. godine.

Pulišić s posebnim ponosom govori o kapima za nos Meralys koje, kako tvrdi, snažno i pouzdano otklanjaju simptome prehlade i curenja nosa. Njihovi aktivni sastojci sužavaju krvne žile i smanjuju natečenost sluznice, dok morska voda sluznicu opskrbljuje oligoelementima i regenerira njezine prirodne mehanizme čišćenja. Proizvod je bez konzervansa čime je osigurana sigurnost upotrebe.

„Naše je tržište jako otvoreno i imamo snažnu konkurenciju u svakom segmentu. Često se uspoređujemo sa slovenskim proizvođačima. Njihove pozicije na domicilnom tržištu su značajno bolje od naših, njihovi proizvodi su, gotovo u pravilu, prvi izbor slovenskih kupaca i potrošača“, ističe Pulišić, podsjećajući da su Slovenci generalno skloniji paziti da kupuju domaće proizvode, osobito ako su konkurentni cijenom.

Eko imidž

JGL posebne napore ulaže u ekološku prepoznatljivost i održivost koja je dio njihova logotipa. Primjerice, iz više generičkih lijekova nastoje ukloniti konzervanse koji bi kod osjetljivijih ljudi mogli uzrokovati alergije. To postižu raznim rješenjima među kojima je i napredna tehnologija Bag-on-Valve kakva se koristi u liniji proizvoda od morske vode Aqua Maris. Sadržaj je sterilan, što se osigurava strogim režimom rada u sterilnim uvjetima, zbog kojih su i nama, tijekom posjeta, od glave do pete preko odjeće navučene posebne kute i maske.

„Standardi čistoće vrlo su visoki, a kontrola je vrlo stroga“, tumači nam vodič.

„Bilo bi dovoljno da procuri samo jedna snimka na kojoj netko ulazi u pogon bez odgovarajuće zaštite, da se na duže zaustavi rad, što bi stvorilo goleme gubitke“, dodao je.

U nekim dijelovima pogona maske za disanje mijenjaju se i po tri puta na dan, a ruke u rukavicama prskaju se svako malo sredstvima za dezinfekciju, praktički za svaku intervenciju u liniji proizvodnje (slika gore). Temeljito sterilizirani sadržaj, koji se ne smije pokvariti i po više mjeseci od otvaranja spremnika, smješten je u posebnoj vrećici koja je pod pritiskom dušika izvana tako da ni u jednom trenutku ne dolazi do miješanja tvari.

Ponosni su i na činjenicu da je postojeća zgrada s uredima, proizvodnim pogonima i skladištima s kapacitetom za 5.000 paleta uređena po najvišim standardima energetske učinkovitosti, kakvih se ne bi posramio ni zeleni Google, a trenutno grade jednu opremljenu solarnim pločama.

Zaposlenici se iz jednog dijela Pharma Valleya, koji se proteže na gotovo 100.000 četvornih metara, u drugi, koji se nalazi na suprotnoj strani riječke magistrale, prevoze biciklima kroz pothodnik ispod ceste.

„Ideja je bila da nam za to ne trebaju auti, no nismo bili sigurni kako će zaposlenici prihvatiti bicikle. Odlično je ispalo. Štoviše mnogi tih nekoliko stotina metara idu pješice“, pojasnila je Pulišić.

Ponosno nam pokazuju i najsuvremenije automate i robote koji prepoznaju nepravilnosti u proizvodu ili pak prebacuju kutije na palete i palete u skladište (slike dolje).

Glavni problemi

Najveća tržišta JGL-a nalaze se u bivšim zemljama Sovjetskog saveza, posebno u Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji i Kazahstanu. To je, tumači Pulišić, jedan od razloga zbog kojih su osjetljivi na volatilnost tečaja rublja. Cijena proizvoda u Rusiji ne smije se mijenjati, a ako vrijednost rublja značajnije padne, prihodi se drastično smanjuju te ponekad čak nastaju gubici. S druge strane, trenutno cijena nafte bilježi trend rasta što bi moglo pozitivno utjecati na njihova glavna tržišta.

Zbog problema volatilnosti lokalnih valuta nastoje se što snažnije proširiti na stabilnija tržišta, osobito europsko i azijsko. Pokušali su i u SAD-u, mogli su i krenuti, no zaključili su da je ondje vrlo teško i skupo oduprijeti se napadima konkurencije. Iako su za naše pojmove velika tvrtka, za svjetske su maleni, a veličina, koja podrazumijeva i brojnost proizvoda i količine proizvodnje svakog od njih, garancija je nižih cijena i, prirodno, konkurentnosti. To je, ističe, jedan od ključnih razloga zbog kojih velike farmaceutske kompanije kupuju manje i pretvaraju se u prave svjetske divove. I oni dobivaju ponude, no isto tako i sami nastoje kupiti druge.

Na pitanje koji im je najveći problem u samoj Hrvatskoj, Pulišić spremno odgovara isto ono što se uobičajeno čuje od svakog hrvatskog poduzetnika – cijena rada.

„Davanja državi previše su velika, što podrazumijeva da je rad vrlo skup.“

Za kraj poručuje kako se nada da će njihov uspjeh, koji su ostvarili više unatoč nego zahvaljujući sustavu, biti pozitivan poticaj za druge u Hrvatskoj, osobito u njihovoj Rijeci, koja je slijedom raznih nepovoljnih političkih i gospodarskih okolnosti od lučkog i industrijskog predvodnika pretvorena u grad koji stagnira. 

 

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara