ISLAMIZAM u Europi ne posustaje i odavno je jasno da se njegov problem neće riješiti sam od sebe. Teror ostaje konstanta, a mijenjaju se samo metode pa namjesto bombi u Londonu ili gaženja kamionom sada imamo ritualna odrubljivanja glave po francuskim gradovima.

Sljedbenici Lenjinovog poučka

"Terorizam je tu da terorizira", svojedobno je znalački objasnio otac suvremenog terorizma Vladimir Iljič Lenjin, a islamisti su to doveli do savršenstva. Njihove akcije više ne zahtijevaju poznavanje sklapanja paklenog stroja, nije im potrebno nikakvo trošenje novca na oružje ili na skupe obuke, dovoljno je da neki fanatik zgrabi sječivo i započinje krvavi pir na njemačkim ili francuskim ulicama, po crkvama, bilo gdje i bilo kada. Više se nitko i nigdje ne osjeća sigurnim, tako da je u potpunosti ispunjena svrha terora, čak i uz relativno malen broj žrtava.

Sve to vodi i političkoj nestabilnosti jer jača europska ekstremna desnica, s dalekosežnim posljedicama po Europsku uniju i demokratsku stabilnost u ključnim državama. 

Želi li izbjeći Scilu islamizma i Haribdu ekstremne desnice, Europi ostaje samo jedna stvar na raspolaganju: vratiti se svojim prosvjetiteljskim korijenima.

Ako shvaćate što to znači - ne morate čitati dalje. Ako ne - dopustite da objasnim.

Temelj zapadne civilizacije: Razum iznad vjere

Zapadna civilizacija temelji se na uvidu nadmoći razuma nad svim vjerovanjima i tradicijama. To ključno uvjerenje pokrenulo je prosvjetiteljski projekt, uništilo monarhije (koje su se temeljile na neupitnom autoritetu vladara, a ne na razumu) i potaknulo znanstvenu revoluciju, sa svim njezinim posljedicama. I stvorilo Zapad kao ključnu civilizaciju, čije su tehnološke i društvene ideje preuzele i do prije dva-tri stoljeća premoćne civilizacije Kine i Indije, kao i praktički sav ostali svijet. 

>> Ako islamisti pobijede slobodu govora u Francuskoj, Europa je izgubljena

Između ostalog, srušen je i neupitni autoritet religije, pa je Crkva (i katolička i protestantska) na zapadu i sjeveru Europe izgubila svoju političku prevlast, ostajući uglavnom kao neko kulturno dobro. 

Okrznuo je taj proces i muslimanske zemlje. Bilo je ondje svojedobno i demokracije (Iran prije šaha Reze Pahlavija) i socijalizma u Egiptu, Libiji, Afganistanu itd. Brojni muslimani dolazili su na Zapad, prije svega i iznad svega u potrazi za boljim životom, baš kao što su i naši Hrvati odlazili u Njemačku radi boljih plaća i standarda. 

Bila bi potrebna sada cijela knjižurina da se opiše što je sve dovelo do toga da čak i nekoć sekulariziranom Turskom zavlada islamizam i zašto su određeni krugovi muslimanskih doseljenika u Europi postali neprijatelji upravo onim državama u kojima su zaradili kruh.

Ključan problem: Vjera je i u teoriji i u praksi dobila povlašteno mjesto

Ali ključna stvar koja se u Europi dogodila bila je odricanje od prosvjetiteljstva u ime neke mutne postmodernističke ideologije o jednakoj valjanosti svih kultura i o istovrijednosti religijskog i znanstveno-racionalističkog diskursa. Još negdje od vremena neomarksizma krenulo je i uvjerenje da je prosvjetiteljstvo krivo i za kolonijalizam i za fašizam, a Zapadu se i danas na nos nabija kolonijalna prošlost. Kao da nije bilo, primjerice, kudikamo okrutnijeg arapskog kolonijalizma, o čijim je strahotama detaljnije pisao Ibn Warraq, pakistanski intelektualac koji u strahu za vlastiti život krije svoje pravo ime. 

U posljednjih nekoliko desetljeća vjera je i u teoriji i u praksi zadobila neko povlašteno mjesto pa je se sve manje dira. Danas kad kritizirate religiju bivate napadnuti i slijeva i zdesna, a nemali broj takozvanih intelektualaca čak smatra i opravdanim to što islamisti na satiru reagiraju oružjem.

Toj zaštićenosti religije, posebno uključujući islam, sada treba doći kraj. Nitko ne smije biti građanin drugog reda zato što je musliman, ali se ničije uvjerenje ne treba staviti iznad bilo kakve kritike.

Džihadisti u zatvor ili natrag kući

Mene osobno nije briga hoće li neka kršćanska ili muslimanska duša doživjeti moj ateizam kao neki atak i ruganje. O islamu obično i ne pišem. Prvo zato što Kuran i islamsku misao poznajem puno slabije od Biblije i kršćanstva; a drugo - zato što u Hrvatskoj ne postoji radikalni islam, dok itekako postoji radikalno katoličanstvo.

Svejedno, ako velim da ne postoji Bog, to ujedno znači da ne postoji ni Allah; ako negiram da je Isus Mesija, ujedno niječem i da je Muhamed prorok. U skladu s time, svećenik koji veliča NDH, sveštenik koji hvali četnike i imam koji poziva na džihad u osnovi su ista govna. 

Procesi sekularizacije i liberalizacije su zaobišli najveći dio islama

Ipak, istinu govoreći, kršćanstvo na Zapadu je skupa s judaizmom prošlo sekularizaciju i liberalizaciju; postalo je humanija i racionalnija religija. Ti su procesi, nažalost, zaobišli najveći dio islama, koji je zadržao svoju srednjovjekovnu krutost i okrutnost.

Neupitna je sloboda ispovijedanja vjere, samo što ona nipošto ne može značiti slobodu zauzimanja za šerijatsko pravo jer naša civilizacija zabranjuje i ropstvo i tlačenje žena i progon nevjernika. Džihadističke propovjednike i njihove sljedbenike treba izgoniti ili slati na robiju, a njihove džamije zatvarati i prenamijeniti u objekte od društvene koristi. 

Nema tolerancije prema netoleranciji

Naprosto ne smije biti tolerancije prema netoleranciji, kako u unutarnjoj tako i u vanjskoj politici. Zemlje poput Saudijske Arabije i sadašnje Turske ne mogu nam biti saveznici. Odnose s njima treba svesti na nužni minimum, uz našu stalnu kritiku islamističkog ugrožavanja slobode. 

Pred Europom je duga borba, koju ona može dobiti samo ako ponovno bude Europa.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala