POLJAK Marcin Žarniecki prošao je 700 kilometara na biciklu iako jedva vidi, a imao je samo jedan cilj - da vidi more prije nego što potpuno oslijepi. Jučer mu se životna želja napokon ispunila.

>> Poljak koji jedva vidi došao biciklom do Hrvatske. Želi vidjeti more prije nego što posve oslijepi

Iako jedva vidi, prošao je 700 kilometara na biciklu samo da vidi naše more

Za Poljakov podvig vjerojatno se nikada ne bi saznalo da ga u ponedjeljak, na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, nije ugledao Lukasz Lisowski, također Poljak. On je bio u posjetu obitelji koja živi u Hrvatskoj, a tog dana s kćeri se vlakom vraćao u Zagreb. Lukaszova šogorica Anamarija Tomašković i njezin suprug Alen nisu mogli okrenuti glavu i pustiti Marcina na mukotrpni put biciklom sporednim cestama kojima se kretao i do Hrvatske jer bi one glavne za njegov vid bile preopasne. Anamarija je objavila priču na Facebooku kako bi se Marcinov san mogao ostvariti.

Marcin, kako nam je ispričala Anamarija, boluje od retinopatije. On joj je otkrio da se prerano rodio i da je bio u inkubatoru pa je to uzrok njegove bolesti, a liječnici su ga pogrešno liječili.

Samouki je svirač gajdi i samouki slikar. Uzdržava se od invalidnine koja u Poljskoj iznosi oko 145 eura. Kada ga je Anamarijina obitelj pronašla, u džepu je imao samo 50 eura. More je, priča Anamarija, vidio samo kao malo dijete i toga se ne sjeća. 

Čim smo čuli njegovu priču, odlučili smo učiniti sve kako bismo omogućili da mu se ispuni najveća želja.

Marcin je, proučavajući kartu na svom putu koji je trajao dva tjedna, zaključio da je najbliža točka na kojoj bi mogao vidjeti more negdje oko Novog Vinodolskog i Karlobaga.

Morali smo pomoći da se ostvare njegovi snovi

No u razgovoru koji smo s njim vodili u redakciji Indexa, sporazumijevajući se rukama, nogama i hrvatsko-poljsko-engleskim jer Marcin govori samo poljski i tek par riječi engleskog, priznao nam je da to nije jedino od hrvatske obale što bi htio vidjeti.

"Htio bih vidjeti Split i Dioklecijanovu palaču, Zadar i Rijeku. Vidio sam ih na YouTubeu i prekrasni su. Jako bih želio vidjeti i Dubrovnik, ali on je vrlo daleko", kaže Marcin.

Čim je tog utorka čovjek nevjerojatno vedrog, pozitivnog duha, unatoč problemima s kojima se susreće, otišao iz naše redakcije, bacili smo se na planiranje kako bismo mu omogućili da se ostvare njegovi snovi.

U tome su nam pomogle stotine ljudi koji su se javljali Indexu i Anamariji koja je sa svojom obitelji preuzela brigu o Marcinu i objavila njegovu nevjerojatnu priču na društvenim mrežama. Svima im u Marcinovo, Anamarijino i naše ime želimo zahvaliti. I ova situacija pokazala je da dobrih ljudi u Hrvatskoj ne nedostaje.

Jučer ujutro Marcinov san počeo se ostvarivati.

Kada smo mu rekli kamo sve ide Marcin nije mogao suspregnuti uzbuđenje

Njegova druga obitelj koju je sasvim slučajno upoznao u Zagrebu, Anamarija i Alen, dovezli su ga u deset ujutro ispred Indexove redakcije. Na leđima je imao ruksak, a u rukama je držao mali kofer i zamotani šator u kojem je spavao dok se biciklom probijao do Hrvatske.

Šator koji mu više, barem dok je u Hrvatskoj, neće trebati. Večer prije rekli smo Anamariji da mu natukne što ga čeka, a onda smo mu tog jutra to i potvrdili.

Uzbuđenje i radost na Marcinovu licu bili su sve veći kako smo mu otkrivali plan puta. Prvo ga vodimo u Rijeku pa u Novi Vinodolski, a onda u Zadar i Split. Nadamo se i u Dubrovnik, ali to smo mu zasad odlučili prešutjeti. U svakom gradu osigurali smo mu smještaj, obrok i osobu koja govori poljski.

Uskoro smo bili na autocesti. Krenuli smo iz oblačnog Zagreba, prošli kroz silovitu kišu i maglu, da bi nam pred Rijekom zasjalo sunce. Zvuči kao klišej iz pjesama i priča, ali baš je tako bilo, a kao metafora prilično se dobro poklapa s onime što je Poljak prošao na svom putu do ostvarenja svoje najveće životne želje.

Upravo u tom trenutku kad je zasjalo sunce, na obzoru se prvi put pojavilo more.

Poput djeteta vikao je "More, more" kada ga je prvi put ugledao

Vaš snimatelj i novinar to nisu ni primijetili sve dok Marcin poput djeteta nije uzbuđeno počeo vikati "More, more" i prstom pokazivati prema vjetrobranskom staklu. Panično je počeo tražiti mali fotoaparat koji uvijek nosi sa sobom. On mu služi i da vidi svijet oko sebe jer sve što nije u neposrednoj blizini vidi kao obrise, a da bi nešto pročitao to mu mora biti nekoliko centimetara od očiju. 

Marcin od fotografiranja nije odustajao cijelim putem dok smo se vozili autocestom prema Rijeci. Oduševljava ga naš krajolik i Hrvatska općenito. Odmah kada je čuo da idemo prema Rijeci, pitao nas je i za Nacionalni park Risnjak.

No najviše ga oduševljava more. Stali smo kod plaže na riječkim Pećinama. S ceste puca pogled na predivnu plažu za koju bi netko tko za nju ne zna teško povjerovao da se nalazi u Rijeci. Marcin je kroz svoj fotoaparat, uz pomoć zooma, upijao svaku sliku mora koje je toliko sanjao. Rekao nam je da ne može vjerovati da mu je tako blizu.

Bez prigovora je otrpio da ga malo slikamo i snimimo, ali onda ga više nismo htjeli zadržavati. Spustili smo se prema moru, a onda je nastupilo nešto što bismo najlakše opisali kao delirij.

Marcinov susret s morem teško je opisati. Srećom, snimili smo video i fotke

Odmah je odbacio sandale u kojima je vozio gotovo 700 kilometara na biciklu i potrčao prema moru. Trenutak njegova susreta s morem doista je teško opisati. Zato imamo video i slike koji će bolje dočarati taj susret koji je Marcin čekao cijeli život.

Toliko ga je čekao da se nije više mogao strpjeti ni sekunde. U odjeći je bez razmišljanja skočio u more, što je izazvalo poprilično zanimanje ostalih posjetitelja plaže. Nakon malo brčkanja izašao je samo da skine majicu, a onda je i zaplivao. Odmah smo primijetili da dobro pliva. Kaže da je plivati naučio sam, u bazenu u gradu u kojem živi, a prvi put u životu kupao se na jezeru. More je, kaže, bolje.

Marcin nam je prije puta rekao da želi probati kakav okus ima more. Probao je i time jedino nije bio oduševljen. Brzo ga je ispljunuo. Kaže da je jako slano.

Kupanje zato obožava. Zaigran poput djeteta neumorno je plivao, izlazio pa se opet bacao u more, skupljao kamenčiće iz mora, pa čak i ronio u plićaku.

Nismo ga mogli izvući iz mora, ali nismo ni htjeli. Iako smo ga morali odvesti da se prijavi u hotel, bilo bi okrutno ukrasti mu i sekundu onoga što je čekao cijeli život. U džep je stavio kamenčić koji je izvadio iz mora, da mu ostane za uspomenu. Želio je da ga fotografiramo iz svakog kuta, našim i njegovim fotoaparatom. Pozirao je i s poljskom zastavicom koja je s njim na biciklu prošla 700 kilometara. Htio je biti siguran da će svaki trenutak ostati zabilježen. 

Pred njim je tjedan koji nikada neće zaboraviti

Još uvijek nije svjestan da će više od tjedan dana provesti na moru, a to, sigurni smo, nikada neće zaboraviti. Kada smo pričali s njim, rekao nam je da želi sve zapamtiti kako bi sve to kasnije mogao nacrtati.

Marcin će dva dana provesti u Rijeci pa će onda jedrilicom otploviti za Novi Vinodolski. Otamo će krenuti prema Zadru, a onda i za Split. Još nam je u prvom razgovoru rekao da mu je velika želja vidjeti Dioklecijanovu palaču. I ta će mu se želja ostvariti.

U svakom će gradu, ponovimo, osim smještaja imati i razgled s vodičem koji govori poljski jezik, a bit će tu još iznenađenja. U organizaciji cijele avanture koju smo pripremili pomogli su nam brojni turistički djelatnici, od turističkih zajednica pa sve do resorta, koji su se spremno odazvali Indexovoj akciji, a mnogi od njih su se sami javili nakon što smo u utorak objavili priču o Poljaku koji želi vidjeti more prije nego što potpuno oslijepi.

Indexu se javio i vlasnik food puba kod riječkog HNK. Kao ni mnoge u Hrvatskoj, priča ga nije ostavila ravnodušnim.  Želio je počastiti Marcina ručkom. Reći ćemo samo da se jelo Marcinu toliko svidjelo da je pojeo dvije porcije. Ne treba ni čuditi jer cijelim putem jeo je peciva, a tek bi ponekad pojeo hot dog da, kako je sam rekao, pojede "nešto mesno".

Odveli smo ga u kratku šetnju Rijekom, a pravo razgledavanje s turističkim vodičem čeka ga sutra. Odmah nam je rekao, bolje reći napisao preko Google Translatea jer taj dio nismo razumjeli, da će ga sutra odmah pitati gdje može nabaviti pribor za crtanje. Želi naslikati riječki HNK.

Navija za hrvatsku reprezentaciju i uzbuđen je zbog svakog sljedećeg dana na moru

Još nešto nismo odoljeli učiniti dok smo bili s Marcinom.

Čim smo sjeli u auto i krenuli prema Rijeci, Marcin se pohvalio da je jučer gledao utakmicu i navijao za Hrvatsku. Sav ushićen, dao je i svoju prognozu za nedjeljno finale. "Hrvatska će pobijediti 3:1", rekao je samouvjereno.

Morali smo mu zato nabaviti navijačku majicu. Odmah ju je odjenuo, a onda je, jasno, uslijedilo i fotkanje. 

Na odlasku smo Marcina zamolili samo jedno, iako on to već ionako radi: da svojim fotoaparatom zabilježi svaki trenutak putovanja na koje smo ga uputili, a tu ćemo galeriju objaviti kada taj put završi.

Marcina smo ostavili u dobrim rukama. Uzbuđen je zbog sutrašnjeg dana i dana koji slijede.

More je napokon tu i njegov se san ostvaruje. 

Pogledajte i foto priču iz objektiva našeg fotoreportera i snimatelja Luke Šangulina