PULA je 14. lipnja dobila nagradu Adriatic Adaptation Award za kišne vrtove u sklopu Interreg projekta prilagodbe klimatskim promjenama CREATE.

Nagrada je Puli dodijeljena za način na koji je dizajnirala i implementirala svoje kišne vrtove, odnosno infiltracijske sustave, koji pomoću prirodnih struktura štite od poplava u slučaju obilnih kiša i istovremeno rasterećuju mješovite sustave sanitarne odvodnje te prihranjuju podzemne vode.

"Uvjerili smo se da naši kišni vrtovi na najopterećenijem dijelu grada u samom centru funkcioniraju, te smo isti način odvodnje uveli u GUP grada Pule, kao obvezu budućih rješavanja odvodnje oborinskih voda te smanjenja utjecaja klimatskih promjena", rekla je prilikom preuzimanja nagrade pulska pročelnica za komunalni sustav Anja Ademi.

Dodjela nagrade

Mediteran je žarišna točka klimatskih promjena

Mediteran se smatra žarišnom točkom klimatskih promjena jer se zagrijava 20% brže od globalnog prosjeka. To znači da će utjecaji klimatskih promjena u toj regiji biti posebno snažni, a uključivat će toplinske valove, suše, požare, podizanje razina mora te povećanje rizika od poplava i erozije tla.

Posljedice klimatskih promjena snažno će utjecati na jednu od glavnih grana privrede regije - turizam, ali i na kvalitetu života stanovnika.

Točka bez povratka

Klimatska istraživanja pokazuju da je na Mediteranu već do sada premašen porast prosječne temperature od 1.5°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Podsjetimo, Pariškim sporazumom definiran je cilj prema kojem prosječne temperature u svijetu do kraja stoljeća ne bi smjele porasti više od 1.5°C u odnosu na predindustrijske jer bi taj porast mogao biti točka bez povratka.

Ako se ta granica premaši, povećat će se rizik od ekstremnih vremenskih nepogoda i nepovratnih promjena u okolišu poput gubitka koraljnih grebena te rizik od otapanja ledenjaka i permafrosta.

Problem lokalnih ekstrema

Rast temperatura zraka omogućuje porast količine vlage u atmosferi. To se zorno može vidjeti kada se otvore vrata zagrijane kuhinje za hladnog dana. Čim dođe u kontakt s hladnim zrakom, vodena para sadržana u toplom kuhinjskom zraku počinje se kondenzirati.

Klimatolog Ivan Güttler iz DHMZ-a kaže da Hrvatska spada u prijelazno područje koje se nalazi između dva ekstrema u smislu hidroloških promjena koje donose klimatske promjene - sve kišnijeg sjevera Europe i sve sušnijeg juga.

"Hrvatsku će više zahvaćati suše tijekom ljeta, koje su tada i inače prisutne. S klimatskim promjenama to će se dodatno pojačati", kaže Güttler.

"Te promjene - sve kišniji sjever i sve sušniji jug, prvenstveno dolaze od pomicanja u obrascima strujanja. Drugi tip promjena, termodinamički, koji je ponovno izravno povezan sa zagrijavanjem, dolazi od činjenice da se sa svakim stupnjem porasta u temperaturi, ako postoje izvori vodene pare, povećava količina vodene pare u atmosferi. Ako se svijet zagrije za 3°C, količina vodene pare porast će za 21%, osobito u priobalnim područjima u kojima postoje veliki rezervoari vode. Taj drugi, termodinamički dio zapravo je homogeniji i daje povećanu vjerojatnost za rast količina oborina. Za 1°C toplija atmosfera podrazumijeva oko 7% više vodene pare, a time i 2% do 3% veće količine oborina", kaže Güttler.

Prije izgradnje kišnih vrtova

Problem urbanizacije

Mediteran je i socio-ekonomski osjetljiva regija koja se suočava s intenzivnom urbanizacijom duž obala, što dovodi do povećanja intenziteta i učestalosti opasnih događaja poput poplava, kao i dugoročnih utjecaja poput erozije, prodiranja slane vode u slatku, gubitka usluga ekosustava i smanjenja ili potpunog nestanka određenih vrsta organizama.

Zbog toga je vrlo važno da se u regiji pravovremeno poduzimaju odgovarajuće mjere prilagodbe klimatskim promjenama. Tu je odgovornost u velikoj mjeri na lokalnoj samoupravi.

Problem odvodnje oborinskih voda

Kako smo imali prilike vidjeti ove godine, jedan od problema u priobalju su velike količine oborina koje povremeno uzrokuju poplave.

Širenje gradova, pogotovo neplansko, sve više zatvara zemljane slojeve pod nepropustan beton i asfalt, pa tlo više ne može osigurati protok vode s površine u dubinu i obratno.

Nažalost, brza izgradnja u Hrvatskoj, kao i u brzorastućim gradovima Amerike i Australije 19. i 20. stoljeća, rezultirala je nastojanjem da se i problemi rješavaju na brzinu, umjesto da se osiguraju dugotrajni učinci u skladu sa stvarnim potrebama na koje utječu i klimatske promjene.

Problem toplinskih otoka

U urbanim sredinama veliki problem u ljetnim mjesecima predstavljaju tzv. toplinski otoci. Oni nastaju kada se beton, asfalt, metali i drugi materijali koji se koriste za konstrukcije u gradovima zagrijavaju na suncu i zadržavaju toplinu. Ta toplina isijava i nakon zalaska sunca tako da temperature znaju ostajati visoke i tijekom noći.

Kišni vrtovi kao višestruko rješenje

Kišni vrtovi spadaju u tzv. Nature-based Solutions - NbS (hrv. rješenja temeljena na prirodi), a podrazumijevaju depresije dizajnirane tako da prikupljaju i filtriraju oborinske vode te ih upuštaju u prirodno tlo. No oni imaju više drugih korisnih funkcija u kontekstu prilagodbe klimatskim promjenama i očuvanja okoliša.

Drenažni slojevi koji se ugrađuju u kišne vrtove služe kao retencije za zadržavanje oborinskih voda. Kada je, primjerice, nivo podzemnih voda zbog prijašnjih kiša povišen pa podzemlje ne može prihvatiti dodatne količine vode, pohranjena voda zadržana je za polagano ispuštanje po prestanku oborina i po smanjenju nivoa podzemnih voda. Zadržana voda može se također čuvati za ponovno korištenje u odgovarajućim rezervoarima.

Pripremni radovi

Kišni vrtovi obično su smješteni u nižim područjima gdje se oborinske vode prirodno nakupljaju, a u njima se koriste biljke koje su otporne na promjenjive uvjete vlage i na duža razdoblja suše.

Oni omogućuju prirodnu infiltraciju oborinskih voda u tlo, što pomaže u smanjenju zagađenja vode i poboljšanju kvalitete tla te prihrani podzemnih voda. Tlo u kišnim vrtovima sadržava mikroorganizme koji razgrađuju organske tvari i uklanjaju zagađivače poput dušikovih spojeva iz vode. Na taj način kišni vrtovi pomažu u prirodnom pročišćavanju oborinskih voda i poboljšanju kvalitete okoliša.

Oni također pružaju staništa za razne vrste biljaka, kukaca i životinja te pomažu u očuvanju biološke raznolikosti.

Na primjer, kišni vrtovi mogu privući pčele, leptire i druge insekte koji su važni za oprašivanje biljaka. Također, mogu pružiti staništa za ptice, vodozemce i druge životinje koje se hrane kukcima i drugim malim životinjama.

Sadnjom stabala u kišnim vrtovima pridonosi se apsorpciji i pohranjivanju CO2 u tkivima biljkama.

Konačno, kišni vrtovi, kao i druge zelene površine, pomažu u smanjenju utjecaja toplinskih otoka jer biljke apsorbiraju sunčevu energiju i hlade okoliš kroz proces isparavanja, a krošnje drveća u njima stvaraju ugodan hlad.

Kišni vrt

Trave, grmovi i drveće kišnih vrtova

Osnivačica tvrtke Starum koja je dizajnirala kišne vrtove u Puli Tatjana Uzelac kaže da su u projektu koristili ukrasne trave i nisko grmlje koji mogu opstati u ekstremnim kišnim, ali i sušnim periodima.

"Od ukrasnih trava korištene su Panicum virgatum, Calamagrostis, Carex frosted curls, Miscanthus sinensis i sl. Od grmova su korišteni Mahonia aquifolium, Spartium junceum itd., a od stabala razne vrste lipe i javora. U zadnje vrijeme sve više se koriste Liquidambari, koji su se pokazali kao iznimno učinkoviti", kaže Uzelac, koja je pohađala doktorski studij Prostorno planiranje, urbanizam i parkovna arhitektura na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a odvodnjom oborinskih voda bavi se već 30 godina.

Kako se voda filtrira i pohranjuje u kišnim vrtovima?

Uzelac kaže da je površinski sloj kišnih vrtova upušten oko 20 cm u odnosu na okolni teren, što već samo po sebi omogućuje zadržavanje određenog volumena voda.

"Nakon površinskog zadržavanja, voda se ispušta kroz sloj zemlje čiji sastav ovisi i o biljnim vrstama koje se sade, te kroz drenažni sloj dubine od 60 do 80 cm. Volumen među česticama granula je ujedno i volumen u kojem se zadržava voda. Nakon prolaska kroz te slojeve, voda se ili infiltrira u tlo, ili se drenažnim cijevima odvodi u sustav odvodnje. Ako želimo dodatno pohraniti tu vodu, onda se u sustav još ugrađuju retencijske komore koje dodatno skupljaju vodu koja se može ponovno koristiti", tumači čelnica Staruma u kojem rade stručnjaci raznih disciplina povezanih s problematikom.

Izgradnja vrtova počela prije 10-15 godina

Prvi hrvatski gradovi u kojima su se prije 10-15 godina implementirali takvi sustavi bili su Pula i Rovinj.

Uzelac kaže da su slični upravo u izgradnji u Općini Stupnik uz 10-ak km prometnica.

"Čekaju se građevinske dozvole u Brodogradilištu Viktor Lenac, a predviđeni su i u Križevcima, Općini Velika, Krapinskim Toplicama, Sisku, Đurđevcu, Zadru, Poreču i drugim gradovima. Svugdje gdje se rade Strategije zelene urbane obnove moraju biti predviđeni i tzv. NbS sustavi odvodnje, a jedan od tih sustava su kišni vrtovi", kaže Uzelac.

Transformacija Trga kralja Tomislava

Jedan od primjera nagrađenog pulskog rješenja je Trg kralja Tomislava koji je do prije nekoliko godina bio neuređeno parkiralište sklono plavljenju pri svakoj većoj kiši.

Danas je taj trg u središtu grada transformiran u prostor organiziran na različitim razinama, prilagođen šetnji i okupljanjima građana i turista.

Kišni vrt

Drugi dobri primjeri

Pula nije jedini hrvatski, a osobito ne mediteranski grad koji se nastoji pripremiti za klimatske promjene.

Stručna komisija projekta CREATE analizirala je brojne projekte u tri kategorije. Među nagrađenima našla se i regija Emilia Romagna sa svojom provedbom Strategije integralnog upravljanja za zaštitu i prilagodbu obale klimatskim promjenama (GIDAC).

CREATE je kao dobre projekte također prepoznao Etnološki park "Anton Plašimuha" u Lovranu u Istri, koji kroz obnovu suhozida, poljoprivrede, ovčarstva i turizma jača sigurnost tog područja od odrona i požara.

CREATE je također istaknuo primjer Morskog parka u talijanskom Riminiju u kojem je obala podignuta do nadmorske visine od 285 cm kako bi se riješio niz problema povezanih s porastom razine mora. Morski park je ondje dio složenog projekta koji istovremeno rješava probleme s oborinskom vodom.

Zašto ne slijede svi dobre primjere?

Nameće se pitanje zašto svi hrvatski priobalni gradovi ne slijede ove svijetle primjere?

Tijekom ljetne sezone voda je oskudan resurs u brojnim jadranskim gradovima, a klimatske promjene donijet će dodatno smanjenje raspoložive vode. Tome smo imali prilike svjedočiti tijekom ljeta 2022., osobito u Istri.

Voda je ključan resurs za brojne potrebe, počevši od potreba stanovnika i turista kao što su piće, pranje i kuhanje, preko proizvodnje energije, poljoprivrede i urbanog zelenila, do zaštite od požara koja će zbog globalnog zatopljenja također biti sve teža. I podzemne vode u priobalnom području sve su češće ugrožene, kako zbog intenzivne eksploatacije vode iz podzemlja tako i zbog salinizacije i podizanja razine mora. U tom svjetlu, vrijednost oborinskih voda sve je veća.

Za oborinske vode zaduženi su gradovi i općine, a Hrvatske vode za vanjske slivove. Međutim, situacija je takva da se odgovornost za njihovo reguliranje često prebacuje kao ping-pong loptica između lokalnih vlasti i uprava Hrvatskih voda pa se njome brojni obalni gradovi i općine zapravo i ne bave.

Gradovi bi morali znati što kaže zakon

Uzelac kaže da bi čelni ljudi općina i gradova morali znati da je odgovornost za rješavanje problema odvodnje voda u njihovoj nadležnosti.

"Svi gradovi to znaju, no često je problem u financiranju, iako su kišni vrtovi i ostali NbS sustavi višestruko jeftiniji od klasičnih sustava odvodnje u početnoj fazi investiranja", kaže Uzelac.

Ističe da je početno investiranje sada posebno dostupno kroz EU fondove te da bi nakon toga trebalo biti i kroz kredite banaka uz povoljne kamatne stope.

"Isplativost i održivost tu će se gledati i kroz ekonomsku analizu, a to, među ostalim, znači kroz poniranje CO2. Svi takvi sustavi dobrodošli su u prijelazu tržišne ekonomije na kružno gospodarstvo kao dio prirodnog, hidrološkog-kružnog ciklusa", kaže Uzelac.

Postoje li u Hrvatskoj gradovi koji se već spremaju na podizanje obala?

Zanimalo nas je postoje li u Hrvatskoj gradovi koji planiraju podići svoje obale kako bi se pripremili za porast razina mora kao što to čine brojni priobalni gradovi širom svijeta.

Uzelac kaže da bi svi priobalni gradovi morali biti svjesni podizanja razina mora, ako ne zbog klimatskih promjena, onda zasigurno zbog iskustava koja su stekli kada se podudare pun Mjesec, jugo i nizak tlak zraka pa gradske rive poplave u trenu.

"Svi su to doživjeli. Zbog podizanja razine mora uslijed klimatskih promjena ti utjecaji bit će sve veći", poručuje Uzelac.

Partner projekta u Splitu

Ovom tematikom bavi se i jedan od partnera projekta PAP/RAC (Priority Actions Programme/Regional Activity Centre), Centar koji već gotovo 50 godina djeluje u Splitu, u okviru UN programa za okoliš - Mediteranskog Akcijskog Plana. PAP/RAC je nadležan za Protokol o integralnom upravljanju obalnim područjem Mediterana, prvi međunarodni pravno obvezujući dokument na ovu temu u svijetu, a misija PAP/RAC-a je podrška zemljama Mediterana na putu prema održivijem razvoju obala. Kao podrška obalnim gradovima u prilagodbi na klimatske promjene, kreirana je platforma znanja - adriadapt.eu.

Članak je pripremljen u okviru projekta "CREATE" Prekograničnog INTERREG programa Europskog fonda za regionalni razvoj između Italije i Hrvatske u okviru Osi 2 - Sigurnost i otpornost.

Sadržaj donose Index i PAP/RAC u skladu s najvišim profesionalnim standardima