RUSKI ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nakon 16 godina ponovno je bio u Hrvatskoj.

Činjenica da jedan ministar vanjskih poslova u naše doba drži tu poziciju 16 godina sama po sebi govori o tome da Lavrov nije neki bezbojni činovnik ili karijerni političar koji je na ministarsku poziciju došao zahvaljujući nekakvom koalicijskom dogovoru, već prekaljeni i iskusni diplomat, čovjek od najvećeg povjerenja ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Skandal u Sarajevu

To se vidjelo i proteklih par dana u njegovoj mini-turneji po regiji. Lavrov je prvo doputovao u dvodnevni posjet BiH, gdje se u Istočnom Sarajevu sastao s predsjedateljem Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, koji je tamo doveo i dužnosnike iz tijela vlasti Republike Srpske. Nakon tog susreta Lavrov je novinarima kazao da je RS dobar i blizak partner Rusije, koja ujedno želi stabilnost BiH, te da unutarnji dijalog kojim bi ta zemlja riješila svoje probleme nema alternativu.

>> Ruski šef diplomacije: Ne želimo uplitanje Zapada u BiH, želimo očuvati Dayton

>> Komšić i Džaferović se odbili sastati s Lavrovom, on odgovorio

"Zajednički nam je stav kako je Dayton temelj funkcioniranja BiH te kako treba poštovati ravnopravnost tri konstitutivna naroda i dva entiteta", kazao je Lavrov dodajući kako Rusija poziva sve da poštuju te temeljne značajke Daytona a da se svi problemi rješavaju unutarnjim političkim dijalogom i nemiješanjem u unutarnje stvari BiH.

Nakon toga su se članovi Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i Željko Komšić odbili sastati s ruskim ministrom vanjskih poslova, uz objašnjenje da je pokazao nepoštivanje BiH kao države. Lavrov se nije previše uzbuđivao zbog toga, odradio je profesionalno susret s ministricom vanjskih poslova BiH Biserom Turković te nije htio previše komentirati potez Komšića i Džaferovića.
No zato je još jednom naglasio kako Rusija poštuje suverenitet BiH te traži dosljednu provedbu Daytonskog sporazuma, a protivi se eventualnoj reviziji tog dokumenta. I onda otputovao za Beograd, gdje je dočekan kao polubožanstvo, da bi jutros stigao u Zagreb. 

Hrvatski ministar vanjskih poslova oduševljen "toplom ljudskom dušom" ruskog kolege

Tu ga je dočekao razdragani hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman, koji se na zajedničkoj konferenciji za medije nakon sastanka pohvalio kako je otkrio Lavrovljevu “toplu ljudsku dušu” te da su “zajedno čitali poeziju koju piše Sergej”.

Nakon takvih lauda Lavrovu je preostalo samo da se blago nasmije. Nakon toga je otišao na sastanke na Pantovčaku i u Banskim dvorima.

>> Radman nakon sastanka s Lavrovom: Otkrio sam njegovu toplu dušu, čitali smo poeziju

Tko je, zapravo, ovaj međunarodno poznati diplomat, pripadnik stare garde koja je stasala za vrijeme Hladnog rata i koji se snašao i u novim okolnostima u Rusiji nakon raspada SSSR-a?

Od 1972. u sovjetskoj odnosno ruskoj diplomaciji

Sergej Viktorovič Lavrov rođen je u Moskvi 21. ožujka 1950. Studirao je međunarodne odnose na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose i diplomirao 1972. godine. Tijekom studija je naučio sinhala, službeni jezik Šri Lanke, te divehi, službeni jezik Maldiva, a kasnije i engleski i francuski. 

Nakon studija brzo je ušao u sovjetsku diplomaciju te mu je prvi zadatak bio baš na Šri Lanki, na kojoj je stekao i diplomatsku poziciju atašea. 1976. se vratio u Moskvu te radio u Odjelu za međunarodne ekonomske odnose SSSR-a ministarstva vanjskih poslova. 1981. odlazi za savjetnika pri misiji SSSR-a u UN-u, a u Rusiju se vratio 1988. i dobio mjesto zamjenika šefa Odjela za međunarodne ekonomske odnose.

Svjetski poznat postao kao ruski veleposlanik u UN-u

Postojani uspon Sergeja Lavrova u ruskoj diplomaciji nastavljen je i nakon raspada SSSR-a pa je 1992. imenovan zamjenikom ministra vanjskih poslova, a 1994. godine postao je ruski veleposlanik u UN-u. Tu ga je svjetska javnost prvi put primijetila, a naročito se istaknuo tijekom priprema američke invazije na Irak u izvedbi administracije Georgea W. Busha, čemu se Rusija protivila. 

Lavrov je svoje vrijeme pod reflektorima svjetske javnosti znao dobro iskoristiti pa je 2004. bio i jedini logičan izbor za vanjskog ministra Rusije. Mediji pišu da je Lavrov bio izbor ruskog predsjednika Vladimira Putina, s kojima uspješno i harmonično surađuje već 16 godina, što se za mnoge druge Putinove ljude više i ne može reći. 

Lavrov nije dio Putinovog najbližeg kruga

Dobro upućeni analitičari u odnose na vrhu ruske vlasti Lavrova opisuju kao “čvrstog, pouzdanog i vrlo sofisticiranog pregovarača”, ali i napominju da on kao ministar vanjskih poslova prvenstveno funkcionira kao avatar Putinovih stavova i ideja te da sam nije bitno utjecao na odluke o ruskoj vanjskopolitičkoj strategiji, već je samo predstavlja i provodi. No to što Lavrov nije dio Putinova najbližeg kruga suradnika vjerojatno mu je i pomoglo da preživi.

Uvijek je lojalno zastupao Putinovu vanjsku politiku, bila riječ o ratu i Siriji, aneksiji Krima ili zaustavljanju sukoba na Nagorno Karabahu. Da ga Putin cijeni pokazao je time što ga je posebnom predsjedničkom uredbom ‚ponovno imenovao za inoministra, s obzirom na to da je 70-godišnji Lavrov po sili zakona treba ići u mirovinu.

Zbog tvrdih stavova, a koji su zapravo stavovi Kremlja, dobio je nadimak Gospodin Njet.

Lavrov je pak uvijek naglašavao da je za dobroga diplomata važna erudicija te poznavanje povijesti, ali i posvećenost vlastitoj domovini. Što se tiče njegove famozne sposobnosti pregovaranja, Lavrov je izjavio da je u pregovorima ključno razumjeti psihologiju suprotne strane. Još jedna Lavrovljeva karakteristika je i da u javnosti nikada ne govori o svom privatnom životu, kao i da ne podnosi ultimatume. 

Smisao za humor

Za razliku od većine ruskih diplomata, Lavrov je poznat i po svojim ironičnim komentarima i odgovorima na provokativna novinarska pitanja.

Kada su ga, primjerice, novinari 2018. u Južnoafričkoj Republici pitali o tome želi li Rusija potaknuti na emigraciju i privući sebi južnoafričke bijele farmere, odgovorio je: “Ne, trenutno smo previše zauzeti petljanjem u katalonske izbore.” Kada je pak prošle godine u Parizu upitan o nadolazećim američkim predsjedničkim izborima, lakonski je komentirao: “Riješit ćemo taj problem, bez brige.”

Tu je i njegova reakcija u Washingtonu 2017., koji je posjetio baš u vrijeme kada je predsjednik Donald Trump otpustio direktora FBI-ja Jamesa Comeya zbog FBI-jeve istrage o ruskom miješanju u američke predsjedničke izbore. Stojeći uz svog američkog kolegu Rexa Tillersona, Lavrova su novinari upitali baca li sjenu na odnose Rusije i SAD-a otkaz Jamesu Comeyu. To je bila jedna od najvažnijih svjetskih vijesti tih dana, no Lavrov je samo odgovorio: “Zar je otpušten? Šalite se!” Nakon toga se okrenuo i otišao.

Svi odlaze, Lavrov ostaje

Kada je Lavrov 2004. postao ruski ministar vanjskih poslova, francusko ministarstvo vanjskih poslova vodio je Dominique de Villepin, britansko Jack Straw, njemačko Joschka Fischer, a američko Colin Powell. Hrvatski je pak inoministar bio Miomir Žužul.

Svi oni su odavno u političkoj i diplomatskoj mirovini, jedino je 70-godišnji i vitalni Lavrov i dalje tu. Zasad ne pokazuje interesa za odlazak sa svjetske scene.