Foto: Wikipedia

NA ULAZU u zgradu Ujedinjenih naroda u New Yorku nalazi se crno-bijela slika mladića koji odlučno drži ruke u zraku. Pesnice su mu stisnute. Na bijeloj pozadini vidi se tanki komad konopca. Taj konopac zavezan je oko njegova vrata. Nekoliko trenutaka nakon što je ova slika nastala mladić će biti obješen, a njegovo će tijelo danima ostati na ulici, kao podsjetnik drugima.

Mladić na toj čuvenoj slici je Stjepan Stevo Filipović, rođeni Hrvat kojeg su nacisti ubili 22. svibnja 1942. godine u srpskom Valjevu. Da nema ove fotografije koja bolje od ikakvog teksta prikazuje jedan trenutak u povijesti i hrabro suočavanje s neizbježnom smrću, Filipović bi u kolektivnoj svijesti bio potpuno zaboravljen. U Hrvatskoj ga se više i ne spominje. Njegovo ime ne nosi ništa, a spomenik koji je godinama stajao u Opuzenu srušen je 1991. godine.

 

Iz povijesnog zaborava ovih ga je dana vratila ekipa Blica koja je snimila polusatni dokumentarac o Hrvatu koji, eto, nije dovoljno dobar za Hrvatsku, ali jest za UN.

Stjepan Filipović rođen je 26. siječnja 1916. godine u Opuzenu. Rođen je u hrvatskoj obitelji, ali će uskoro zbog očevog posla s roditeljima preseliti u Valjevo. Tamo su ga, jasno, zvali Stevan pa će tijekom kratkog života on zapravo biti i Stjepan i Stevan. U današnjim danima to često unosi zbrku oko pravog imena ovog mladića. U predratno vrijeme bio je član lokalnog ogranka tada zabranjene Komunističke partije, a nakon nacističke okupacije on je bio jedan od organizatora ustanka u valjevskom kraju. Na Badnjak 1941. godine zarobili su ga četnici i nakon mučenja izručili Gestapou. Nacisti su ga, nakon višemjesečne torture, pogubili pred okupljenim mnoštvom, kao upozorenje drugima.

Povijest je napravila jednu zanimljivu slučajnost. Naime, Filipović je ubijen na isti dan kad je u Šibeniku strijeljan Rade Končar. Hrvata Filipovića uhvatili su četnici i predali na nemilost Nijemcima. Hrvatskog Srbina Radu Končara uhvatile su ustaše i predale svojim gazdama Talijanima.

U Valjevu i Opuzenu podignuti su spomeniku Filipoviću. Onaj u Opuzenu je razvaljen 1991. godine. Onaj u Valjevu, išaran i zapušten, još se nekako drži.

Slika mladića na pragu života kako s prkosno uzdignutim šakama pred fašističkim vješalima prkosi smrti ostaje tako kao jedna od najupečatljivijih uspomena na antifašizam. Hrvatske vlasti ga se stide, vjerojatno iz istog razloga.

Režiju i producentski dio ovog dokumentarca koji se snimao i u Hrvatskoj potpisuje Stanislav Gajica, novinarka je Milana Pejić, montaža i animacija Igor Krapež, za fotografiju i kameru su bili zaduženi Oleg Jerković i Roman Nuši, a prezenterica je Nela Bunčić. Iza cijelog projekta stoji Marko Stjepanović, glavni i odgovorni urednik portala Blic.rs.