OVAJ TJEDAN posvetili smo se Rimcu i robotaksijima. Indexov istraživački novinar Ilko Ćimić sat vremena razgovarao je s Matom Rimcem i šefom Vernea Markom Pejkovićem o kašnjenju rokova, autonomnoj vožnji, vezama s HDZ-ovom vladom, trošenju javnog novca, izgradnji tvornice u Lučkom, daljinskom upravljaču na prezentaciji robotaksija i drugim temama, a najzanimljivije dijelove intervjua možete pronaći na kraju članka.

A Indexov reporter Zvonimir Alač proveo je dan s Matom Rimcem. Pokazao nam je što sve proizvodi te kako izgleda kompletni proizvodni proces njegovih vozila. Od jedne baterije do završnog koraka na proizvodnoj traci električnih hiperautomobila koji koštaju do četiri milijuna eura.

Galerija

U jednom od njih - Neveri, koja vrijedi 2.5 milijuna eura - vozio nas je od tvornice do tvornice, od one u Jankomiru, u preuređenoj bivšoj zgradi Pevexa, preko Svete Nedelje, gdje se radi razvoj Nevera i Bugattija i odakle se Rimčeva priča vinula prema onome što je danas, te do novog, golemog kampusa u Kerestincu u koji useljenje još uvijek traje. 

Rimac nam je pokazao puno. Imamo dojam da je s nama prošao gotovo svaki automobilski dio i nacrte u desecima ureda, dvorana, postrojenja koje smo prošli. U rukama smo držali komponente koje je radio i radi za Aston Martin i BMW, ponosan što na njima uz ambleme najprestižnijih proizvođača automobila piše "made in Croatia".

"Rođen sam u Livnu, otvorio sam firmu u Hrvatskoj i doživio sam da osmišljam Bugatti"

"Živim simulaciju, ovo je nemoguće. Rođen sam u Livnu, u Hrvatskoj sam pokrenuo firmu, a sad mi radimo Bugattije i osmišljavamo ih u potpunosti tu. Najbrže električne aute na svijetu, kao što je Nevera, baterije za Porschee, Hyundaije, Aston Martine, mnoge druge... Poprilično nevjerojatno, poprilično nemoguće. Meni je ovo totalni san", govori nam Rimac, kao da i sam ne vjeruje što je postigao.

Rimac je, jasno je to iz žara kojim nam predstavlja svaki dio automobila praktički sve do vijka, veliki zaljubljenik u aute i to je bio odmalena. Kaže da je kao klinac, dok je živio u Njemačkoj, odlazio na frankfurtski sajam automobila i da se uvijek pitao što je ispod plahte, koji je idući BMW... 

"To je kao da gledaš u budućnost, kad gledaš prototip auta vidiš što će biti na cesti za četiri, pet godina. Sad ne samo da znamo što će biti ispod plahte nego to i stvaramo", govori.

Telefonski poziv koji mu je donio ostvarenje svih snova

Vrhunac tog njegovog životnog sna, postajalo nam je sve jasnije kako je dan s njim odmicao, preuzimanje je Bugattija. Do toga je došlo tako što ga je direktor strategije Volkswagena nazvao i pitao može li doći u Njemačku da popričaju o Bugattiju, s kojim je tada surađivao oko razvoja novog auta. Usred razgovora pitao ga je što misli o tome da preuzme Bugatti. 

Rimac je, priča nam, prvo mislio da nije dobro čuo ili da se radi o šali, no uskoro je ono što se činilo nemogućim postalo stvarnost. Danas je zaslužan za najnoviji Bugatti Tourbillon, na koji je posebno ponosan. Bugattiji se nalaze u tvornici u Svetoj Nedelji i njima jedino nismo smjeli previše prići pa prototip tog luksuznog hiperautomobila, presvučenog u kamuflažni uzorak, gledamo s pristojne udaljenosti. 

Nadrealno zvuči činjenica da je jedan od najskupljih auta na svijetu testiran u Mičevcu na obodu Zagreba, a nedugo kasnije predstavljen u raskošnom Bugattijevom dvorcu Molsheim u Francuskoj. Rimac naglašava da je to prvi novi Bugatti u 20 godina. Osnovna cijena Tourbillona je 3.8 milijuna eura, radit će se u 250 primjeraka i svi su, kaže Rimac, rasprodani. 

Ističe da je sav razvoj najnovijeg Bugattijevog superautomobila u Hrvatskoj i da su ovdje svi inženjeri, kao i sjedište, razvoj i proizvodnja komponenti, dok se u Francuskoj samo sklapa automobil. Zadovoljno dodaje da je napredak u proizvodnji konstantan. Pokazuje nam pogon novog Bugatti Tourbillona i objašnjava kako je gotovo upola manji od Neverinog. 

"Tourbillon mi je ostvarenje životnog cilja. Da me sutra zgazi kamion, sretan sam"

Dok hodamo kroz Rimčeve pogone, beskrajne hodnike i hale, i razgovaramo o tome da se među lažnim vijestima na Fejsu vrti i ona da je umro, otvara se i priznaje da mu je Bugatti Tourbillon, koji je nedavno predstavio, ostvarenje životnog cilja nakon kojeg, kako kaže, može miran i umrijeti. 

"Baš sam razmišljao, Nevera je big deal, ali Tourbillon je životni cilj. Da me sutra zgazi kamion, sretan sam. Kad smo predstavljali taj auto, sve sam napravio manje-više što sam htio", kaže Rimac. U tom se trenu ipak korigira: "Okej, moramo još završiti puno toga, robotaksije... Ali to (Bugatti Tourbillon, op.a.) mi je bio velik korak."

Vidjeli smo pogone u kojima se proizvode baterije za koje će i sam Rimac reći da su glavno poslovanje njegove firme. Pokazao nam je i dijelove tvornice gdje se automobili tapeciraju, lakiraju, gdje se proizvodi karbon. Sa smiješkom kaže da neki kupci imaju zahtjev da svi mogući dijelovi budu od karbona ili da interijer bude od zlata.

Otkrio nam da su dosad isporučene 33 Nevere

Kad je riječ o prodanim Neverama, kaže da je kupce pronašlo nešto manje od pola od 150 planiranih primjeraka. Pokazao nam je i tablicu narudžbi i isporuka koja svjedoči o tome da su do ovog trenutka isporučene 33 Nevere. Imali su, kaže, problema u početku proizvodnje i nije išlo brže. Priznaje i da Nevera nije naročito profitabilna, ali da je na neki način dovela do sadašnjeg Bugattija.

Kaže da u komentarima na Indexu često čita da su njihovi auti sastavljeni od kineskih dijelova. "Nema nijednog kineskog dijela na ovom autu, možda neki komadić elektronike", kaže Rimac i izaziva nas da pronađemo neki kineski dio na Neveri pored koje stojimo i koja je u završnoj fazi proizvodnje. 

Zadnji dio proizvodnje auta je u pet faza. Tu je i svjetlosni tunel u kojemu se provjerava ima li auto imperfekcije, je li negdje izgreban... Rimac objašnjava da, prije nego što ode kupcu, i on osobno s menadžmentom firme dolazi provjeriti svaki auto i postoji li greška zbog koje auto ne može van. Auti u ovim halama prolaze i test kiše, simulaciju ceste... 

Fascinantni kampus čija je glavna zgrada velika kao stara jezgra Dubrovnika

Među Rimčevim lokacijama apsolutna zvijezda je novi kampus u Kerestincu, u kojem smo usput i driftali s Rimcem po tvorničkom krugu te ubrzali do stotke za dvije sekunde. Proizvodna zgrada u kampusu, njegov daleko najveći i najvažniji segment, gotova je. Rimac kaže da je iste veličine ili malo veća od stare jezgre Dubrovnika. Zdanje zaista djeluje impozantno. 

Proizvodnja Nevera već je preseljena ovdje, a u kampus će se preseliti i proizvodnja prototipova za Bugatti i Rimac, proizvodnja karbona, lakiranje, tapeciranje, kao i cijela sila drugih proizvodnih, logističkih i ostalih operacija Rimac Grupe. Premda je preseljenje praktički tek počelo, u planovima je cijela zgrada već u potpunosti popunjena. 

"Kampus je pun, fizički još nije pun, ali je već borba za svaki metar, svaki centimetar. Fali nam već prostora. Planirali smo preseliti i ožičenje iz Jankomira, ali nećemo jer nam treba prostor za proizvodnju baterija", govori Rimac.

Tip kojeg iz automobilskog giganata mole da im preuzme superbrend i kojem milijune eura za jedan auto plaćaju šeici činio se najponosnijim dok nam je pričao o tome kako se izborio da, zbog maksimalnog komfora, u svakom odjeljku svakog toaleta za radnice i radnike u kampusu uz WC školjku bude i umivaonik, iako hrvatska birokracija preferira umivaonike u zajedničkom prostoru toaleta.

"Ziđamo dalje, ali jednu stvar sam si obećao"

Zadovoljno gleda kroz prozor dok stojimo u tvornici unutar kompleksa kojim će moći šetati i građani, premda ima još posla. 

Za kampus je dobio četverogodišnju odgodu jer sve još nije dovršeno. Preostali su uredska zgrada, restoran i vrtić, za koje nam Rimac kaže da će biti izgrađeni u sljedećih par godina. Uredska zgrada još nije gotova, kaže, jer su je morali povećavati kako se u međuvremenu povećao i broj zaposlenika, kojih je danas oko 2450 iz 50 različitih nacija. 

S vrata nam pokazuje prostoriju koju možemo nazvati svojevrsnim tajnim dijelom kampusa. Tu se testiraju baterijski sustavi i Rimac kaže da deseci tisuća takvih baterijskih sustava 2026. kreću u serijsku proizvodnju u kampusu. Tumači nam i gdje baterija dolazi u Neveri, pokazuje getribe, pogonske sustave, invertere za koje kaže da su još kompliciraniji od baterije... U kampusu imaju i simulatore koji simuliraju vožnju na autocesti, određenoj stazi... Ništa se ne prepušta slučaju.

Pokazuje nam tlocrte kampusa te nacrte onoga što se još planira graditi kad je riječ o proširenju kampusa i još jednoj mogućoj lokaciji blizu njega. "Ziđamo dalje", šali se. Sve se to tiče postojećih potreba. Naime, dok smo razgovarali o planovima, Rimac nam je iskreno rekao: "Jednu stvar sam sebi obećao, nećemo ništa novo pokretati. Imamo dovoljno stvari koje moramo završiti." 

Robotaksiji kasne, ali Rimac kaže da će biti opremljeni i umjetnim nosom

Jedna od tih stvari svakako su robotaksiji. Rimac nas je odveo u dio kampusa gdje se nalaze prototipovi tih vozila. Rimčev je to projekt koji je izazvao najviše bure u javnosti i koji dosta kasni. Robotaksije su, kaže, počeli razvijati 2019. godine.

Čuli smo ponovo da će biti puni senzora, imati veliku bateriju, kamere, a Rimac nam je rekao da će imati i "umjetni nos", koji osjeća postoji li smrad u autu zbog kojeg treba na čišćenje na terminal, koji se tek treba izgraditi. Kod naručivanja robotaksija, kaže, u aplikaciji se neće morati unijeti odredište i, s obzirom na to da nema vozača, nema šanse da vožnja bude odbijena zbog prekratke rute. Korisnik će, obećava, sigurno dobiti auto.

"Ovo je taj nesretni auto koji nije došao na binu"

Oko nas je šest prototipova robotaksija, od kojih je jedan i onaj koji se nije htio mrdnuti na predstavljanju Verne robotaksija prije mjesec dana. On zauzima centralnu poziciju u hali, dok su ostali prototipovi poredani uz zid. 

"Ovo je taj nesretni auto koji nije došao na binu. U autoindustriji je normalno da, kad prezentiraš tako nešto, nema smisla da napraviš da auto sam dođe na binu. To je čisto šou-efekt tijekom prezentacije. Mi smo mislili da će svima biti jasno da to nije finalan auto", govori Rimac dok pokazuje famozni automobil kojim su Rimčevi ljudi pokušali upravljati joystickom da bi došao na pozornicu. 

Kaže da su na predstavljanju htjeli pokazati konačni izgled robotaksija, ali da nisu rekli da je to finalni auto, a da su se svi zbog toga što auto nije funkcionirao okomili na njih. Kad ga pitamo o 180 milijuna eura javnog novca, kaže da su svi projekti Rimac Grupe dosad privukli milijardu eura privatnog kapitala, a da su za robotaksije povukli tek 90 od 180 milijuna eura javnog novca.

"Pitanje je hoćemo li povući više. Privatni investitori su uložili preko 100 milijuna eura u ovaj projekt, znači oni su uložili više nego što iznose EU sredstva". Kaže da je ovo prvi auto koji je razvijen za serijsku proizvodnju kao robotaksi i da ga je zato teško razviti. Nije nam konkretno odgovorio koliko će robotaksija voziti Zagrebom 2026., što je novi rok za pokretanje usluga, tek da će ih biti "nekoliko desetaka".

Oko robotaksija je još puno upitnika, ali ostalo što nam je Rimac pokazao djeluje dosta impresivno

"Nakon toga idemo u puno drugih gradova u Europi i cijelom svijetu. Nama ekonomski uopće nije zanimljivo ni isplativo raditi to u Zagrebu. Puno su nam zanimljiviji zapadni, bogatiji, veći gradovi", govori Rimac pa dodaje da su htjeli da usluga prvo bude u glavnom gradu Hrvatske.

U robotaksi smo sjeli i možemo posvjedočiti o udobnosti sjedala, atraktivnosti unutrašnjosti, velikim displejima. Razumjeli smo i da bi umjesto na cigarete trebao mirisati na mošus. No kako još gotovo ništa ne znamo o tome koliko će dobro robotaksiji zaista funkcionirati, to ostavljamo nekim budućim vremenima.

Što se tiče ostalih automobila, komponenti i pogona - koje nam je Rimac satima iscrpno pokazivao - to, treba priznati, djeluje dosta impresivno.

Pogledajte najzanimljivije dijelove intervjua Ilka Ćimića s Rimcem i Pejkovićem: