IVO SANADER osuđen je na Županijskom sudu u Zagrebu za ratno profiterstvo u slučaju Hypo. Osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i šest mjeseci. U kaznu se ubraja i vrijeme koje je Sanader proveo u pritvoru.

>> UŽIVO Ivo Sanader osuđen za ratno profiterstvo, dobio 2,5 godina zatvora

Nakon presude, sutkinja Jasna Galešić pročitala je obrazloženje.

"Od '94. do '95. za vrijeme Domovinskog rata, u vrijeme visoke inflacije, vlada je teško pronalazila banke kod kojih bi se zadužila. Kao pregovarač s Hypo bankom za kupnju zgrada veleposlanstava, umjesto djelovanja u interesu Hrvatske, a u namjeri pribavljanja imovinske koristi za sebe, dogovorio je da mu Hypo banka kao protuuslugu isplati 5 posto dogovorenog zajma, 7 milijuna šilinga. 4. siječnja 1995. Hypo banka mu je isplatila 7 milijuna šilinga, čime je pribavio protupravnu imovinsku korist od 3,6 milijuna kuna", rekla je sutkinja Galešić.

"Iskoristio je svoj položaj i ovlasti te počinio djela protiv službene dužnosti i ratnog profiterstva. Za kazneno djelo protiv službene dužnosti i ratnog profiterstva izriče mu se kazna zatvora u trajanju od 2 godine i šest mjeseci. U kaznu se ubraja i vrijeme provedeno u pritvoru. U državni proračun mora vratiti imovinsku korist koju je protupravno pribavio, dakle 3,6 milijuna kuna. U roku od 15 dana kad presuda postane pravomoćna, dužan je podmiriti troškove postupka u iznosu od 6452 kune, odnosno ukupno 11.542 kune", rekla je sutkinja.

"Ova presuda ima presedansko značenje"

"Ova presuda ima presedansko značenje jer se radi o prvoj presudi za ratno profiterstvo", ustvrdila je sutkinja Galešić.

"Plaćanje je dogovorio s članom Uprave Hypo banke. Hypo banka je nakon toga imala niz poslova s drugim tvrtkama, Inom, Dionom i drugima. Da je optuženik pritom iskorištavao ratno stanje, proizlazi i iz činjenice da je od kraja '94. do 2. 3. '95. dogovarao posao, i to kad je zemlja bila u teškoj gospodarskoj situaciji. Kreditni rejting bio je nizak, a država se brinula o oko 630.000 prognanika. Hrvatskoj su tad ostale samo dvije zgrade veleposlanstava, od kojih je jedna bila u Beču, a druga u Čileu. I zato je bilo potrebno kupiti zgrade veleposlanstva u svijetu te uzimanje zajma za njih. Jasno je da je on iskoristio ratno stanje. Povrijedio je demokratske tekovine društva kako bi si pribavio značajnu imovinsku korist", rekla je sutkinja u obrazloženju presude.