PREDSJEDNICA Kolinda Grabar-Kitarović primila je u subotu, 26. listopada, u Washingtonu nagradu Fulbright za životno djelo. Tijekom govora koji je u toj prilici održala izjavila je da je “rođena s krive strane Željezne zavjese”, što je izazvalo veliku buru u Hrvatskoj s obzirom na to da socijalistička Jugoslavija nije bila jedna od europskih zemalja koje su bile iza Željezne zavjese, odnosno pod sovjetskom kontrolom - barem ne od 1948., dakle 20 godina prije rođenja aktualne hrvatske predsjednice.

Izjava o Željeznoj zavjesi koju je Kolinda više puta koristila u svojim nastupima u inozemstvu i za strane medije, zasjenila je ostatak 26-minutnog Kolindinog govora iz Washingtona koji je pun bisera. Uostalom, i sama se predsjednica požalila što su se hrvatski mediji fokusirali na tu izjavu jer je njen govor “imao toliko sadržajnih poruka”.

Govor započela neuspjelom šalom

Index je stoga odlučio pozorno poslušati cijeli Kolindin 26-minutni govor i pokušati locirati te “sadržajne poruke” kojima se predsjednica hvali. Iako u politici nije neuobičajeno da predsjednici govore pišu profesionalci kojima je to posao, Kolinda se pohvalila da je sama napisala svoj govor, što znači da je sve izrečeno doista direktan proizvod njenog uma.

Kolinda je svoj govor započela neuspješnom šalom o tome kako joj je otac ostavio neku zemlju na kojoj će ona “trebati kuću”, i to izjavom: “I’m a woman, deal with it.” U čemu je točno fora, nije bilo jasno ni publici, iz koje se čulo tek nešto malo hihotanja nakon što se Kolinda sama nasmijala na svoju šalu.

Nakon toga je Kolinda izjavila da će se u SAD “vratiti opet u siječnju”, što je također misteriozno jer tada bi se trebao održati drugi krug predsjedničkih izbora.

Izjava o Željeznoj zavjesi već u drugoj minuti govora

U drugoj minuti Kolindina izlaganja došla je sad već famozna izjava o predsjednici koja je bila “djevojčica rođena s krive strane Željezne zavjese”, no Kolinda je poslije toga govorila još 24 minute u kojima je definitivno nadmašila tu provalu. Dodala je da je još kao djevojčica sanjala o mjestima u kojima “možete govoriti ono u što vjerujete bez straha od progona”, a s obzirom na to da se danas u Hrvatskoj ljude privodi na policiju ako viknu ili nose majicu s natpisom “HDZ lopovi”, može se zaključiti da ni Republika Hrvatska kojoj je Kolinda predsjednica nije zemlja o kakvoj je djevojčica Kolinda sanjala.

Znakovito je da je Kolinda u svojoj zahvali Hrvatskoj istu opisala kao zemlju koja “nije velika po svojoj veličini ili broju stanovnika”, ali je “velikog srca”. U svojim javnim nastupima u Hrvatskoj Kolinda je pak više puta isticala da ne podnosi kada se Hrvatsku opisuje kao “malu zemlju”, a u svojem govoru u Washingtonu ona je baš to učinila, doduše riječima da Hrvatska “nije velika po svojoj veličini”. Također, Hrvatsku je pohvalila kao zemlju koja je “uspješan primjer kompleksnog procesa tranzicije”, s čime se vjerojatno ne bi složili brojni hrvatski građani, naročito oni koji su se tijekom tog “uspješnog procesa tranzicije” transferirali u Irsku i Njemačku.

Kolinda tvrdi da je predvidjela napad na Svjetski trgovački centar

Kolinda se onda pohvalila kako je maltene predvidjela napad na njujorški Svjetski trgovački centar 11. rujna 2001. u svojoj aplikaciji za Fulbrightovu stipendiju. Opisala je kako je u bolnici čuvala tešku trudnoću dok je ispunjavala papire za aplikaciju za stipendiju te da je svojem suprugu Jakovu izdiktirala svoju tezu o “asimetričnim prijetnjama”. Jakov joj je rekao da njena tema pomalo ispada kao “znanstvena fantastika”, ali pet mjeseci kasnije se dogodio napad na njujorške nebodere, čime je potvrđeno Kolindino vizionarstvo. “Nažalost, moja teza postala je stvarnost”, poentirala je Kolinda. Cijela je pričica posve bizarna, naročito isticanje toga kako je Jakov Kitarović tezu svoje supruge smatrao pretjeranom.

Uslijedila je pričica o tome kako je Kolinda otišla u srednju školu u američki Los Alamos (“jedan od najljepših perioda mog života”) te da se brinula da će ljudi prema njoj tamo imati predrasuda, ali ih nisu imali. Kolinda je tada zaključila da je zapravo ona imala predrasude i da je naučila kako treba biti otvorena uma. No sudeći po onome što inače govori o Jugoslaviji, Kolinda je u SAD-u trebala biti dočekana sa sumnjom i podozrivošću, kao da dolazi iz SSSR-a, tako da je i ovaj dio govora razotkrio da je predsjednicu dovoljno pustiti da govori pa će ona samu sebe demantirati.

Liderstvo i vizija

U osmoj minuti govora Kolinda se prebacila na situaciju u svijetu, kojemu treba “liderstvo i vizija”, pa je onda ponudila svoju viziju liderstva koja se temelji “na tri C” tj. na “credibility, consistency, courage” (kredibilitet, dosljednost, hrabrost). U tom trenutku je cijeli govor skliznuo u potpuni apsurd s obzirom na to da iole upućeni poznavatelj Kolindinog predsjedničkog mandata zna da se isti ne može opisati s te tri riječi. Možda je najbolji primjer dosljednosti u izvedbi Kolinde Grabar-Kitarović njen stav o ustaškom pozdravu ZDS koji je tijekom mandata proglašavala prvo “starim hrvatskim pozdravom” i čudila se zašto je ikome problematičan, da bi ga onda proglasila ustaškim pozdravom i neprihvatljivim, a ljetos se vratila pak prvobitnoj poziciji i još dodala da je ZDS važan pozdrav iz Domovinskog rata, a time i neupitan.

Znakovito je i da je svoju Inicijativu tri mora predstavila kao projekt čiji je cilj “izbrisati mentalne granice između stare i nove Europe”, što bi svaki pošteni hrvatski suverenist mogao protumačiti kao globalističku poziciju brisanja granica. Naravno, Kolinda se prethodno hvalila da “vodi suverenističku politiku”, a neki dan u Washingtonu pledira da se radi na “savezu nacija istih vrijednosti, s međusobno povezanim društvima”, što je sažetak liberalne ideje Europske unije.

Kolinda tvrdi da stalno pokazuje empatiju prema građanima, ali da to nije populizam

Kolinda je naglasila i da kao predsjednica stalno pokazuje empatiju prema građanima, da je to jako važno i da to “nije populizam”. Istaknula je da je populizam opasan i da potiče “uspon opasnih ideologija”. Dodala je i da su za demokraciju najvažniji “informirani i samopouzdani građani”, što je također u direktnoj suprotnosti s realnošću njene političke karijere u Hrvatskoj. Naime, niz je istraživanja pokazao da su Kolindini glasači najslabije obrazovani i informirani, da je riječ o “low information voters” tj. glasačima niske razine informiranosti. Drugim riječima, ono što je Kolinda u svojem govoru u Washingtonu hvalila i isticala kao ključno za demokraciju sušta je suprotnost stanju njenog glasačkog tijela. Nije propustila ni ponuditi zrnca mudrosti poput “oblikovanjem današnjice stvaramo sutrašnjicu”.

Uslijedilo je isticanje važnosti NATO-a, tijekom kojega je izjavila i rečenice koje se mogu bez problema tumačiti kao kritika politike američkog predsjednika Donalda Trumpa. “Naš savez je oslabljen sumnjama i nedostatkom vjernosti svakog člana”, izjavila je Kolinda o NATO-u. Trump je pak više puta isticao da ne vidi smisao NATO-a, dakle izražavao sumnje, te dovodio u pitanje hoće li SAD doista stati iz manjih članica saveza, dakle pokazivao nedostatak vjernosti.

Jedini aplauz Kolinda je dobila za svoje izmišljotine o tome kako osnažuje žene

Tek u 16. minuti je Kolindin govor u Washingtonu prekinut aplauzom publike, što je bio i prvi i zadnji put, i to dok se Kolinda hvalila kako je ona svoju cijelu karijeru “posvetila osnaživanju žena”. Kod hrvatske publike bi takva izjava najvjerojatnije izazvala smijeh s obzirom na to da je općepoznato da se Kolinda tijekom svojeg predsjedničkog mandata uopće nije bavila pravima žena u RH te da nije čak ni jasno podržala ratifikaciju Istanbulske konvencije. Dio govora koji je Kolinda posvetila ženama kulminirao je u samohvali i navođenjem da je Kolinda dio organizacije koja okuplja bivše i sadašnje predsjednice i premijerke, a onda je uslijedio niz rečenica koje vrijedi detaljno citirati. 

"Najveća nagrada mi je kad dobijem pismo od djevojčice ili žene iz Rusije ili Nepala koja mi piše da sam je inspirirala", ispalila je Kolinda i još dodala: “Slavim uspjeh svake afganistanske djevojčice kao da je uspjeh moje vlastite djece.” Tko su te djevojčice i žene iz Rusije ili Nepala koje pišu pisma Kolindi ostaje misterij. Možda će Ured predsjednice objaviti jedno od tih pisama, ako uopće postoje? 

Također, hrvatska se javnost sjeća kako je ekstatičnim postom na Facebooku predsjednica popratila odlazak kćeri Katarine na studij na Harvard nazivajući je “sokolicom”, no teško se sjetiti da je ikad na Facebooku objavila post u kojemu slavi uspjeh neke afganistanske djevojčice, za što tvrdi da čini kao da je uspjeh njene vlastite djece.

Inspirativni citati na magnetima na frižideru

Kolinda je svoj govor završila govoreći o Hrvatskoj i o tome što nju kao predsjednicu inspirira. “Moram odati poštovanje svima koji su se kroz stoljeća žrtvovali za hrvatsku slobodu”, konstatirala je i onda krenula objašnjavati zašto voli magnete s inspirativnim citatima na svom frižideru. “Volim inspirativne magnete na svom frižideru”, ispalila je Kolinda i otkrila da se na njima mogu pronaći poznati citati Winstona Churchilla i Marylin Monroe. 

Ipak, od izjave Marylin Monroe Kolindu više inspirira narodna izreka iz njenog kraja “Krepat ma ne molat”. Dodala je kako bi uz tri C koje je navela kao ključne za liderstvo i viziju dodala i četvrto: riječ “cheesy”, koju bismo mogli prevesti kao “sladunjavo” ili “otrcano”. Da, predsjednica je u govoru u kojem je primala nagradu za životno djelo Zaklade Fulbright ozbiljno izjavila kako je važno biti otrcan, odnosno sladunjav.

Teško je izdvojiti najveći biser

Svoj govor je završila spinom poznate američke izreke o tome što treba učiniti kad vam život da limune. Kolindin je savjet da se od limuna ne pravi limunada, nego da se pričeka i nastavi dalje te da će se iza nekog ugla pronaći i jaja pa se može napraviti pita od limuna. 

U svakom slučaju, teško je izdvojiti šampiona među “sadržajnim porukama” koje je Kolinda izrekla u svom govoru u Washingtonu. Neki će vjerojatno i dalje inzistirati da je vrhunac govora došao odmah na početku izjavom o djevojčici rođenoj s krive strane Željezne zavjese, ali žestoku konkurenciju svakako predstavljaju Kolindino pripovijedanje o njenoj borbi za osnaživanje žena, magnetima na frižideru, predviđanju napada na Svjetski trgovački centar, pismima koja dobiva od “djevojčica ili žena iz Rusije ili Nepala” i, naravno, piti od limuna.

Na sreću Hrvatske, snimka Kolindinog govora koja je objavljena na službenom YouTube kanalu Zaklade Fulbright ima zasad samo 65 pregleda.