NAPADI na podatkovne centre tijekom sukoba između Irana i njegovih protivnika označavaju novu fazu ratovanja u 21. stoljeću. Nije novost samo uništavanje, nego odabir cilja. Već u prvim danima sukoba napadnuti su podatkovni centri u Bahreinu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Iranu. Ti su incidenti pokazali da takve ustanove nisu samo tehnička infrastruktura, već čine okosnicu modernih društava i istodobno postaju vojno sve važnije, piše Deutsche Welle.

Podcijenjena opasnost

Sam Winter-Levy iz zaklade Carnegie Endowment for International Peace smatra da su tvrtke, vlade, a posebno operateri podatkovnih centara, dosad u velikoj mjeri podcjenjivali opasnost od fizičkih napada. Težište je bilo gotovo isključivo na kibernetičkim napadima, a mogućnost da bi podatkovni centri mogli postati izravna vojna meta jedva se uzimala u obzir.

Gotovo svaka digitalna usluga, od dostave hrane i streaminga do internetskog bankarstva, ovisi o podatkovnim centrima. Oni pohranjuju informacije, obrađuju podatke i omogućuju da se narudžbe, bankovne transakcije ili videostreamovi odvijaju u djeliću sekunde. Daniel Schiff, profesor tehnološke politike na Sveučilištu Purdue, ovako opisuje njihovu važnost: tko god otvara aplikaciju na pametnom telefonu, čita e-poštu ili pristupa bankovnim podacima, u pravilu koristi računalne kapacitete nekog podatkovnog centra. "S njima smo u interakciji tijekom cijelog dana, a da toga često nismo ni svjesni", kaže Schiff.

U osnovi, to su velika fizička postrojenja s tisućama računala i pripadajućom infrastrukturom, gdje se odvijaju golemi računalni procesi koji omogućuju digitalnu svakodnevicu. Najviše takvih objekata nalazi se u Sjedinjenim Američkim Državama, a slijede Velika Britanija i Njemačka. Sve više država ulaže velika sredstva u izgradnju novih podatkovnih centara jer ih smatraju temeljem digitalnog gospodarstva.

Osjetljiva infrastruktura dvostruke namjene

Uspješan napad na tu infrastrukturu imao bi izravne posljedice za svakodnevni život. Komunikacijske usluge mogle bi prestati funkcionirati, financijske transakcije bile bi poremećene, a opskrbni lanci prekinuti. Već i to čini podatkovne centre strateški vrijednim ciljevima. Njihova važnost danas, međutim, nadilazi civilnu primjenu. Moderne oružane snage sve više ovise o golemim količinama podataka. Satelitske snimke, snimke dronova, obavještajni podaci i elektronički nadzor moraju se analizirati u vrlo kratkom vremenu, za što su potrebni golemi računalni kapaciteti.

"Vojne operacije danas se sve više oslanjaju na velike količine podataka", objašnjava Winter-Levy. Iz svih tih podataka na kraju nastaju popisi ciljeva za vojne napade. "Za to su potrebni golemi računalni kapaciteti, a time i brojni podatkovni centri." Upravo ta dvostruka funkcija čini ih posebno privlačnima za napadače. S jedne strane, ključan su dio civilne infrastrukture, a s druge postaju nezamjenjivi za vojne operacije.

Daniel Schiff upozorava na još jedan problem: podatkovni centri lako su uočljive mete. Nalaze se na fiksnim lokacijama, gospodarski su iznimno vrijedni i često nisu izravno integrirani u vojne objekte. Time nastaje opasna kombinacija: ranjivi su poput civilnih objekata, ali istodobno imaju stratešku vrijednost koja se približava vojnoj infrastrukturi.

Iran prijeti tehnološkim metama

Ova promjena paradigme postala je jasna već nekoliko dana nakon iranskih napada na podatkovne centre u Bahreinu i UAE, kada su uslijedili protunapadi na objekte u Iranu. Prema informacijama lista Jerusalem Post, ti su napadi imali ozbiljne posljedice za dijelove iranske vojske. U izvješću stoji da pojedine vojne postrojbe privremeno više nisu mogle isplaćivati plaće svojim pripadnicima jer su digitalni sustavi za to bili oštećeni. Obje strane u ratu između Rusije i Ukrajine također su više puta napadale slične ciljeve.

Winter-Levy naglašava da kibernetički napadi mogu prouzročiti znatnu štetu, ali imaju svoja ograničenja. "Na kraju, fizičko uništenje jedne zgrade može prouzročiti štetu kakvu kibernetički napad možda uopće ne može postići", kaže on. Te dvije vrste napada sve se više nadopunjuju. Nakon napada na objekte u Bahreinu i UAE, Iran je proširio prijetnje i prvi put ciljao i podatkovne centre za umjetnu inteligenciju (AI). Režim je objavio popis takozvanih "Tech Targetsa", na kojem su se našle međunarodne tehnološke kompanije poput Microsofta, Googlea i Nvidije. Istodobno je objavio video u kojem je izravno zaprijetio jednom od najambicioznijih AI projekata u zemljama Perzijskog zaljeva.

Riječ je o projektu "Stargate", golemom podatkovnom centru za umjetnu inteligenciju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U kompleksu vrijednom oko 30 milijardi američkih dolara trebali bi raditi neki od najmoćnijih AI sustava na svijetu, a projekt podržavaju, među ostalima, OpenAI, Oracle i Nvidia.

Granica između civilnog i vojnog se briše

Prema Samu Winter-Levyju, napad na takav objekt imao bi dalekosežne posljedice. Materijalna šteta mogla bi uništiti ulaganja vrijedna više milijardi dolara, čemu bi se pridružile gospodarske i tehnološke posljedice ako bi tako moćan AI sustav prestao raditi. On primjećuje sve tješnju suradnju velikih američkih AI tvrtki s američkom vladom, obavještajnim službama i vojskom, čime se granica između civilne i vojne uporabe sve više briše. Zbog toga se neizbježno postavlja pitanje kako uopće zaštititi takve objekte, jer se rasprava dosad gotovo isključivo vodila o kibernetičkim napadima.

Sustavi za hlađenje kao slaba točka

Posebno ranjiv dio mnogih podatkovnih centara, kaže Winter-Levy, jest sustav za hlađenje. Poslužitelji i procesori visokih performansi proizvode goleme količine topline i moraju se neprekidno hladiti. Za to služe takozvani chilleri - veliki rashladni uređaji koji su ključni za rad podatkovnog centra. Upravo te komponente predstavljaju potencijalnu slabu točku jer se često nalaze izvan same zgrade i lakše ih je napasti. "Ako se jeftinim dronom pogodi takav chiller i stavi ga se izvan funkcije na dan ili dva, to već može izazvati velike poremećaje", objašnjava Winter-Levy.

Dodatni problem je veličina modernih podatkovnih centara, koji su često prostrani kompleksi s brojnim zgradama i tehničkim postrojenjima, pa ih je iznimno teško potpuno zaštititi. Tu su i takozvani rojevi dronova; veći broj jeftinih dronova može nadvladati čak i suvremene obrambene sustave. "Dovoljno je da prođe samo jedan jedini dron", kaže Winter-Levy. Već jedan uspješan pogodak može prouzročiti ozbiljne prekide rada, a nijedan danas dostupan obrambeni sustav nije stopostotno pouzdan.