Foto: AFP

DAVOS  je okupljalište, ne 1 posto najbogatijih, već 0,1 posto najbogatijih. Kolumnistica Reuters Magazina Chrystia Freeland daje nešto malo drugačiju perspektivu prosvjeda koji posljednjih godinu dana potresaju svijet.

Freeland kao primjer navodi komentar švedskog ekonomista Andersa Aslunda koji je bio savjetnik vođama bivšeg Sovjetskog saveza, da bi kasnije boravio u Kievu 2004. u vrijeme Narančaste revolucije. O narančastoj revoluciji komentirao je da se ne radi o Ukrajincima koji se protive pro-ruskoj vladi, niti o idealističkim studentima koji se bore protiv političke represije. Aslund smatra da se Narančasta revolucija zapravo dogodila zbog milijunaša koji su se pobunili protiv milijardera. Ukrajinski "rođački kapitalizam" izvrsno je funkcionirao za malu skupinu ekstremno bogatih oligarha ali je gušio poduzetničku klasu u nastajanju. Donji sloj buržujske klase pobunio se protiv gornjeg sloja.

Borbe unutar visoke klase

Freeland smatra da je upravo to obrazac kojem svjedočimo cijelu godinu. Najistaknutiji organizator prosvjeda na Tahriru u Egiptu je dobro pozicionirani zaposlenik Googlea u Dubaiu s američkom diplomom.

Borba unutar vladajuće klase na djelu je i u Indiji u slučaju aktivista Anna Hazarea koji je više puta štrajkao glađu s ciljem da indijski parlament donese antikorupcijski zakon. Njegovi pristaše uglavnom su pripadnici indijske urbane srednje klase.

Sljedeći primjer je Rusija. Katalizator borbe protiv Putinove "vlade lopova i pokvarenjaka" bio je odvjetnik bloger koji je na ulicu izvukao u krzno odjevene stručnjake i tehnokrate.

U SAD-u u pokretu Occupy Wall Street na suprotnim pozicijama stoji 99 posto nasuprot 1 posto. Međutim, kad se bolje pogleda podatke dolazi se do zaključka da je 1 posto polarizirano na klub milijardera i klub milijunaša. Ta podjela je kulturološka i ekonomska, a ako postane politička, mogla bi se pretvoriti u nacionalnu debatu, smatra Reutersova Chrystia Freeland.

Nejednaka raspodjela bogatstva ili siromaštvo

Branko Milanović, ekonomist Svjetske banke, jedan je od stručnjaka koji najbolje poznaju problem nejednake raspodjele bogatstva u svojoj knjizi "The Haves and the Have-Nots" piše kako je puno lakše pronaći financije za istraživanje siromaštva nego za istraživanja nejednake raspodjele bogatstva.

Razlog tome, poprilično je jednostavan. "Bogati ljudi ne vole studije o nejednakoj distribuciji bogatstva". Onih 1 posto koji se ovaj tjedan okupljaju u Davosu ne mogu ispasti dobri i humanitarni u studiji koja se bavi nejednakom raspodjelom bogatstva jer ih to prikazuje grabežljivima.

Takve studije bogatstvo prikazuju kao ograničenu količinu materijalnih dobara za osvajanje kojih pravila nisu pošteno postavljena, odnosno ne omogućuje se svima jednak pristup bogatstvu. U studijama o nejednakoj distribuciji bogatstva, siromaštvo je izravna posljedica djelovanja bogatih elita.
 
Ako se pak studije rade o siromaštvu, onda su siromašni to sami po sebi. Siromaštvo mije posljedica nejednake raspodjele bogatstva i pravila koja su postavljena da ta distribucija bude nejednaka. U tim studijama bogati su dobročinitelji koji su imali više sreće, a pitanje nejednake raspodjele ne dovodi se u pitanje.

"Rođački kapitalizam"

Holly Peterson, kći milijardera Peta Petersona izjavila je da se milijunaši osjećaju siromašnima te da je njihov cilj biti dijelom kluba 0,1 posto. Oni žive iznad svojih mogućnosti jednako kao i obitelji srednje klase iznad svojih. Na kraju godine, svi su pred bankrotom, stoga je milijunašima cilj ući u klub milijardera.

Freeland stoga smatra da Occupy Wall Street nije prosvjed idealista protiv kapitalizma, već prosvjed poduzetničke klase koja se bori protiv nejednakih pravila. Protiv pravila u kojima je klub od 0,1 posto "prevelik da bi propao".  Smatra da je to izražavanje mržnje Amerikanaca protiv privilegija, protiv "rođačkog kapitalizma" u kojem su dobitci privatizirani, a gubitci socijalizirani".