PRVOG dana rujna 1923. stanovnici Tokija i Yokohame pripremali su se za ručak kada je, samo dvije minute prije podneva, tlo počelo snažno podrhtavati. Potres magnitude 7,9 pogodio je šire područje Kantoa i u nekoliko minuta pretvorio jedan od najvažnijih dijelova Japana u područje katastrofe.

No rušenje zgrada bilo je tek početak. U satima koji su slijedili izbio je ogroman broj požara koji su se zbog jakog vjetra spojili u vatrene oluje. Upravo je vatra odnijela većinu života.

Današnji službeni japanski podaci govore o približno 105.000 poginulih i nestalih, zbog čega se Veliki potres u Kantou smatra jednom od najsmrtonosnijih prirodnih katastrofa u modernoj povijesti Japana.

Potres se dogodio 1. rujna 1923. u 11:58 sati. Epicentar je bio na području zapadne Kanagawe, odnosno uz područje zaljeva Sagami, nedaleko od Tokija i Yokohame. Magnituda je procijenjena na 7,9, a u dijelovima područja uz zaljev naknadno je procijenjeno da je intenzitet podrhtavanja odgovarao današnjem najvišem stupnju japanske ljestvice.

U Yokohami, tada važnom međunarodnom lučkom gradu, velik dio građevina teško je stradao ili se potpuno urušio. Tokio je također pretrpio golema razaranja, ali upravo je vrijeme u kojem se potres dogodio bilo presudno za ono što je uslijedilo.

Bio je ručak, pa su u brojnim kućama, restoranima i radionicama gorjela otvorena ognjišta i peći. Njihovim prevrtanjem izbile su stotine požara. Istodobno je puhao snažan vjetar povezan s vremenskim sustavom iznad Japana, zbog čega se plamen širio mnogo brže nego što su ga vatrogasci mogli zaustaviti.

Vatra je ubila više ljudi nego sam potres

Veliki dijelovi tadašnjeg Tokija bili su gusto izgrađeni drvenim kućama. Kad su se pojedinačni požari počeli spajati, nastala su golema područja kroz koja se vatra širila gotovo bez prepreka.

Problem je dodatno pogoršalo uništenje vodovodne mreže. Ulice su bile zatrpane ruševinama, promet je bio paraliziran, a komunikacijski sustavi gotovo potpuno onesposobljeni.

Prema japanskom Nacionalnom istraživačkom institutu za znanost o Zemlji i otpornost na katastrofe, od približno 105.400 poginulih oko 92000 stradalo je u požarima. Više od 210.000 kuća i drugih objekata izgorjelo je.

Jedno od najstrašnijih mjesta katastrofe bilo je otvoreno područje u tokijskom Honju, kamo su tisuće ljudi pobjegle noseći svoju imovinu. Ondje ih je zahvatila vatrena oluja. U iznimno kratkom vremenu poginule su desetine tisuća ljudi.

Potres je izazvao i odrone te tsunami, osobito na obalama zaljeva Sagami. U nekim područjima čitava su naselja teško pogođena kombinacijom podrhtavanja, požara i morskih valova.

Nakon katastrofe počelo je nasilje

Veliki potres u Kantou ostao je zapamćen i po jednom od najmračnijih događaja moderne japanske povijesti.

Nakon što su komunikacije prekinute, počele su se širiti glasine da Korejci koji žive u Japanu pale kuće, truju bunare i pripremaju pobunu. Za takve tvrdnje nije bilo stvarne osnove.

Panika je ipak dovela do formiranja skupina naoružanih građana, a uslijedila su ubojstva Korejaca te drugih osoba koje su napadači smatrali sumnjivima. Japanski vladin izvještaj o katastrofi navodi da su u nasilju sudjelovale građanske skupine, ali i pojedini pripadnici policije i vojske. Točan broj ubijenih i danas je predmet rasprava među povjesničarima.

Katastrofa je tako, osim prirodne nepogode, pokazala koliko brzo nedostatak pouzdanih informacija može proizvesti dodatnu tragediju.

Tokio je nakon potresa izgrađen gotovo iznova

Razmjeri razaranja otvorili su pitanje treba li uopće obnoviti Tokio na istom mjestu. Japanske vlasti ipak su odlučile izgraditi moderniju prijestolnicu.

U godinama nakon katastrofe uređivane su šire prometnice, novi parkovi, mostovi i infrastruktura, a mnogo se više pozornosti počelo pridavati otpornosti građevina na potrese i požare. Obnova je snažno oblikovala izgled modernog Tokija.

Sjećanje na 1. rujna 1923. ostalo je toliko snažno da se 1. rujna u Japanu danas obilježava kao Dan prevencije katastrofa, kada se diljem zemlje provode vježbe i podsjeća stanovništvo na opasnost od potresa.

Veliki potres u Kantou nije bio samo trenutak u kojem su Tokio i Yokohama gotovo uništeni. Postao je događaj koji je trajno promijenio način na koji Japan gradi svoje gradove i priprema se za katastrofe koje se na seizmički iznimno aktivnom otočju ne mogu izbjeći.