Index objavljuje kraću verzija analitičkog teksta IT stručnjaka i konzultanta Marka Rakara o ekocidu u Gospiću. Izvorni tekst Rakar je objavio na svom blogu, a skraćenu verziju donosimo uz dozvolu autra.  

Trideset i šest godina hrvatske države naučilo nas je da o korupciji razmišljamo kao o računovodstvenom problemu. Netko je uzeo nešto što nije njegovo, postoji iznos, oštećenik i mogućnost povrata. U Agrokoru, Ini ili Fimi mediji čitamo priče o preraspodjeli novca, nekretnina ili koncesija.

Galerija

Šteta je ogromna, ali u nečemu što se može ponovno proizvesti i nadoknaditi. No, postoji li u hrvatskom javnom rječniku uopće riječ za zločin čiji se predmet ne može vratiti? Svi su instinktivno posegnuli za rječnikom rata - ekocid, bioterorizam, domoljublje kao '91. - ali nitko iz toga nije izvukao pravnu konsekvencu.

37.000 tona ne možete ni zamisliti

Kada USKOK objavi nalaz, brojka od 37.000 tona tehnogenog otpada na lokaciji Bilajska 50 u Gospiću nikome ne znači ništa jer je nitko ne može zamisliti. Vještačenje Geotehničkog fakulteta utvrdilo je da je gotovo 33.000 tona zakopano u tlo na 14.000 kvadrata, na tri metra dubine. Reprezentativni uzorci pokazali su ekotoksičnost (svojstvo HP14), u tlu je nađeno do 9.946 mg/kg bakra i 1.051 mg/kg olova, a vještak je konstatirao "nepovratno uništenje staništa".

Tih 42.000 kubika zakopanog otpada odgovara volumenu 16 olimpijskih bazena ili nogometnom igralištu zatrpanom pet i pol metara u visinu. Riječ je o 1.800 kamiona koji u koloni čine 30 kilometara - kolonu od Gospića do Otočca, dovezenu kroz grad u kojem svi sve znaju, dok je Državni inspektorat odradio čak 21 nadzor.

Imali su 10 godina, 10 proračuna i više ministara da isprave propust

Pokušaj ministrice Marije Vučković da odgovornost prebaci na SDP-ova ministra iz 2015. koji je izdao prvu dozvolu Tipos Resursu jednostavno ne stoji. Od siječnja 2016. do danas resor zaštite okoliša neprekidno vode HDZ-ove vlade. Odlaganje na PPK Velebit počinje 2021., županijske dozvole izdane su 2022. i 2024., građani prijavljuju kamione od 2022., analize teških metala stižu 2024., uhićenja 2025., a zahtjev da se otpad barem prekrije folijom odbijen je u ožujku 2025.

Sve se dogodilo unutar HDZ-ova mandata. Ako je propust iz 2015. bio fatalan, imali su deset godina, deset proračuna i nekoliko ministara da ga isprave. Pritom je bivši glavni državni inspektor uhićen u istom predmetu, a mjesto šefa inspekcije ostavljeno je prazno devet mjeseci.

Papirnata kontrola i rupa u zakonu

Ulaskom u EU i Schengen ukinute su fizičke carinske i granične kontrole, a nadzor pošiljki sveden je na Uredbu 1013/2006. Za neopasan otpad ("zelena lista") dovoljan je jedan list papira iz Priloga VII koji putuje s kamionom kao samodeklaracija, dok opasan otpad traži debelu mapu s tri državna potpisa i bankovnim jamstvima.

Cijela operacija svela se na to da se opasan otpad deklarira pod šifrom 19 12 12 (neopasni ostaci mehaničke obrade) umjesto 19 12 11* (opasni otpad sa zvjezdicom). Sustav je zakazao na svakoj razini, zbog čega danas u Hrvatskoj od 870.000 tona uvezenog otpada godišnje institucije ne znaju gdje on točno završava.

Građevinski i politički mit da je ličko tlo nepropusno struka opovrgava u korijenu. Krš nije filtar, krš je cjevovod. Trasiranja u slivu rijeke Gacke pokazala su brzine podzemnog toka do 4,4 centimetra u sekundi - odnosno gotovo četiri kilometra na dan kroz neistražene podzemne kanale prema izvorima i Jadranu.

Nalaz iz ožujka 2026. potvrdio je prodor u podzemne vode samo četiri mjeseca kasnije; PFAS spojevi ("vječne kemikalije") već su izmjereni nizvodno. Zbog matrične difuzije u stijenskoj masi, PFAS ostaje u podzemnim vodama trajno. Iskopavanje 33.000 tona uklanja izvor, ali ne uklanja ono što je već otišlo u podzemlje. Za to u kršu nema tehnologije.

Tvrdnja da je "voda trenutno ispravna" promašuje bit

Tvrdnje premijera i ministara da je "voda u ovom trenutku ispravna" promašuju bit. Pitanje je koliko dugo to možemo jamčiti. PFAS spojevi dokazano su kancerogeni, utječu na imunitet djece, smanjuju porođajnu težinu i oštećuju organe, dok olovo nepovratno narušava kognitivne sposobnosti.

Poljoprivredno zemljište već je proglašeno neupotrebljivim, a brend Like kao ekološke oaze trajno je uništen. U talijanskom Venetu, u sličnom slučaju zagađenja PFAS-om, zabilježeno je 4.000 prekomjernih smrti od malignih i kardiovaskularnih bolesti, a 11 menadžera osuđeno je na ukupno 141 godinu zatvora. Kod nas još nitko nije ni uzeo uzorke krvi stanovnicima.

Hrvatska kao europska deponija

Gospić nije izoliran incident. Ministarstvo je priznalo 91 onečišćenu lokaciju u zemlji - od Benkovca, Varaždina i Senja do Poznanovca, Pazina, Ježdovca i Dugog Rata. Model je banalan: uvesti otpad iz Italije, Slovenije i Njemačke po nižoj cijeni, preuzeti ga, samljeti, zakopati, a razliku zadržati. Hrvatska je postala jeftina odlagališna periferija Europe gdje se za sitan novac rasprodaje suverenitet nad vlastitim tlom i vodom.

Europski sud za ljudska prava je u siječnju 2025. u presudi Cannavacciuolo protiv Italije ("Zemlja vatri") utvrdio povredu prava na život (članak 2. Konvencije) zbog nečinjenja države kod ilegalnog odlaganja otpada.

Sud je postavio standard: država je odgovorna ako je znala za problem, a nije djelovala s dužnom pažnjom i žurnošću. Hrvatska je ujedno propustila rok od 21. svibnja 2026. za prijenos EU Direktive o ekocidu u Kazneni zakon. Ministar Habijan najavio je uvođenje članka 214.a tek tri dana prije izvanredne sjednice Sabora. Zbog zabrane retroaktivnosti, to kašnjenje države izravan je poklon počiniteljima iz Gospića koji će proći s blažim kaznama.

Nepodnošljiva matematika zločina

Matematika ovog zločina je nepodnošljiva: Tipos Resurs ostvario je korist od oko 465.000 eura. S druge strane, Fond za zaštitu okoliša samo uklanjanje 650 tona zapakiranog neopasnog otpada procjenjuje na 400.000 eura.

Trošak sanacije 37.000 tona zakopanog opasnog otpada mjerit će se u desecima milijuna eura iz džepova građana, dok je šteta na vodonosniku neprocjenjiva. Privatna korist iznosi dva posto najjeftinijeg dijela posla, a javni teret razmazan je na generacije.

Izvanredna sjednica Sabora od 18 sati pokazala je potpunu kapitulaciju nadzorne uloge parlamenta. Vladajuća većina odbila je oporbene zaključke koji su sadržavali glagol "obvezuje se" i izglasala svoje u kojima se Vlada isključivo "podupire", "poziva" i "prima na znanje".

Sabor nije obvezao Vladu ni na hitnu sanaciju, ni na prijem građana, niti na imenovanje glavnog državnog inspektora. Skrivanje iza redovnih procedura javne nabave lažan je izgovor jer Zakon o javnoj nabavi (članak 131.) izričito dopušta izravni pregovarački postupak u situacijama iznimne žurnosti.

Pritisak javnosti proizveo jedini pomak

Članak 69. Ustava RH propisuje da je "svatko dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša". Ta dužnost obvezuje službenika, inspektora, novinara, ali najviše ministre. Budući da su institucionalni mehanizmi zakazali, jedini pomak dosad proizveo je pritisak javnosti.

Zato građanska inicijativa "Gospić je naš dom" i "Lička ekološka akcija" u subotu, 5. rujna 2026., u Zagrebu organiziraju prosvjed "Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku, hodaj za narod", na kojem po izričitoj želji organizatora neće biti političara na pozornici.

Gospić je presedan u našoj novijoj povijesti: prvi put nam je uzeto nešto što se novcem ne može vratiti. Zatrovan je vodonosnik u kršu i uništen prostor radi sitnog profita od 465.000 eura.

Ako postoji definicija zločina protiv vlastite zemlje, ona ne glasi "uzeo je mnogo", nego "uzeo je ono što se ne može vratiti, i uzeo je to jeftino". Zato Gospić nije afera koja će proći, nego trajno stanje pod tri metra ličke zemlje.