BRUTO satnice u Europskoj uniji porasle su s 21,5 eura u 2020. na 26,2 eura u 2025. godini, što je nominalni rast od 21,9 posto. Ipak, taj podatak ne uzima u obzir inflaciju, koja je u istom razdoblju iznosila 25,6 posto. Zbog toga su realne plaće u konačnici pale za 3 posto, što znači da je kupovna moć građana EU zapravo smanjena. Analiza kretanja plaća i inflacije diljem Europe u proteklih pet godina otkriva tko su stvarni dobitnici, a tko gubitnici od 2020. godine, piše Euronews.

Pobjednici rasta uglavnom izvan eurozone

Prema podacima Eurostata, koje je obradio Euronews, od 30 europskih zemalja realne plaće porasle su u njih 18, dok su u 12 pale. Analiza se temelji na bruto plaćama iskazanima u nacionalnim valutama. Apsolutna pobjednica je Bugarska, gdje su realne plaće od 2020. do 2025. kumulativno porasle za čak 37,4 posto. Tomu je pridonio i zakon iz 2023. godine, koji propisuje da minimalna plaća mora iznositi najmanje 50 posto prosječne bruto plaće.

Među zemljama s najvećim rastom nalazi se i Hrvatska. Uz Srbiju (25,4 posto) te Litvu, koja bilježi identičan rast kao i Hrvatska (21,1 posto), spada u sam vrh Europe. Zanimljivo je da vodeće zemlje na ljestvici 2020. godine nisu bile članice eurozone. Značajan realni rast zabilježile su i druge zemlje izvan tog područja, poput Rumunjske (19,7 posto), Mađarske (18,8 posto) i Poljske (17,8 posto).

Unutar eurozone, najveći rast imale su Slovenija (14,4 posto), Latvija (10,6 posto) i Grčka (8,6 posto). Istovremeno, u polovici promatranih europskih zemalja realne plaće su se promijenile u rasponu od -5 do 5 posto, što ukazuje na relativno male promjene.

Pad realnih plaća u najvećim gospodarstvima

Sve četiri najveće ekonomije Europske unije zabilježile su pad realnih plaća. Najveći pad, i to ne samo među "velikom četvorkom" nego i u cijeloj Europi, imala je Italija, gdje su realne plaće pale za 9,2 posto.

Slijedi je Španjolska s padom od 5,9 posto, dok su Njemačka (-3,2 posto) i Francuska (-3,3 posto) zabilježile pad nešto ispod prosjeka EU. Budući da se radi o bruto plaćama, važno je napomenuti da promjene u poreznom sustavu mogu utjecati na konačni neto prihod građana.

Efekt sustizanja objašnjava velike razlike

Da bi došlo do rasta realnih plaća, njihov nominalni rast mora nadmašiti inflaciju. Međutim, na postotak rasta utječe i početna razina plaća, što je poznato kao efekt "sustizanja". Zemlje s nižim plaćama lakše ostvaruju visok postotni rast.

Primjerice, Bugarska je imala najniže satnice u 2025. godini, a Mađarska i Rumunjska također su bile među pet zemalja s najnižim plaćama. Ekonomski je lakše podići plaću s 5,7 eura u 2020. na 10,5 eura u 2025., kao što je bio slučaj u Bugarskoj, nego u Njemačkoj ostvariti rast s 28,6 na 34,5 eura.

Odnos nominalnog rasta i inflacije

Usporedba nominalnog rasta plaća i inflacije dodatno pojašnjava trendove. Nekoliko je zemalja od 2020. zabilježilo snažan nominalni rast plaća veći od 60 posto. Najveći rast imale su Bugarska (84,2 posto), Mađarska (82,7 posto) i Rumunjska (73,1 posto).

Međutim, te su zemlje istovremeno imale i vrlo visoku inflaciju od 34,1 posto, 53,7 posto i 44,6 posto. S druge strane, Italija je zabilježila najniži nominalni rast od samo 9,5 posto, a slijede je Malta (13,3 posto) i Francuska (14,1 posto). Iako je inflacija u tim zemljama bila ispod prosjeka EU, rast plaća je nije uspio pratiti.

Velike razlike u visini plaća i dalje postoje

Iako su promjene u realnim plaćama važne, ključna je i njihova apsolutna razina, koja se drastično razlikuje među zemljama. U 2025. godini najnižu satnicu ima Bugarska s 10,5 eura, dok je na vrhu Luksemburg s 49,7 eura. To pokazuje da, unatoč velikom rastu, Bugarska i dalje značajno zaostaje.

Općenito, plaće su najviše u sjevernoj i zapadnoj Europi, a najniže na istoku kontinenta. Jaz u plaćama očit je i među najvećim gospodarstvima EU: u Njemačkoj je 2025. bruto satnica iznosila 34,5 eura, a u Španjolskoj tek 19,5 eura.