INDEX je nedavno objavio rezultate studije o pretpostavkama za gospodarski rast u Europskoj uniji u 21. stoljeću koju je izradila cijenjena njemačka konzultantska tvrtka EY. Hrvatska je u skupini nekoliko članica EU-a koje su označene kao najgore - svojevrsne crne rupe - na osnovu podataka u pet ključnih kategorija: 1. digitalizacija, 2. istraživanje, inovacije i održiva energetika, 3. osnovna infrastruktura, 4. obrazovanje i integrativni rast te 5. zdravstveni sustav.

>> Pogledajte kartu iz njemačke studije: Hrvatska je crna rupa Europe

Studija EY-a smatra da su tih pet kategorija najvažnije za gospodarski rast, upozoravajući da se u Europu u proteklih deset godina nedovoljno investira te da bi politička elita trebala naći nove načine da potakne investicije. Također naglašavaju da bi i EU i države članice trebale mnogo više investirati u infrastrukturu, koja u 21. stoljeću ne uključuje samo autoceste nego i optičke kablove i brzi internet.

Hrvatska na začelju s Poljskom, Rumunjskom, Bugarskom i Grčkom

Najbolje pretpostavke za trajni gospodarski rast imaju Austrija, Nizozemska, Švedska i Danska, koje su najbolje ocijenjene u studiji, te Švicarska koja nije članica EU-a. U kategoriji ispod te su Njemačka, Francuska, Finska, Belgija i Luksemburg te se procjenjuje da su u tim zemljama potrebne veće investicije nego dosad u pojedinim sektorima. U kategoriji Schlusslichter, odnosno ''na začelju'', nalaze se Hrvatska, Poljska, Grčka, Rumunjska i Bugarska.

Da bismo bolje razumjeli rezultate ove studije, obratili smo se za objašnjenje dr. Ferdinandu Pavelu, voditelju EY-ova Odjela za ekonomsko savjetovanje javnog sektora, koji je rado pristao govoriti za Index.

Pavel kaže da se on vidi kao liberalni ekonomist, ali “koji je svjestan vrlina i mana različitih ekonomskih teorija”: "Ne favoriziram određenu teoriju na uštrb neke druge i ne ignoriram spoznaje koje su u kontradikciji s nekom specifičnom ekonomskom teorijom, primjerice kejnzijanskom ili ordoliberalnom. Slijedom toga, ne zauzimam stranu u tome kako se u Njemačkoj ili anglosaksonskim zemljama gleda na politiku štednje i fiskalnu disciplinu nasuprot ekspanzionističke monetarne politike u eurozoni."

"Hrvatska ima velike manjkavosti, treba se ugledati na Estoniju"

Pavel ističe da se oni u studiji nisu bavili trenutnim ekonomskim (ne)uspjehom pojedinih država EU-a, pa tako ni Hrvatske, nego "pretpostavkama za postizanje rasta u budućnosti" i konstatira da “Hrvatska, Poljska i većina istočnoeuropskih zemalja tu imaju velike manjkavosti". Smatra da se Hrvatska može ugledati na Estoniju kada je riječ o digitalizaciji, odnosno digitalnoj povezanosti zemlje, u čemu je ta baltička republika vodeći primjer. 
 
Kada je riječ o masovnom iseljavanju iz Hrvatske, Pavel kaže da je to "posljedica izostanka perspektive", naročito za one visoko obrazovane, i da je "odljev mozgova iz Hrvatske zabrinjavajući". "To sve pokazuje da Hrvatska nema jasno definiran okvir za svoju ekonomsku budućnost, što nije slučaj brojnih drugih europskih zemalja, a da uopće ne govorimo o globalnom nivou", kaže Pavel, zapravo konstatiravši da će se ekonomska situacija u Hrvatskoj sve više pogoršavati jer ona ne ovisi samo o tome što je Hrvatska nespremna za izazove budućnosti nego i što su neke druge zemlje spremne, ili barem spremnije, te će privući investicije koje bi u nekoj alternativnoj realnosti mogle završiti u Hrvatskoj.

Ključno je ulagati u obrazovanje

Pavel kaže da bi svaka vlada trebala težiti najboljim mogućim rezultatima u svih pet kategorija, no da je u Hrvatskoj najvažnije ulaganje u infrastrukturu, primjerice onu željezničku, te u obrazovanje. Bez modernizacije obrazovanja, nema gospodarske budućnosti za Hrvatsku u 21. stoljeću.

Zanimalo nas je kako je EY uopće došao do tih pet kategorija, a Pavel to ovako objašnjava: "One su izvedene iz nove teorije rasta i Lisabonske agende Europske unije, koja je po našem mišljenju dobar primjer ekonomske politike orijentirane na rast. Također, naši rezultati su u skladu Indeksom globalne kompetitivnosti Svjetskog ekonomskog foruma (WEF)."

EU treba više javnih investicija

Možda pomalo neočekivano, EY predlaže Europskoj uniji u cjelini više javnih investicija, a u tom kontekstu hvale i ideju investicijskog plana, koji je na početku svojeg mandata predstavio predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker. "Taj plan je ispravno prepoznao da je potrebno koristiti javna sredstva kako bi se privukle i dodatne privatne investicije, a i sama činjenica što je prepoznao potrebu javnih investicija je pohvalna. Problem s Junckerovim planom je što je predvidio tek djelić sredstava koja su potrebna za održivi gospodarski rast EU-a", objašnjava njemački ekonomski stručnjak. 
 
U prijevodu: EU treba mnogo više svog novca trošiti na investicije, što odmah nameće i pitanje odakle bi taj novac došao. "Eurozona je u dobrom ekonomskom stanju, što znači da novca za javne investicije itekako ima, samo ga treba naći. Doduše, u nekim zemljama je potrebna drugačija raspodjela unutar budžeta, a ne tek povećanje državnog proračuna. Sve to je potrebno da se provedu strukturne reforme."

Kina kao primjer usmjeravanja investicija u sektore ključne za rast

Ali što biste odgovorili onima koji kažu da bi povećanje javnih investicija predstavljalo neželjeno petljanje države u slobodno tržište, pitali smo Pavela. "Javne investicije su potrebne kako bi se odgovorilo na neuspjehe tržišta. Opravdanje za takav stav je u ekonomiji ustanovljeno u svim područjima koje pokriva naša studija. Pritom to ne znači da su potrebne samo i jedino javne investicije nego da su potrebne i paralelne privatne investicije. Za javne politike to znači fokus na dvije stvari: prva su vlastite javne investicije koje su potrebne, a druga je stvaranje okvira u kojemu se mogu privući i privatne investicije."

U studiji EY-a ima još jedno iznenađenje - isticanje Kine kao uzora za Europsku uniju, što se na prvi pogled ne očekuje od liberalnih njemačkih ekonomista. Ferdinand Pavel to objašnjava ovako: "EU od Kine može naučiti kako se pokazuje obaveza i spremnost za alociranje velikih novčanih sredstava - javnih i privatnih - prema gospodarskim sektorima ključnima za razvoj i rast. Naravno, politički sustav u Kini to čini lakšim u odnosu na funkcioniranje europskih demokracija. Bez obzira na to, Kina pokazuje da se zna fokusirati na ključne ekonomske teme i u Europskoj uniji to možemo učiti od njih."