Provjerili smo: Ima li Hrvatska sve potrebno za ovako ozbiljnu pandemiju?

Provjerili smo: Ima li Hrvatska sve potrebno za ovako ozbiljnu pandemiju?
Foto: EPA

NAGLI porast oboljelih od Covida-19 zbog kojeg su bolnice u Italiji postale tako preopterećene da ne mogu svi pacijenti dobiti odgovarajuću pomoć nameće pitanje koliko je značajno siromašnije hrvatsko zdravstvo sposobno nositi se s pandemijom ako se u većem valu prelije k nama.

Hrvatska je snažno povezana s Italijom s kojom dijeli mnogo toga, prije svega ljude koji imaju obitelji, žive, rade i putuju s obje strane granice. Trenutno se čini da su stvari pod kontrolom, no nema dvojbe da će broj oboljelih i kod nas značajno rasti. Samo danas zabilježena su tri nova slučaja, tako da je ukupan broj sada 19. Za očekivati je da je broj neotkrivenih još dosta veći. Možemo se nadati da ovdje nećemo imati talijanski scenarij, no to dijelom ovisi i o sreći. Naime, kako smo već pisali, Italija je imala višestruku nesreću – da je bila prva i nespremna za veliku epidemiju u Europi, da je imala superširitelja koji je virus donio u bolnički sustav te da stroge mjere zadržavanja širenja virusa nisu pokrenute na vrijeme. Osim toga, za razliku od Kine nema tako disciplinirano stanovništvo i tako strog autokratski režim. Kina je eksponencijalan rast epidemije uspjela zauzdati tako što je stroge mjere relativno brzo uvela u svim gradovima, čak i onima tisućama kilometara udaljenima od žarišta u Wuhanu. Hrvatski gradovi, baš kao i brojni gradovi južne i središnje Europe, nalaze se mnogo bliže talijanskim kriznim područjima, a mjere u njima još uvijek nisu ni približno tako drastične kakve su bile u Kini.

Ni bogatiji sustavi od našeg nisu spremni za ovu pandemiju

Pritom treba imati na umu da je naš sustav znao imati problema čak i za nekih jačih sezona gripe, a očito je da su za liječenje Covida-19 potrebni bitno veći resursi. Analize WHO-a pokazale su da je postotak oboljelih s teškom kliničkom slikom kod Covida-19 oko 20%, pri čemu oko 5% završava na respiratorima koje mogu zauzeti na čak šest tjedana. Drugim riječima, Covid-19 uzrokuje više upala pluća za koje su potrebni respiratori i intenzivna skrb tijekom mnogo dužih razdoblja od gripe. Takvo preopterećenje sustava ne događa se za sezonskih gripa. Ono vrlo brzo svako zdravstvo može dovesti do kolapsa, pa i hrvatsko koje je ponekad čak i za sezonskih gripa znalo imati problema s nedostatkom opreme. Kada izbije epidemija, a sustav nema dovoljne resurse, smrtnost raste, a mnogi koji ne mogu dobiti potreban tretman završavaju s teškim bolestima pluća i drugih organa koje mogu uzrokovati trajna oštećenja.

Treba se strogo držati mjera kako bismo ublažili i usporili širenje

Za Hrvatsku je stoga izuzetno važno da u ovoj fazi uloži što je više moguće energije u sprječavanje naglog porasta oboljelih kako oni koji istovremeno trebaju krevete, ventilatore ili umjetno disanje ne bi preopteretili mogućnosti sustava. To je ono što se u stručnom žargonu naziva 'flattening the curve', odnosno poravnavanje krivulje (pogledajte grafikon dolje). Ideja je da se praćenjem kontakata zaraženih, testiranjima, karantenama, izolacijama, zabranama skupova, zatvaranjem škola, zaustavljanjem javnog prijevoza, radom od kuće, samoizolacijama, higijenskim mjerama i drugim drastičnim metodama širenje epidemije uspori što je više moguće. Drugim riječima, ako već mora oboljeti veliki dio populacije prije nego što budu otkrivena cjepiva i lijekovi, bolje je da se to događa postupno, kroz dugo razdoblje, a ne naglo, u kratkom roku. U protivnom ne stradavaju samo oboljeli od Covida-19, nego i mnoštvo drugih koji čekaju na razne medicinske tretmane koji bivaju potisnuti u drugi plan.

Na tom tragu je obustava nastave u istarskim školama koju je danas objavio premijer Andrej Plenković, otkazivanje raznih skupova i putovanja, kao i najava mogućeg zatvaranja granice prema Italiji.

Covid-19 već je postao velika pandemija od koje će oboljeti milijuni

Brojni stručnjaci smatraju da je Covid-19 već postao ozbiljna svjetska pandemija koja će u narednih godinu dana zaraziti veliki dio čovječanstva.

„Mislim da ćemo vjerojatno imati globalnu pandemiju. Ako se dogodi pandemija, 40% do 70% ljudi širom svijeta vjerojatno će biti zaraženo u narednih godinu dana“, upozorio je još 14. veljače prof. Marc Lipsitch, čelnik epidemiologije na Harvard School of Public Health.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) danas je konačno i službeno proglasila pandemiju što treba shvatiti ozbiljno i odgovorno, bez panike, ali s odgovarajućom dozom straha koja je prirodna i razumna, jer bez straha ne može biti ni dovoljno ozbiljnosti, što pokazuju brojni mladi u Italiji koji odbijaju poštovati zahtjeve vlasti.

Italija je primjer što se događa kada sustav postane preopterećen

Najbolja ilustracija kako to izgleda kada se sustav preoptereti je Italija, baš kao i Wuhan. U ta dva žarišta zabilježena je vrlo visoka stipa smrtnosti, značajno viša od procjene WHO-a od 3,4%. Kako smo već pisali na Indexu, liječnici u Lombardiji, bogatoj talijanskoj regiji koja se našla u središtu epidemije Covida-19, posljednjih dana moraju donositi izuzetno teške odluke zbog nedostatka kreveta i druge medicinske opreme.
 
Kako je broj oboljelih u Italiji narastao na 12.462, od čega je više od 70% slučajeva zabilježeno u Lombardiji, u bolnicama na odjelima intenzivne njege u toj pokrajini sve je teže naći slobodnih kreveta. Neke od bolnica zatvorile su čitave odjele kako bi ih prenamijenile za teže slučajeve zaraze koronavirusom. Preopterećeni su i resursi i ljudi.

"Došlo je do toga da ćemo morati birati koga ćemo tretirati, a ta odluka najčešće pada na liječnike na terenu koji bi zbog toga mogli imati etičke nedoumice", rekao je liječnik koji radi u jednoj od najvećih milanskih bolnica. Za sada je na snazi smjernica da se oskudni resursi preusmjere na one pacijente koji imaju najveće šanse za preživljavanje, a to znači na mlađe i zdravije.

Vili Beroš: Po potrebi možemo brzo udvostručiti kapacitete

Prema podacima koje smo dobili od ministra zdravstva Vilija Beroša, Hrvatska nema dovoljno materijalnih i ljudskih resursa za nošenje s teškom krizom. To nije neko osobito iznenađenje jer ih vjerojatno malo koja zemlja ima.

No Beroš tvrdi da je problem manjka smještaja relativno lako riješiti.

„Smještajni kapaciteti po potrebi se mogu udvostručiti; prostorije se mogu podijeliti, broj kreveta povećati“, rekao je za Index ministar.

„Trenutni kapaciteti pokazuju uvjete u kojima su ispoštovani svi kriteriji prostora, tehničkih uvjeta itd. No u iznimnim okolnostima mi to možemo povećati. Vidite što sada rade u Italiji, skladišta pretvaraju u bolničke kapacitete. Dakle, mi te kapacitete možemo vrlo brzo udvostručiti“, dodao je.

Manjak respiratora ozbiljan je problem

Manjak uređaja poput respiratora mnogo je ozbiljniji problem, no Beroš smatra da će i to biti riješeno. 

„Vidjeli ste da sam na inzistiranje struke na sjednici Kriznog stožera zamolio ministra financija Zdravka Marića da se izdvoje sredstva za nabavku još devet novih respiratora“, rekao je.

Nadajmo se da će tih devet biti dovoljno. No, tu postoji još jedan problem, a to je činjenica da je u jeku epidemije za očekivati da će države važne resurse čuvati za vlastite potrebe. Primjerice, Njemačka je zabranila izvoz određene medicinske opreme koja joj je neophodna, dok je Italija, koja sama proizvodi respiratore i slične uređaje, objavila da će u kratkom roku za svoje bolnice osigurati 5.000 novih respiratora.

Beroš priznaje da će nabava novih respiratora biti otežana, no smatra da neće biti nemoguća.

„Zato smo pokrenuli razgovore na nivou EU. Na našem zadnjem izvanrednom medicinskom vijeću bio je povjerenik za unutarnju trgovinu jer se planira javna nabava za sve potrebe na nivou EU. Svi smo u istoj situaciji“, poručio je Beroš.

Uređaja ECMO za umjetno disanje u Hrvatskoj imamo više nego što ima većina razvijenijih država po glavi stanovnika. Naime, njih je bivši ministar Rajko Ostojić svojevremeno nabavio čak 35, što su mnogi ocijenili kao pretjerivanje jer uglavnom stoje neiskorišteni. Nadajmo se da njih nećemo sve trebati jer se oni koriste samo u vrlo kritičnim situacijama.

Treba povećati opseg testiranja

Problema bi moglo biti i s testiranjima. Naime, Hrvatska trenutno s 84 testirana na milijun stanovnika zaostaje za brojnim državama u kojima se pojavio virus: Italija (1007), Slovenija (784), Austrija (565), Švicarska (467), Britanija (387), Irska (369), Nizozemska (340), Belgija (272), Finska (131), Slovačka (105) i Francuska (100). Bolji smo od sljedećih država: Mađarska (62), Poljska (43), Turska (35) i SAD (26).

Pritom treba imati na umu da su neke od zemalja koje su ispred nas istovremeno i značajno ozbiljnije ugrožene. S druge strane jasno je da je za suzbijanje epidemija vrlo važno pravovremeno otkrivanje svih kontakata oboljelih. WHO je prošli tjedan objavio da je epidemija u Kini dobrim dijelom obuzdana zahvaljujući brojnim timovima koji su provodili masovna testiranja. Beroš je nedavno najavio da će i Hrvatska krenuti u šire provođenje testiranja.

Važna pitanja i odgovori Kriznog stožera

Kako bismo razjasnili što sve Hrvatska ima pripremljeno kao odgovor na pandemiju, zamolili smo Beroša i Krizni stožer da nam odgovore na neka ključna pitanja koja se u javnosti posljednjih dana često čuju (neke podatke možete vidjeti u gornjoj tablici).

Evo što nam je odgovorila članica ministrova tima dr. med. Marija Bubaš.

Koliko imamo ukupno, a koliko (u postocima) slobodnih ventilatora i ostalih uređaja koji se koriste u liječenju teško oboljelih od Covida-19? 

Stacionarnih ventilatora imamo 491, transportnih 280 (ukupno 771) i ostalih uređaja koji se koriste u liječenju teško oboljelih od COVID-19 poput ECMO uređaja kojih ima 36. Za sada nema posebno signiranih uređaja koji bi bili blokirani za liječenje potencijalnih teških oblika bolesti, ali s obzirom na to da je medicinska skrb uvijek takva da odgovara na potrebe liječenja svih oblika bolesti (od lakših do težih), svaki bolesnik primit će onu razinu skrbi koju bude zahtijevao postupak liječenja u odnosu na težinu bolesti

Koliko imamo ukupno, a koliko slobodnih kreveta na intenzivnoj skrbi za potrebe eventualne epidemije?

Ukupno imamo 14.460 kreveta, od toga 588 spremnih za prihvat, a u intenzivnoj skrbi ukupno 795.

Koliko imamo prostora/smještaja za izolacije i karantene?

Karantena imamo za sada 5 koje su uspostavljene, no sukladno situaciji moguće je aktivirati i druge objekte. Iskustvo je pokazalo da se objekt može angažirati za karantenu u iznimno kratkom periodu (unutar par sati) pa smo i tu spremni odgovoriti na svaki izazov koji sada imamo na obzoru.

Koliko teško oboljelih u jednom trenutku na više tjedana (bolest može potrajati i do 6 tjedana) možemo istovremeno liječiti sa svim potrebnim uređajima?

Nemoguće je predvidjeti u kojem broju slučajeva će biti potrebno koristiti medicinske uređaje tog tipa, međutim upravo zbog mjere proglašenja opasnosti od epidemije bit će moguće mobilizirati opremu u one bolnice gdje se ukaže potreba. Za sada je kod svih oboljelih prisutan blaži klinički oblik bolesti.

Za koliko dugo i za koliko ljudi imamo antiretrovirusnih lijekova za koje postoje indicije da ublažavaju bolest? Hoćemo li ih moći dovoljno nabaviti ako ih zemlje koje ih proizvode prestanu izvoziti zbog svojeg stanovništva – drugim riječima koliko imamo na zalihama?

Na tržištu i u ustanovama trenutno je za Hrvatsku dostupno lijekova za 340 ljudi. Plan mjera obuhvaća i planiranje načina za uspostavu neometanog lanca nabave opreme i lijekova.

Imamo li dovoljno testova, hoćemo li ih imati u slučaju epidemije i koliko ljudi možemo obraditi u danu?

Testova imamo dovoljno, kontinuirano ih nabavljamo. U jednoj ustanovi u jednom danu moguće je obraditi oko 100 uzoraka.

Jesu li testiranja već razmještena u druge bolnice ili će se i dalje sva obrađivati u bolnici Fran Mihaljević?

Pripreme za provedbu testiranja u drugim ustanovama su u tijeku iz razloga što želimo smanjiti pritisak provedbe testiranja na isključivo jednu ustanovu.

Imamo li dovoljno medicinskog osoblja za epidemiju ako ona uzme maha kao u Italiji ili bude još gora kao što bi ondje mogla biti u narednim danima?

Imamo preko 15.000 liječnika odnosno zdravstvenih radnika s visokom stručnom spremom, od toga preko 13.000 liječnika u javnom sektoru i preko 27.000 medicinskih sestara također u javnom sektoru. Dakle, medicinskog osoblja imamo dovoljno, pa i za slučaj epidemije. Budemo li se svi pridržavali mjera, neće nam se dogoditi situacija u Italiji.

Naše mjere su pažljivo birane tako da pučanstvo zaštitimo od širenja zaraze i pojave bolesti, te da se slučajevi bolesti i širenje virusa u populaciji drže na minimalnom mogućem broju. Tu je od iznimne važnosti da nam i mediji pomognu u komuniciranju s javnošću jer svaki pojedinac za sebe može pomoći u očuvanju epidemiološke situacije tako što će se naših mjera, koje preporučujemo i svakodnevno reevaluiramo, vrlo strogo pridržavati.

Kako su ti smještaji i kapaciteti raspoređeni po državi? Drugim riječima, hoćemo li imati dobro raspoređene kapacitete ili transport?

Za sada kapaciteta ima dovoljno, imamo 5 karantena, a svaka županija je pripremila najmanje po jedan objekt za provedbu mjera karantene. Objekata možemo osposobiti upravo koliko potreba bude nalagala. Tako da neće biti ni problema s transportom, jer će se djelovati i na lokalnoj razini upravo da se događaji mogu pratiti i da se sve čim više može odvijati protočno.

Imamo li dovoljno CT-a za identificiranje oboljelih s težim kliničkim slikama?

Iako CT nije jedina mogućnost koju imamo u medicinskoj dijagnostici, ona je vrlo konkretna u prikazu, ali nije uvijek nužna. Naglašavam da tih uređaja ima dovoljno da bi pokrili potrebe koje se mogu javiti tijekom ove epidemije. Tu je najvažnija trijaža pacijenata i čim točnije postavljanje zahtjeva za provedbom te pretrage što naši stručnjaci rade na dnevnoj bazi, kod svakog pojedinog slučaja, a ne samo sada u ovim posebnim okolnostima.

Kada se planiraju neke drastičnije mjere poput obustave rada škola, uvođenje rada ljudi od kuće koji to mogu (primjerice na institutima), ili ograničavanja kretanja kako bi se prevencijom osiguralo tzv. ublažavanje krivulje (flattening the curve)?

Kao što je najavljeno i drastičnije mjere nalaze se u paketu mjera koje razmatramo i iz kojeg pojedine mjere primjenjujemo. Stručna prosudba je najvažnija, kao i procjena implikacija svake primijenjene mjere uz procjenu epidemiološke situacije kod nas i u okruženju. Dakle, koja će mjera biti u primjeni ovisi o situaciji u zemlji, kod susjednih zemalja, u zemljama kojima gravitiramo i njihovoj epidemiološkoj situaciji, o epidemiološkoj situaciji u svijetu koju također pratimo, te najvažnije o epidemiološkoj situaciji kod nas. Sve to budno pratimo, i posegnut ćemo za onom mjerom, pa i drastičnijom, u onom trenutku kada se to procijeni potrebnim.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara