ŠTO SE DOGODI kada laboratorijski miševi zamijene skučene kaveze za slobodu prirode? Istraživači su proveli upravo takav eksperiment i otkrili da se razina tjeskobe kod miševa, razvijena u laboratorijskim uvjetima, vraća u normalu nakon samo tjedan dana provedenih u velikom vanjskom ograđenom prostoru. Ovo otkriće moglo bi promijeniti naše razumijevanje anksioznosti, piše Science Alert.

Znanstvenici sa Sveučilišta Cornell u SAD-u ističu kako njihovi nalazi dovode u pitanje standardne metode testiranja anksioznosti na životinjama. Štoviše, mogli bi nam otkriti i kako se tjeskoba uopće formira kod životinja, uključujući i ljude.

"Stavili smo ih na teren na tjedan dana, i vratili su se na svoju izvornu razinu tjeskobnog ponašanja", pojašnjava biolog Matthew Zipple. "Život u ovom prirodnom okruženju blokira stvaranje početnog odgovora straha, a također može resetirati odgovor straha koji je već razvijen kod ovih životinja u laboratoriju", dodaje.

Kako se mjeri mišja tjeskoba?

Tjeskoba se kod miševa u laboratorijima obično mjeri pomoću takozvanog povišenog plus labirinta. On se sastoji od dva zatvorena kraka, gdje se životinje osjećaju sigurno, i dva otvorena, izložena kraka. Uobičajena reakcija je da miševi, nakon kratkog istraživanja, brzo potraže zaklon u zatvorenim dijelovima. Takvo ponašanje tumači se kao znak straha, a toliko je postojano da na njega ne djeluju ni SSRI lijekovi protiv anksioznosti.

Povratak prirodi kao gumb za resetiranje

Međutim, kada su istraživači pustili 44 miša iz kaveza u prostrano vanjsko okruženje gdje su mogli kopati, penjati se i doživjeti različite podražaje, dogodio se preokret. Boravak u prirodi djelovao je poput gumba za resetiranje. Miševi vraćeni u labirint nakon tjedan dana vani jednako su istraživali i otvorene i zatvorene prostore, kao da se s njim susreću prvi put. Zanimljivo je da su se isti učinci pokazali bez obzira na to jesu li miševi od rođenja bili u laboratoriju ili ne.

Što ovo znači za ljude?

Ovi rezultati mogli bi imati značajne implikacije na naše razumijevanje tjeskobe i njezine povezanosti s okolinom - ne samo kod miševa, već i kod ljudi. Nameće se zaključak da ograničen i monoton skup iskustava može poticati razvoj anksioznosti.

"Ako svakodnevno doživljavate mnogo različitih stvari, imate bolji način da procijenite je li nešto zastrašujuće ili prijeteće", kaže neurobiolog Michael Sheehan. "Ali ako ste imali samo pet iskustava, naiđete na svoje šesto iskustvo, i ono je prilično drugačije od svega što ste radili prije, to će izazvati tjeskobu."

Studija sugerira da je potrebno preispitati način na koji se anksioznost proučava u laboratorijima i koliko su takvi eksperimenti primjenjivi na ljude. Ono što se kod laboratorijskih miševa smatra tjeskobom možda nije duboko biološki ukorijenjeno, već je posljedica siromašnog okoliša koja se lako može ublažiti. Ideja da zaštićeniji život doprinosi tjeskobi istraživana je i kod ljudi, a ovo istraživanje podupire tezu da bi raznovrsnija iskustva mogla pomoći u smanjenju anksioznosti.

"Ovo otvara mnogo mogućnosti za postavljanje zanimljivih pitanja o tome kako naša riznica iskustava oblikuje naš odgovor na nova iskustva, jer mislim da je to u biti tjeskoba - kada imate neprikladan odgovor na nešto što zapravo nije zastrašujuće", zaključuje Sheehan.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Current Biology.