Prava slika Hrvatske: Đikić je nepoželjan, a Bandić je doktor

Prava slika Hrvatske: Đikić je nepoželjan, a Bandić je doktor
Foto: Index/Pixsell/Marko Lukunic/FaH

DUGO se šuškalo, najavljivalo, a danas je konačno i potvrđeno – na prijedlog Muzičke akademije na Senatu Sveučilišta u Zagrebu pokrenut je postupak dodjele počasnog doktorata zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću.

Senat je velikom većinom glasova podržao osnivanje stručnog povjerenstva o dodjeli. Od 55 prisutnih samo 10 je bilo protiv, a dvoje je bilo suzdržano.

Kao razlog za nominaciju Akademija je navela činjenicu da je Bandić odradio važan posao kojim joj je omogućio da dobije svoju zgradu u centru Zagreba.

Crni dan i velika uvreda za Sveučilište

Na Indexu smo moguću dodjelu već više puta komentirali, a ona je također mnogo puta popraćena i na društvenim mrežama, uglavnom kritički, a nerijetko i sa sprdnjom.

Kao argumenti protiv dodjele najčešće su se navodile činjenice da je Bandić višestruki USKOK-ov optuženik. Isticalo se također da je studirao na Sveučilištu u Zagrebu pa po nekoj uvriježenoj akademskoj praksi nema smisla da mu baš ono dodjeljuje počasni doktorat – on se obično dodjeljuje ljudima zaslužnima za znanost kojima sveučilište koje ga daje nije Alma Mater. Navodilo se i etički neprimjereno ponašanje, odnosno činjenica da bi se dodjela trebala dogoditi za mandata rektora Borasa i prorektora Ante Čovića koji su obojica dobitnici Nagrade Grada Zagreba u iznosu od po 30.000 kuna. Itd. Itd.

Matematičar Damir Bakić, protukandidat Borasa na prošlogodišnjim izborima za rektora i jedan od relativno malobrojnih otvorenih, oštrih kritičara načina na koji se vodi Sveučilište u Zagrebu, za Index je izjavio da je ovo crni dan za sveučilište.

''Ako govorimo o dodjeljivanju nagrada i počasti, nema toga svemira u kojem Boras zaslužuje nagradu za svoj rad, kao što nema respektabilnog sveučilišta koje bi počasnim doktoratom nagradilo nekoga poput Bandića'', kaže Bakić.

''To je ogromna uvreda svim nastavnicima, svim studentima i svim laureatima, dosadašnjim i budućim. Radi se o osobi koja je nedostatna po svim mogućim temeljima. Počasni doktorat trebao bi se dodjeljivati osobama koje su dale značajan umjetnički ili znanstveni doprinos ili su unaprijedile društvo u cjelini. U ovom slučaju imamo potpuno odsustvo svega toga. Tu nemamo apsolutno niti jedan razlog da takvoj osobi dodijelimo takvu titulu. Naprotiv, imamo niz ponašanja, manira, afera i činjenica koje bi nas trebale priječiti da joj dodijelimo počasni doktorat. To je svojevrsno ponižavanje sveučilišta'', dodao je.

Njegovanje podaničkog mentaliteta

Neki članovi akademske zajednice izrazili su negodovanje zbog činjenice da se počasni doktorat dodjeljuje političaru koji je još uvijek na poziciji moći i utjecaja na institucije.

''Mislim da je činjenica da se pokreće inicijativa za dodjelu počasnog doktorata aktualnom, djelatnom političaru, i to onom koji obnaša funkciju koja u bitnim stvarima utječe na život sveučilišta koje mu tu titulu dodjeljuje, neukusna, da je to dodvorničko i podaničko ponašanje'', rekao je Bakić.  

Neke je također zgranulo obrazloženje Akademije da je Bandića nominirala zbog njegovih zasluga za dobivanje adaptiranog prostora u nekadašnjoj zgradi Ferimporta. Naime, iz tog obrazloženja proizlazi da bi državni djelatnici trebali dobivati posebne nagrade i počasti ako obave posao koji im je u opisu dužnosti.

Bakić se slaže s takvom percepcijom i pritom dodaje da mu je u cijeloj priči najtužnije to što se takvim obrazloženjem perpetuira podanički mentalitet u akademskoj zajednici i društvu.

''Iz obrazloženja bi se moglo zaključiti da Muzičku akademiju nismo adaptirali novcem naših sugrađana, da je nismo obnovili zato što su tako odlučila neka tijela koja su za to nadležna, nego da smo je dobili naporima gospodina Bandića. Dok god mi u akademskoj zajednici nastavimo perpetuirati i podržavati takav podanički mentalitet, on će nastaviti živjeti u nama i oko nas'', rekao je Bakić.

Dobili smo ono što smo zaslužili

No šok i nevjericu koji dolaze iz redova akademske zajednice treba uzeti s kritičkim odmakom. Naime, činjenica da je Senat izglasao osnivanje povjerenstva velikom većinom pokazuje da bi ta odluka mogla predstavljati većinu u samoj akademskoj zajednici koja je u Senat imenovala svoje predstavnike. U najboljem slučaju može se reći da se akademska zajednica nema pravo zgražavati jer je odluci sama pridonijela, bilo izravno, podržavanjem, ili neizravno, šutljivim prihvaćanjem. Predstavnici kritičara u Senatu danas su činili manje od četvrtine svih prisutnih.

Bakić kaže da je akademska zajednica odraz društva, ali da bi trebala biti predvodnik pozitivnih promjena u njemu.

''Ona nije izrasla iz vakuuma. No to je ne oslobađa odgovornosti jer bi morala biti avangarda u društvu. Konačno, upravo je ona delegirala ljude u takav Senat kakav jest, a tom Senatu kakav jest, s ljudima koji ga čine, očito je po volji ono što se događa već šest godina za mandata ovog rektora. Taj Senat je ovom rektoru dao vrlo uvjerljivu potporu za njegov način upravljanja Sveučilištem. On je isto tako nedostojan svoje zadaće i nesposoban za ono što se od njega očekuje. Besmisleno je uvijek sve svaljivati samo na jednog rektora i jednog ili dvojicu prorektora. Akademska zajednica treba se prestati skrivati iza rektora Damira Borasa i prorektora Ante Čovića'', rekao je Bakić.

Slavi se Bandić, protjeruje Đikić

Vjerojatno ponajbolju ilustraciju stanja hrvatske akademske zajednice predstavlja činjenica da ona s jedne strane nagrađuje ljude poput Bandića, a prije toga i Dragana Čovića koji je 1990-ih dovodio zarobljenike logora ''Heliodrom'' na prisilni rad u tvrtku ''Soko'', u kojoj je radio kao direktor, dok s druge protjeruje znanstvenike svjetskog ugleda poput Ivana Đikića.

Podsjetimo ukratko na samo dva ključna događaja u kojima je ona vrlo jasno dala do znanja koliko drži do vrhunske znanosti i znanstvenika.

Prvi se dogodio 2010. kada Đikić, tada direktor Instituta za biokemiju na Sveučilištu Goethe i direktor centra izvrsnosti u Frankfurtu, dobitnik brojnih najuglednijih svjetskih priznanja, nije dobio dostatan broj glasova da postane kandidat za dopisnog člana HAZU-a. Zanimljivo je da je samo nekoliko mjeseci ranije imao više nego dovoljan broj glasova. Što se dogodilo u međuvremenu, teško je dokumentirano utvrditi, ali nije teško pokušati zamisliti.

Za HAZU nije dobar, ali jest za njemačku Leopoldinu

Koliko je apsurdno bilo to uskraćivanje članstva najbolje ilustrira činjenica da je Đikić iste godine promoviran u redovnog člana njemačke akademije znanosti Leopoldine, najstarije svjetske akademije prirodnih znanosti čiji su članovi, među ostalima, bili Albert Einstein, Charles Darwin, Max Planck, Johann Wolfgang von Goethe, Ernest Rutheford te hrvatski nobelovci Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog.

Drugi dobar primjer predstavlja niz poteza akademskih čelnika i političara koji su Đikića naveli na odluku da napusti Hrvatsku. Naime, on je 2017. otvorenim pismom objavio da kao znanstvenik odlazi iz nje.

''Danas sam napustio mjesto sveučilišnog profesora u Splitu i zaključao vrata svog laboratorija. Uskoro ću svoje znanstvene projekte započete u Splitu dalje razvijati u inozemstvu'', napisao je.

Obrazložio je da njegova odluka nije bila donesena na brzinu, već promišljeno i analitički, te da je ona izravna posljedica djelovanja ondašnjeg rektora Sveučilišta u Splitu Šimuna Anđelinovića i premijera Andreja Plenkovića.

Pojasnio je da je razočaran što za svoja zalaganja za poštovanje načela etičnosti u znanosti i obrazovanju nije dobio podršku ključnih ljudi u akademskoj zajednici i u politici, već samo napade i kritike.

Đikić puno pomogao Splitu

Treba podsjetiti da je Đikić svojim uspješnim projektima i publikacijama koje je donio na Sveučilište u Splitu značajno pridonio da ono na nekim relevantnim svjetskim listama prestigne mnogo veće zagrebačko koje već godinama tone po svim važnim pokazateljima. Također treba napomenuti da su se za Đikića otimala prestižna američka i njemačka sveučilišta, dok je splitski rektor Anđelinović cinično komentirao da je Đikićeva odluka osobne naravi jer je ondje uživao sve akademske slobode.

Bakić kaže da je velika šteta što je Hrvatska ostala bez važnih doprinosa Đikića.

''Ja mislim da je kolega Đikić vrhunski znanstvenik te vrhunski promotor znanosti i Hrvatske. Mogu samo izraziti žaljenje da ga nema u našoj sredini i kroz naše institucije'', poručio je Bakić.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara