Pomozimo Hloverki! Smijenimo je!

ŠTO SE mora, nije teško, kažu oni koji nemaju izbora. A oni koji ga imaju, poput glavne urednice Informativnog programa HTV-a Hloverke Novak Srzić, kažu: "Iskreno, ja bih najradije napustila posao koji sad radim i vodila Otvoreno, ali što se može kad su okolnosti sad ovakve kakve su".

Kakve su to okolnosti? Što to glavnu urednicu nacionalne televizije drži u tom paklu punom "neradnika i reketara" i sprječava ju da jednostavno, poput logoraša, skupi hrabrosti i pobjegne preko žice? Ova Hloverkina rečenica, ispaljena u intervjuu Večernjem listu, nije ništa drugo nego vapaj očajnika dovedenog na ovo utjecajno i dobro plaćeno mjesto protiv njegove volje. Drugog zaključka jednostavno nema. I zato Hloverki treba pomoći - i smijeniti je.

Ostao je dojam da joj je izuzetno stalo do imenovanja

Povijest novinarstva, barem onog modernog, ne pamti slučaj kad je netko protiv svoje volje izabran za glavnog urednika. Praktički po kazni. I da se pritom, da muka bude kompletna, sam prijavio za to mjesto. Hloverka je učinila upravo to. Kandidirala se za glavnu urednicu Informativnog programa HTV-a, dobila šest glasova u Programskom vijeću HRT-a i ispodpolovičnu potporu svojih novinara i urednika. Dakle, izabrali su je oni koji su trebali njoj šefovati, a odbili oni kojima je ona trebala šefovati. Međutim, ona svejedno nije odustala od kandidature. Kolege je proglasila "neradnicima" i najavila uvođenje reda u Informativni program. Odavala je dojam osobe kojoj je izuzetno stalo do tog imenovanja.

Ignorirala je argumente svojih protivnika: da je protiv nje HRT pokrenuo sudski spor zbog kršenja ugovora kod prelaska na Novu TV; da je odlaskom na konkurentsku televiziju pokazala manjak lojalnosti; da se zamjerila kolegama; da je profesionalno kompromitirana i nepoželjna na Prisavlju. Umjesto toga, svesrdno je podržavala argumente kojima je ravnatelj HTV-a Robert Šveb pred Vijećem HRT-a branio svoj izbor: "Predlažem Hloverku Novak Srzić, koja uz profesionalne i organizacijske kvalitete, posjeduje i zavidnu razinu radne i životne energije".

Razbacivala se obećanjima i prijetnjama

Uletjela je na Prisavlje kao vihor. Razbacivala se obećanjima i prijetnjama. A onda se razboljela. Pa ipak, unatoč teškoj bolesti bila je toliko odana svom novom poslu da nije čak ni otvorila bolovanje. Odradila je predizbornu kampanju, a zatim zbog operacija i terapija prestala dolaziti na posao, stižući svejedno izricati kazne i suspenzije neposlušnim novinarima. Hvalila se novim projektima, čak i svojim povratkom pred kamere, ali opet ništa od toga nije realizirala. HTV nije proizvodio program, nego afere i skandale, pa je čak i Aleksandar Stanković, vidjevši da su se stvari oteli kontroli, javno pozvao Hloverku da "ako je bolesna, otvori bolovanje, a ne da se izvlači da zbog bolesti ne može uređivati program". Nije otišla na bolovanje. Nije čak ni podnijela ostavku. Iako su okolnosti bile dramatične, privatne i profesionalne, bila je potpuno posvećena svom poslu.

Mogla bi, ali neće podnijeti ostavku

Međutim, odjednom je odlučila žaliti se kako bi ona najradije vodila emisiju, a ne bavila se uredničkim poslom. Počela je objašnjavati kako to ona više ne može, da se s ovakvim novinarima ne može raditi i tome slično. Željela je izazvati simpatije ljudi. Stvoriti dojam kako se, onakva bolesna i nepoželjna, ipak žrtvuje za dobrobit javne televizije. Kako bi se bez nje sve srušilo, kako prkosno odolijeva pritiscima i bojkotima. I baš neće podnijeti ostavku. Mogla bi, ali neće. Jer, kao što reče: "Što se može kad su okolnosti sad ovakve kakve su".

Zašto je jadna Hloverka zatočena na Prisavlju? Zašto joj nitko ne može pomoći? Dosta je bilo kritiziranja njezina (ne)rada, vrijeme je da netko konačno posluša njezin vapaj, skrati joj muke i smijeni je s dužnosti koju očito ne želi obavljati. Javnost je obmanuta. Nitko nije imao pojma da je Hloverka zapravo imenovana protiv svoje volje i da ju na Prisavlju netko onemogućava da pobjegne u slobodu. To je kršenje osnovnih ljudskih i radnih prava. Zovite javnog pravobranitelja! I Sanju Sarnavku!

Tko bi mogao biti Hloverkin tamničar?

Možda glavni ravnatelj Vanja Sutlić koji ju je vratio na Prisavlje i kleo se u njezinu sposobnost i profesionalizam? Možda vlast koja je imenovanje Sutlića uvjetovala instaliranjem Hloverke u svrhu odrađivanja predizborne kampanje? Možda tamničare valja potražiti među onih šestero ubogih članova Vijeća HRT-a, koji ne znaju tko im glavu na ramenima nosi i slijepo slušaju naloge iz središnjice? Možda Hloverku u šaci drže njezini prijatelji (i još važnije, prijateljice) koje je razmjestila po ključnim mjestima?

Moramo pod hitno pronaći nekoga tko bi mogao Hloverki skratiti muke na Prisavlju. Neka se taj odmah javi, jer ženi je očito jako teško. Dapače, očajna je zbog tih "okolnosti koje su sad ovakva kakve su". Ako već nema snage sama podnijeti ostavku, onda to netko valja učiniti umjesto nje. I time svima napraviti veliku uslugu: najprije ubogoj zatočenici, zatim većini novinara u Informativnom programu, potom dobrom dijelu gledatelja, pa Hrvatskoj televiziji kao instituciji, pa Hrvatskoj kao državi...

Ali što se može kad Hloverka ne odlučuje

Ali što se može, kad su "okolnosti ovakve kakve su". Kad ne odlučuje ni Hloverka sama, a kamoli bi to mogao učiniti netko drugi. Osim, naravno, onih kojima odgovara da takva osoba vodi Informativni program nacionalne televizije u predizbornim kampanjama. Ona koja će odrađivati posao, zamjerati se, provoditi čistke, trpjeti pljuvanje, odbaciti autoritet koji je već odavno izgubila i - žrtvovati se za stranačko dobro. Jer drugog dobra u njezinu radu nema.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara