ASTRONOMI su po prvi put u povijesti zabilježili divovsku eksploziju koju je oslobodila zvijezda izvan našeg Sunčevog sustava. Iako je erupcija slična sunčevim olujama koje su nedavno obasjale nebo iznad Zemlje aurorom, ova je bila na daleko većoj i zlokobnijoj skali. Umjesto da stvori šarenu polarnu svjetlost, ova snažna eksplozija mogla bi uništiti atmosferu bilo kojeg planeta u blizini, piše CNN.

Vjerojatni uzrok eksplozivnog događaja bio je koronalni izbačaj mase (KEM). U našem sustavu, to je golemi oblak ioniziranog plina, odnosno plazme, i magnetskih polja koji eruptira iz vanjske atmosfere Sunca. Kada takve erupcije stignu do Zemlje, mogu uzrokovati poremećaje u magnetskom polju, što nazivamo svemirskim vremenom. Iako te snažne sunčeve oluje stvaraju spektakularne aurore, mogu ometati komunikacije, električnu mrežu i rad satelita.

Do sada astronomi nikada nisu uspjeli detektirati KEM s neke druge zvijezde. Istraživači su ovo revolucionarno otkriće opisali u studiji objavljenoj u časopisu Nature.

Potraga za zvjezdanim eksplozijama

Zvijezda nazvana StKM 1-1262, crveni patuljak udaljen oko 130 svjetlosnih godina od Zemlje, izbacila je oluju nevjerojatnom brzinom od 2400 kilometara u sekundi. Prema autorima studije, takva brzina zabilježena je u otprilike jednom od svakih 2000 koronalnih izbačaja mase s našeg Sunca.

"Zvijezda se ponaša kao izuzetno magnetizirani kipući kotao plazme. Ova eksplozija je 10 do 100 tisuća puta snažnija od najjače koju Sunce može proizvesti", izjavio je suautor studije Cyril Tasse, istraživač na Pariškom opservatoriju. "Ovo otvara prozor za izvanzemaljsko svemirsko vrijeme." Gust i brz izbačaj materijala bio je dovoljno snažan da ogoli atmosferu bilo kojeg planeta koji joj se nađe na putu.

Razumijevanje utjecaja zvjezdane aktivnosti na egzoplanete ključno je u potrazi za odgovorom na pitanje postoji li život izvan našeg Sunčevog sustava. KEM-ovi, nakon što ih zvijezda oslobodi, stvaraju radio valove dok putuju kroz vanjsku zvjezdanu atmosferu, koronu. Istraživači su uočili radio signal koristeći novi softver za analizu snimki neba koje je prije gotovo deset godina zabilježio radio teleskop LOFAR, koji se sastoji od tisuća antena diljem Europe.

"Ovakav radio signal jednostavno ne bi postojao da materijal nije u potpunosti napustio zvjezdani 'mjehurić' snažnog magnetizma", rekao je vodeći autor studije dr. Joe Callingham. "Drugim riječima, uzrokovan je KEM-om." Signal je bio radio bljesak tipa II, što sugerira da se vrući plin širio od zvijezde u svemir. "Iz pomaka možemo iščitati gustoću materijala dok se KEM kreće prema van", dodao je Callingham.

Tim je koristio i podatke iz misije XMM-Newton Europske svemirske agencije kako bi izmjerio temperaturu, rotaciju i sjaj zvijezde putem rendgenskih zraka. Uočavanje KEM-ova s drugih zvijezda dosad je bilo iznimno teško jer su predaleko za izravno promatranje. "Ova detekcija pruža vjerojatno najjači dokaz do sada da se ovaj fenomen događa izvan Sunčevog sustava", rekao je Kevin France, astrofizičar sa Sveučilišta Colorado Boulder, koji nije sudjelovao u istraživanju.

Posljedice za potragu za životom

Zvijezde crveni patuljci mogu imati magnetska polja koja su i do 1000 puta jača od Sunčevog. StKM 1-1262 ima polovicu mase našeg Sunca, ali se okreće 20 puta brže i ima magnetsko polje procijenjeno na 300 puta jače. Znanstvenici često pronalaze egzoplanete koji kruže oko takvih zvijezda na vrlo malim udaljenostima.

Budući da su crveni patuljci hladniji, tzv. naseljiva zona - područje gdje bi planet mogao imati tekuću vodu - mnogo je bliža zvijezdi. No, astronomi su se dugo pitali mogu li snažne erupcije takvih zvijezda uništiti potencijalni život štetnim zračenjem. Ako planet ima tekuću vodu, mora imati i zaštitnu atmosferu.

Iako nije poznato kruže li planeti oko StKM 1-1262, Callingham navodi da gotovo svaka zvijezda crveni patuljak ima barem jedan planet. "Zaštitno magnetsko polje kakvo imamo na Zemlji ne bi moglo izdržati pritisak ovakvog KEM-a, što bi atmosferu izložilo izravnom udaru i uzrokovalo njezino 'skidanje'", objasnio je. "Dakle, čak i da je planet u savršenoj regiji oko zvijezde, njegova bi atmosfera brzo bila izgubljena, ostavljajući za sobom neplodnu stijenu, nešto poput Marsa."

Istraživači sada žele utvrditi kako tako male zvijezde mogu osloboditi tako ogromnu energiju i kakav bi utjecaj ponovljeni KEM-ovi mogli imati na obližnje planete. Budući projekti, poput Square Kilometre Array teleskopa koji bi trebao biti dovršen 2028., omogućit će daljnja istraživanja. "Ovo je tek početak i, nadamo se, nagovještaj onoga što dolazi", zaključio je Mark Miesch, znanstvenik iz Centra za predviđanje svemirskog vremena.