DOK SU ČISTILI olupinu potopljenog broda u Sredozemlju od mreža, skupina ronilaca doživjela je zapanjujući susret. Ronilac Derk Remmers i njegovi kolege krenuli su u akciju čišćenja, no svjedočili su nečemu što će pamtiti cijeli život. Naime, dok su se spuštali na otprilike 40 metara dubine u Sicilijanskom tjesnacu, iz plavetnila se pojavila velika bijela psina, izvještava Euronews.

Remmers je brzo zgrabio kameru i zabilježio prizor za koji se vjeruje da je prva podvodna snimka odrasle velike bijele psine u njezinom prirodnom staništu u Sredozemlju. Iako su rijetka viđenja s površine povremeno zabilježena, podvodni susreti koje su snimili ronioci dosad nisu bili poznati.

"Šokirani i zadivljeni"

Jedinstveni susret dogodio se tijekom misije uklanjanja odbačenih ribarskih mreža u organizaciji zaklade Healthy Seas, zajedno s organizacijama Ghost Diving i Društvom za dokumentaciju potopljenih nalazišta (SDSS), koje su snimku i podijelile.

"Svi smo bili pomalo šokirani, ali i zadivljeni", rekao je Derk Remmers, voditelj njemačkog ogranka Ghost Divinga. "Prsti su mi se tresli, to je sigurno. Bila je to velika životinja i tako nešto uopće nismo očekivali."

Psina je kružila oko skupine ronioca, a zatim nestala. "Proplivala je pokraj nas, a onda se okrenula, suočila s nama i vratila. Bilo je jasno da je znatiželjna, a ne agresivna. Djelovala je vrlo opušteno, kao da je svjesna da je ona tu glavna. Kad smo počeli ispuštati mjehuriće, malo je ubrzala i nestala u plavetnilu", prisjeća se Remmers.

Morski biolozi koji su konzultirani nakon misije opisali su opažanje kao iznimno neobično i znanstveno vrijedno. "Većina našeg znanja o bijelim psinama u Sredozemlju potječe iz zapisa o mrtvim primjercima ulovljenim u ribolovnim operacijama. Ovakva opažanja iznimno su vrijedna za poboljšanje našeg razumijevanja rasprostranjenosti, navika i ponašanja ove kritično ugrožene vrste", izjavio je dr. Carlo Cattano, istraživač na postaji Stazione Zoologica Anton Dohrn u Sicilijanskom pomorskom centru.

>> Velika bijela psina živi u Jadranu, no sve se rjeđe sreće. To je zapravo loša vijest

Sablasne mreže: Tihi ubojica

Susret sa psinom bio je izvanredan, no razlog zbog kojeg su ronioci uopće bili tamo nažalost je vrlo uobičajen. Sicilijanski tjesnac jedno je od najintenzivnije izlovljavanih ribolovnih područja u Sredozemlju, a olupina koju je tim čistio godinama je nakupljala sablasne mreže - ribolovnu opremu izgubljenu ili odbačenu u moru.

Problem je u tome što te mreže ne prestaju loviti samo zato što ih nitko ne izvlači. Zapletene na podvodnim strukturama poput grebena i olupina, one nastavljaju unedogled hvatati i ubijati morski život. "Napravljene su da ubijaju ribu i to nastavljaju činiti i kada više nisu povezane s ribarskim brodom. Iz godine u godinu, količina mreža zapetljanih na ovoj olupini sve je veća", objašnjava Remmers.

Raniji zaroni na istoj lokaciji već su dokumentirali glavate želve i velike vrste riba zarobljene u odbačenoj opremi. I tijekom ove misije tim je izvadio dijelove mreža, koji će biti sigurno zbrinuti ili, ako je moguće, reciklirani.

Razmjeri problema daleko nadilaze bilo koju pojedinačnu olupinu. "Procjenjuje se da se svake godine izgubi između jedan i deset posto sve ribolovne opreme sa svih ribarskih plovila na svijetu. To bi moglo iznositi više od pola milijuna tona godišnje", kaže Remmers.

Prisutnost psine bila je oštar podsjetnik na opseg ove prijetnje koja se odražava kroz cijeli morski hranidbeni lanac. "Osjećamo se na neki način blagoslovljeno zbog ovog susreta, koji nam ujedno pokazuje važnost našeg rada. Jer, ako predator poput njega lovi blizu olupine, to znači da ondje ima i mnogo ribe i drugih životinja koje može loviti. A ako se one zapletu u mreže, postoji opasnost da u njih uhvatimo i predatore. Ako uhvatimo njih, kojih je ionako vrlo malo, to bi bila velika katastrofa", ističe ronilac.

Problem koji zahtijeva više od akcija čišćenja

Remmers jasno kaže da volonterske akcije čišćenja same ne mogu riješiti krizu sablasnih mreža. "Naše su mogućnosti ograničene, nas je samo nekoliko. Jedna je stvar uklanjati mreže, što je najmanje što kao ljudi možemo učiniti. Ali naša je ideja i informirati javnost o ovom problemu, kako bi se djelovalo preventivno, prije nego što mi moramo sakupljati mreže."

Taj preventivni rad, tvrdi on, znači izravno suočavanje s ilegalnim i velikim industrijskim ribolovom. Napominje kako obiteljska ribarska gospodarstva imaju snažan poticaj da ne gube opremu jer je izgubljena mreža za malu tvrtku ekonomska katastrofa. S druge strane, industrijski i ilegalni akteri, koji djeluju u velikom opsegu, predstavljaju najveću prijetnju ekosustavu.

"Mi bismo, kao ljudi i kao Europljani, trebali potaknuti naše političare da se bore protiv ove prijetnje i da budu pažljiviji prema našem podvodnom okolišu", poručuje Remmers.

Tijekom misije provedeno je i uzorkovanje okolišne DNK te podvodno praćenje kako bi se poboljšalo razumijevanje vrsta prisutnih oko olupine. Daljnja analiza očekuje se u nadolazećim mjesecima, kada će biti objavljene i dodatne snimke te znanstveni materijali.