U PROSINCU 1508. godine formirana je jedna od najneobičnijih i najkrhkijih političko-vojnih koalicija renesansne Europe: Cambraiska liga. Nastala je na inicijativu pape Julija II., a okupila je dotad suparničke europske sile - Papinsku Državu, Francusku, Sveto Rimsko Carstvo i Španjolsku - ujedinjene u jednoj zajedničkoj ambiciji: slamanju moći Mletačke Republike.

Iako je trajala kratko, liga je dramatično preoblikovala političku kartu Apeninskog poluotoka i potaknula niz ratova koji su obilježili prva desetljeća 16. stoljeća.

Zašto je formirana liga

U to vrijeme Mletačka Republika bila je jedna od najbogatijih i najstabilnijih država Europe. Moć Venecije temeljila se na trgovini, mornarici i dobro organiziranom upravnom sustavu, ali i na ambicijama širenja na kopnu. Upravo je taj kontinentalni prodor zabrinuo velike sile, ponajviše Papinsku Državu, koja je smatrala da Venecija ugrožava njezine teritorije u sjevernoj Italiji.

Papa Julije II., poznat po energičnoj, gotovo ratničkoj politici, odlučio je okupiti koaliciju koja će ograničiti venecijanski utjecaj.

Dana 10. prosinca 1508. u gradu Cambraiju potpisan je tajni sporazum. Pritom su se Francuska i car Maksimilijan I. nadali teritorijalnim dobicima, dok je Španjolska željela ojačati vlastite posjede u južnoj Italiji. Liga je predstavljala rijedak trenutak privremene harmonije između sila koje su se međusobno često gledale s nepovjerenjem.

Prvi udar na Veneciju

Početak rata bio je poguban za Mlečane. Francuska vojska, jedna od najmodernijih u Europi, nanijela im je težak poraz u bitci kod Agnadella 1509. godine. Venecija je izgubila većinu posjeda na kopnu, što je predstavljalo najteži udarac njezinoj moći u stoljećima.

Ipak, Republika se pokazala iznimno otpornom: reorganizirala je vojsku, oslonila se na svoje saveznike i povremeno na diplomatske manevre koji su u Italiji bili jednako važni kao i sama borba na bojištu.

Raspad savezništva i promjena papinskog stava

Iako je Papa Julije II. bio glavni pokretač antivenecijanske koalicije, razvoj događaja ga je ubrzo natjerao na preispitivanje savezništava. Kako je Francuska rasla u utjecaju u sjevernoj Italiji, papa je procijenio da bi francuska dominacija mogla biti još opasnija od venecijanske. U samo nekoliko godina de facto je napustio Cambrajsku ligu te pokrenuo novi savez - Svetu ligu - ovaj put protiv Francuske.

Ovaj dramatični politički zaokret oslikava nestabilnost talijanskih ratova i karakter renesansne diplomacije, u kojoj su se savezništva sklapala i raskidala prema trenutačnim interesima, često preko noći.

Nasljeđe Cambraiske lige

Iako je kratkog vijeka, Cambraiska liga imala je dalekosežne posljedice. Privremeno je oslabila Veneciju, ali ju nije uništila. Republika se oporavila i nastavila biti važan europski akter još stoljećima. S druge strane, liga je ubrzala proces koji je obilježio talijanske ratove: stalnu rotaciju saveznika i borbu za prevlast između Francuske, Španjolske i Svetog Rimskog Carstva.

U širem smislu, osnivanje Cambraiske lige pokazalo je koliko je u renesansnoj Europi ravnoteža moći bila krhka. Sile su bile spremne udružiti se čak i s dugogodišnjim neprijateljima kako bi ograničile ambicije treće strane. Italija, bogata i politički fragmentirana, postala je poprište tih sukoba, što je duboko obilježilo njezinu povijest.