SUZANA Rešetar, predsjednica Udruge Sjena, koja okuplja obitelji djece s teškoćama u razvoju govorila je za N1. Tema razgovora bila je tragična smrt 13-godišnjeg dječaka u Centru za rehabilitaciju Rijeka te optužnica podignuta protiv četiri djelatnice i bivše ravnateljice Centra.

"Smrt djeteta nije se dogodila iz nehaja"

Optužnica, objavljena na e-oglasniku suda, otkrila je potresne detalje: dječak se ugušio hranom, zatvoren u sobi bez kreveta i struje, satima bez nadzora i bez kontrole nakon terapije za hranjenje s kojom je i ranije imao problema. Kucao je po vratima, ali nitko nije reagirao.

Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci za bivšu ravnateljicu traži samo godinu dana zatvora, a za ostale djelatnice po godinu i pol. Takav prijedlog izazvao je burne reakcije.

„Nisam mogla pročitati cijeli tekst optužnice, samo zadnju rečenicu – da se traži godina dana za ravnateljicu. To je poruka tužiteljstva prema ovoj populaciji. Predložiti godinu dana za smrt jednog potpuno nemoćnog djeteta?! To nije bio nehaj. To dijete je bilo sustavno zanemarivano, roditelji i njegovatelji su upozoravali na kriminalne uvjete, i na kraju je završilo tragično”, rekla je Suzana Rešetar.

Apel međunarodnim institucijama

Udruga Sjena obratila se Ujedinjenim narodima i Europskoj komisiji, tražeći hitnu reakciju i zaštitu djece s teškoćama u Hrvatskoj. Rešetar ističe kako domaće institucije godinama ignoriraju upozorenja obitelji.

„Kao građanka i majka pitam glavnog državnog odvjetnika i premijera Plenkovića: Koliko vrijede životi naše djece? Ni 24 sata od objave optužnice dogodila se nova tragedija – u Centru za rehabilitaciju Pula štićenica je pala kroz prozor i teško je ozlijeđena”, upozorila je.

Dodala je da sličnih problema ima i u drugim ustanovama: „U Centru za odgoj i obrazovanje Dubrava inspekcije su utvrdile nepravilnosti, ali nikom ništa. Čekamo novu tragediju. Zar ćemo svoju djecu dobivati u mrtvačkim kovčezima iz institucija koje bi trebale skrbiti za njih?”

"Institucije su gluhe, obraćamo se UN-u i EU”

Rešetar je pojasnila da su se odlučili na međunarodne korake jer su domaće institucije zakazale: „Vidimo po prijedlogu tužiteljstva koliku kaznu traže za smrt djeteta. To nije ništa, tek puckanje po prstima. Nemamo se više kome obratiti – ministarstvima, agencijama, pravobraniteljima. Njih apsolutno nije briga. Epilog su mrtva djeca i zato pomoć tražimo izvan Hrvatske.”

Posebno je upozorila na problem inkluzivnog dodatka: „Petnaest tisuća osoba ga nije dočekalo jer su umrli čekajući reakciju države, a više od 100 tisuća još čeka odluke. I nikome ništa. Ministar kaže da mu je žao, ali ništa se neće dogoditi.”

Nepravde u zakonima

Rešetar ističe i nepravedne odredbe novih zakona: „Djeca s teškoćama koja ne upišu srednju školu nemaju pravo na osobnog asistenta, zatvaraju se u četiri zida s roditeljima, bez ikakve socijalizacije. Uz to, cenzusi nepravedno ograničavaju prava djece s teškoćama i osoba s invaliditetom.”

Zaključila je da se Udruga Sjena odlučila obratiti UN-u i Europskoj komisiji upravo zato što domaći sustav, kako kaže, „pokazuje potpunu nebrigu i stvara uvjete u kojima tragedije postaju pravilo, a ne iznimka”.