MNOŠTVO je zdravstvenih i psiholoških studija koje su proučavale učinke razvoda na djecu i kako se posljedice ponekad osjećaju desetljećima kasnije, no djeca čiji su se roditelji rastali ponekad mogu biti tjelesno pogođena – i to ne samo dok su mala.

Znanstvenici u SAD-u i Kanadi otkrili su pokazatelje da umirovljenici čiji su se roditelji razveli prije više desetljeća imaju veću vjerojatnost doživjeti moždani udar od vršnjaka čiji su otac i majka ostali zajedno.

"Dugoročni učinci traume iz djetinjstva na mozak odrasle osobe"

"Čak i kada se uzmu u obzir uobičajeni čimbenici rizika za moždani udar, kao što su pušenje, tjelesna neaktivnost, pretilost, dijabetes, depresija, prihod i obrazovanje, starije osobe čiji su se roditelji razveli dok su bili djeca imale su mnogo veću vjerojatnost da će doživjeti moždani udar nego njihovi vršnjaci čiji roditelji nisu bili razvedeni", rekao je Philip Baiden sa Sveučilišta Texas u Arlingtonu.

"Kao dugogodišnji istraživač nepovoljnih iskustava iz djetinjstva i društvenih determinanti zdravlja, vjerujem da ova studija pruža dodatne informacije o dugoročnim učincima traume iz djetinjstva na mozak odrasle osobe", rekao je Baiden, koji je radio sa znanstvenicima sa Sveučilišta Tyndale i Sveučilišta u Torontu na odabiru podataka koji pokrivaju 13.000 osoba starijih od 65 godina u SAD-u za rad objavljen u medicinskom časopisu PLOS One.

"Okolišni čimbenici ubrzavaju starenje u ranoj dobi"

Ta otkrića zadnja su u nizu koja objašnjavaju kako je zdravo djetinjstvo važno za dobrobit kasnije u životu i slijede radove objavljene prošle godine o tome kako je vjerojatnije da će djeca koja ne spavaju dovoljno postati ovisnici o drogama kad odrastu, te o tome kako "snažne veze" s roditeljima pomažu djeci koju uznemiravaju materijali na društvenim medijima.

Tim pod vodstvom Sveučilišta u Oxfordu ovaj je tjedan objavio rad u časopisu Nature Medicine u kojemu objašnjavaju kako okoliš i način života, uključujući u djetinjstvu, igraju veću ulogu od genetike u određivanju zdravlja i rizika od rane smrti kako ljudi stare.

"Izloženost u ranom životu posebno je važna jer pokazuje da okolišni čimbenici ubrzavaju starenje u ranoj dobi", rekla je Cornelia von Duijn s Oxforda.