PREMA narodnoj legendi, područje na kojem se danas nalaze Plitvička jezera bilo je pogođeno velikom sušom. Mjesecima nije padala kiša, usjevi su se sasušili, životinje su ugibale, a zemlja je ispucala. Očajni narod je molio za kišu, nadajući se spasu u zadnji čas. I kako to već bude u narodnim legendama - spasenje je došlo, ali ne baš u obliku u kojem su se ljudi područja koje se nazivalo Vražji kraj nadali.

Pojavila se mitska Crna Kraljica s veličanstvenom svitom kao odgovor na molitve i krenula je nezapamćena oluja. Jaki vjetar i munje koje paraju nebo najavili su pljusak kiše koji se nije zaustavio sve dok se na ličkim obroncima nije pojavilo šesnaest prelijepih jezera. Bila su to Plitvička jezera.

Znanstveno gledano, istina o nastanku Plitvičkih jezera, najstarijeg hrvatskog nacionalnog parka, bez konkurencije najljepše lokacije u Hrvatskoj i jedne od najljepših na cijelom svijetu, malo je kompliciranija, ali i mnogo fascinantnija. Šesnaest jezera rezultat su stoljetnih procesa i taloženja vapnenca koji je obilno prisutan u vodama ovog krškog područja.

Poseban zemljopisni položaj i specifične klimatske značajke pridonijeli su nastanku mnogih prirodnih fenomena i bogatoj biološkoj raznolikosti na području Nacionalnog parka Plitvička jezera. Unatoč blizini mediteranske klimatske regije, prevladava umjerena planinska klima zbog Velebita koji djeluje kao klimatski separator između primorske regije i visoravni Like.

Sedreni sedimenti, po kojima su Plitvice svjetski poznate, oblikovani su od pleistocena do danas u vrtačama i depresijama između okolnih planina. Gornja jezera na jugu pretežno se sastoje od dolomita, a Donja jezera na sjeveru od vapnenačkih stijena.

No za nastanak i ljepotu Plitvičkih jezera jednako je važna i vegetacija koja se nalazi u njima i oko njih, naročito velike šume koje ih okružuju.

Plitvička jezera sastoje se od šesnaest jezera koja se stepenasto prelijevaju i silaze jedno u drugo u nizu od 5460 metara zračne linije. Jezera se dijele na Gornja i Donja jezera. Gornja jezera su: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Veliki Burget i Kozjak. Donja jezera su: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod.

Ključna uloga akademika Ive Pevaleka u zaštiti Plitvičkih jezera
 
Interes znanstvenika i putopisaca Plitvička jezera pobudila su u 19. stoljeću i početkom 20. stoljeća. Primjerice, poznati hrvatski filolog Adolfo Veber Tkalčević objavio je 1860. knjigu Put na Plitvice. Jedan od pionira prirodoslovnog istraživanja na Plitvicama bio je pak akademik Ivo Pevalek, cijenjeni botaničar koji je bio među prvim zagovornika zaštite ove neopisive prirodne ljepote.
 
U tekstu se zapravo ne može na odgovarajući način opisati Plitvice, to je nešto što se može samo osobno doživjeti.

Huk slapova, bistrina vode, velike krošnje drveća, miris bilja i sve ostalo što Plitvička jezera čini jedinstvenim na svijetu su festival za sva ljudska osjetila. Zato trebamo učiniti sve da Plitvička jezera budu očuvana i za buduće generacije.