HRVATSKO psihijatrijsko društvo oglasilo se nakon smrti Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Jankomiru. Poručili su da fizičko sputavanje pacijenata nikada ne smije biti prvi izbor te da ništa ne može opravdati prekomjernu silu, ali su upozorili i na opasnost od narušavanja povjerenja u psihijatrijsko liječenje.

Izrazili su sućut obitelji preminulog i podržali potpuno rasvjetljavanje okolnosti njegove smrti te sankcioniranje odgovornih. Navode da je tragedija teško pogodila psihijatrijsku zajednicu i uzdrmala povjerenje u njezin rad, koje se gradilo desetljećima.

Što prethodi fizičkom sputavanju?

Iz Društva ističu da javnost najčešće vidi samo završni čin, odnosno fizičko sputavanje pacijenta, dok pokušaji da se takva intervencija izbjegne ostaju nevidljivi. Navode da medicinsko osoblje ponekad satima razgovara s pacijentima, pokušava ih smiriti i uvjeriti da prihvate liječenje.

Upozoravaju da se liječnici i medicinske sestre pritom suočavaju i s pacijentima koji pružaju snažan fizički otpor te predstavljaju opasnost za sebe ili druge. U takvim situacijama postoji rizik od ozljeda i za bolesnike i za zdravstvene radnike, koji također mogu osjećati strah.

Naglašavaju, međutim, da te okolnosti ne opravdavaju neprimjereno postupanje. Fizičko sputavanje može biti nužno samo kada postoji neposredna opasnost i kada su druge mogućnosti iscrpljene, uz obvezu poštovanja propisa, stručnih smjernica i dostojanstva pacijenta.

Upozorili na posljedice javnih istupa

Hrvatsko psihijatrijsko društvo smatra da se odgovornost pojedinaca ne smije poistovjećivati s radom cijele struke. Upozoravaju da generaliziranje i stigmatizacija mogu dodatno povećati strah osoba kojima je psihijatrijska pomoć potrebna.

"Zato pitamo: jesmo li se svi zapitali koliko dodatnog nepovjerenja, straha i mogućih agresivnih reakcija naši pacijenti mogu razviti kao odgovor na izjave koje doživljavaju kao potvrdu svojih strahova od psihijatrijskog liječenja?"

Smatraju da javna rasprava mora voditi računa o posljedicama koje takve poruke mogu imati za pacijente i njihove obitelji. "Posljedice takvih poruka ne snose oni koji ih izgovaraju. Snose ih upravo najranjiviji, osobe kojima je pomoć najpotrebnija", poručili su iz Hrvatskog psihijatrijskog društva.