"NA TERENU smo 72 sata. Imamo pozitivna iskustva. Ljudi su pozitivni, čista ljubav. Sve je pozitivno", opisao je stanje na terenu volonter tijekom izbjegličke krize koja je zahvatila Hrvatsku sredinom rujna 2015. godine i trajala do ožujka iduće godine.

>> Božinović priznao da policajci koji su pucali na kombi nisu koristili šiljke za gume, iako ih imaju

>> Ovo je krijumčar ljudi u čiji kombi je pucala policija

>> Stručnjak objasnio kako je policija propucala dvoje djece kod granice s BiH

Hrvatska vlada, lokalne vlasti, nevladin sektor, ali i građani brzo su se organizirali te s razumijevanjem i dobrodošlicom prije tri godine prihvatili izbjeglice koje su nakon što je mađarski premijer Viktor Orban zatvorio granične prijelaze prema Srbiji i započeo izgradnju ograde s ciljem sprječavanja ulaska u tu zemlju, pohrlile prema Hrvatskoj.

Tri godine kasnije situacija je potpuno drugačija. Intenzitet dolazaka je smanjen, kao i blagonaklona državna politika, izražena kroz odobravanje azila i policijska postupanja.

"Promijenio se cijeli politički diskurs u vezi s migrantima i izbjeglicama. I došlo je do zaokreta ka politici sekuritizacije i militarizacije hrvatskih granica. Sve više se u javnosti govori o prijetnji i potrebi obrane granica od ljudi koji dolaze“, kaže Tajana Tadić iz inicijative Are You Syrious?, dodajući kako se situacija promijenila u cijeloj Europskoj uniji.



Kako je došlo do promjene pristupa?

Ranjavanje dvoje maloljetne djece prošlog tjedna u još uvijek nerazjašnjenim okolnostima policijske akcije na granici s Bosnom i Hercegovinom te također još uvijek nerazjašnjena tragična pogibelj djevojčice Madine, kao i percepcija ovih zbivanja u javnosti, tragične su manifestacije novonastalih odnosa.

Kad su izbjeglice prvi put počele dolaziti u većem broju u Hrvatsku, na terenu su boravili i članovi vlade poput tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Ranka Ostojića, a tadašnji premijer Zoran Milanović hvalio je policajce riječima: "Svaka vam čast, srčani ste i profesionalni, ovo se zove država". Mediji su pozdravljali empatiju lokalnog stanovništva koje je izbjeglice dočekalo pomažući im te se prisjećajući vlastitih životnih trauma iz prošlog rata. Izvještaji iz minute u minutu o kretanju izbjeglica, organiziranju njihova prijelaza prema susjednim zemljama, otvaranju smještaja i koordiniranju pomoći građana punili su naslovnice i prve minute informativnih emisija.

Tek su desničarski portali i minorne stranke pokušavale utjerati strah protiv izbjeglica. No hrvatska javnost nije ih dočekala blagonaklono, čemu svjedoči i slabo posjećeni skup protiv ulaska imigranata u Hrvatsku i imigracijske politike Europske unije koji je krajem rujna te 2015. godine na središnjem zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića održala krajnje desna Hrvatska čista stranka prava (HČSP).

Tada je u Hrvatsku kroz prvih mjesec dana u Hrvatsku ušlo oko 210.000 osoba, najvećim dijelom na području Vukovarsko-srijemske županije. Do početka iduće godine taj se broj popeo na više od pola milijuna izbjeglica iz Sirije, Afganistana, Iraka i još nekih bliskoistočnih zemalja. Dnevno ih je kroz zemlju na dan prolazilo 6500 jer je najveća većina željela ići dalje, u razvijenije zemlje Europske unije. Prijevoz preko granice u Mađarsku i Sloveniju organiziran je efikasno, no uskoro su ove zemlje reagirale blokiranjem pristupa.

Porast netrpeljivosti prema izbjeglicama

Vlada Mađarske je na izbjeglički pritisak s hrvatskih granica, kao i ranije sa srpske odgovorila postavljanjem bodljikave žice i angažiranjem vojske, a potom je i Slovenija početkom studenog 2015. godine počela postavljati žičanu ogradu.

Netrpeljivost prema izbjeglicama počela je rasti diljem Europske unije, a granične zemlje poput Austrije i Slovenije postrožile su uvjete ulaska, čemu se pridružila i Hrvatska. U ožujku 2016. godine Europska unija je dogovorila nove mjere s Turskom koja je predložila da će uzeti natrag migrante koji pređu u Europu uz uvjet da će Europska unija za svakog vraćenog migranta/izbjeglicu primiti po jednu izbjeglicu iz Sirije.

Od 2016. godini tako je u Hrvatskoj odobreno 83 zahtjeva za azilom, a u 2017. godini bilo ih je 183, dok je ta brojka 2015. godine iznosila 36. Inače, 2017. je bilo 1895 podnesenih zahtjeva, a 2016. 2234. "U odobrenim zahtjevima veliki je udio izbjeglica koje su došle relokacijom iz Turske i Grčke te se ne može govoriti o tome da je naša politika odlučila samovoljno povećati broj azilanata", potvrdila je Tajana Tadić, napominjući da postoje ljudi koji su vraćeni po “dublinskoj regulaciji” u Hrvatsku te još uvijek, skoro dvije godine, čekaju na rješenje.

Policija je 2015. pomagala ilegalnim migrantima da pređu granicu

No više od malih te neznatno povećanih brojki za odobravanjem azila u zemlji, u kojoj se svi žale na katastrofalnu demografsku situaciju, pažnju privlači postupanje policije, posebice nerazjašnjeni slučaj smrti djevojčice Madine i tretman njene obitelji te pucanje u kombi s 29 izbjeglica čiji je ishod ranjavanje dvoje maloljetne djece.

Tajana Tadić objašnjava kako je 2015. na terenu po kampovima i neslužbenim prijelazima suradnja s policijom bila odlična. "Policija je pomagala nama i ljudima koji su dolazili da što bezbolnije pređu granice, za razliku od sadašnje situacije. Od početka godine napravili smo četiri izvještaja o policijskom nasilju na granicama", dodaje Tajana Tadić. Smatra kako je to rezultat političkih okolnosti i inzistiranja na politici sigurnosti koja je po njenom mišljenju započela s prošlom, a otvoreno se nastavila s ovom vladom te podsjeća na slučaj smrti afganistanske djevojčice.

Tragičan slučaj Madine Hosseini

Slika šestogodišnje Madine Hosseini, djevojčice velikih smeđih očiju, koja je 21. studenog 2017. poginula u željezničkoj nesreći na kolosijeku pruge Šid – Tovarnik, uzburkala je hrvatsku javnost. Afganistanska djevojčica je sa svojom majkom i obitelji bila u grupi migranata koji su s područja srpske općine Šid pokušavali ući na teritorij Hrvatske, krećući se uz željezničku prugu. O nesreći je tada javnost izvijestila humanitarna organizacija za potporu izbjeglicama i tražiteljima azila Are You Syrious?. Organizacija je tada objavila i snimku u kojoj očevidac nesreće, također izbjeglica, govori kako je hrvatska policija tjerala grupu izbjeglica koji su prethodno prešli granicu natrag preko granice i obližnje željezničke pruge. U tom trenutku naletio je vlak i udario djevojčicu iz grupe. Hrvatski MUP objavio je službeno očitovanje o nesreći, u kojem su demantirali tvrdnje da je grupa izbjeglica prešla hrvatsku granicu i potom bila protjerana natrag u Srbiju.

U međuvremenu obitelj, koja je zadržana u Tovarniku, podnijela je tužbu Europskom sudu za ljudska prava zbog nehumanih uvjeta i nezakonitog zadržavanja cijele obitelji, zbog čega je zatraženo očitovanje Hrvatske. U odluci kojom pokreće postupak protiv Hrvatske, sud je podsjetio da je ova obitelj 2016. pobjegla iz Afganistana. Prije nego što su došli u Hrvatsku bili su u Turskoj, Bugarskoj i Srbiji. Granicu Srbije i Hrvatske prvi put su prešli 2017. Hrvatska policija ih je tada zaustavila, a obitelj tvrdi da su odmah zatražili azil. No nije im udovoljeno, već su bili vraćeni u Srbiju, kad je djevojčica i poginula.

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) nedavno je odbacio kaznene prijave protiv policajaca u slučaju smrti malodobne afganistanske djevojčice Madine Hosseini.

Kad je pučka pravobraniteljica Lora Vidović dostavila tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu sve informacije koje je prikupila o ovom slučaju ministar unutrašnjih poslova Davor Božinović je kazao kako "ne bi ulazio u javne polemike“.

Božinovićev mandat obilježen smrću jednog djeteta i ranjavanjem dvoje djece

Ministar čiji je mandat dosad obilježen smrću jednog te ranjavanjem dvoje djece i oko prošlotjednog slučaja ne dvoji o postupanju policije.

"Radi se o stvarno tragičnom događaju. Meni je žao, naročito zbog ranjavanja djece, međutim istovremeno sam u mislima sa svim policijskim službenicima koji u ovom trenutku 24 sata dnevno štite hrvatske granice, sprječavaju ilegalne migracije te provode hrvatske i europske zakone kada je u pitanju zaštita vanjskih granica Europske unije", rekao je Božinović.

Njegovo postupanje Tajana Tadić vidi kao dio te politike podsjećajući i na njegovo "huškanje" na nevladine udruge i izjavu da je organizacija kojoj pripada s Centrom za mirovne studije davala migrantima novac i upute za ilegalni ulazak u Hrvatsku. "Ministar Božinović nas je nazvao krijumčarima ljudi", kaže Tajana Tadić. "Mi smatramo da su ovlasti bile prekoračene te da će se otvoriti istraga o tome što se zapravo dogodilo", objašnjava Tajana Tadić napominjući kako nije stručnjak u tom području, ali da neke stvari javnosti trebaju biti objašnjene.

"Vrlo lako se moglo pretpostaviti o čemu se radi, pogotovo ako su prosudbu donosili granični policajci obučeni za takve slučajeve. Kombi pretrpan ljudima na makadamskoj cesti, kolika može biti prijetnja?“ pita se Tajana Tadić.

Što vi mislite, koji pristup je bolji? Onaj 2015. godine ili današnji?

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.