EUROPA se zagrijava dvostruko brže od bilo kojeg drugog kontinenta, a posljedice klimatske krize sve su smrtonosnije. Uzrok leži u kombinaciji globalnih i specifično europskih faktora, od promjena vremenskih obrazaca do smanjenja zagađenja zraka, piše The Guardian.

Dok se cijeli planet zagrijava zbog emisija stakleničkih plinova, Europa bilježi dvostruko brži porast temperature od globalnog prosjeka. Kontinent je danas za 2,5 °C topliji u odnosu na predindustrijsko razdoblje, dok globalni prosjek iznosi 1,4 °C.

Toplinski valovi ovog su ljeta već odnijeli desetke tisuća života. Podaci pokazuju da od sredine 1990-ih temperatura u Europi raste za 0,56 °C po desetljeću, znatno brže nego u Sjevernoj Americi (0,42 °C), Africi (0,36 °C) i Južnoj Americi (0,27 °C).

Brže zagrijavanje Europe

Kopnene mase se zagrijavaju brže od oceana, ali specifičnost Europe leži u kombinaciji četiriju faktora. To su promjene u cirkulaciji atmosfere, blizina Arktika koji se rapidno otapa, sve manja površina pod snijegom te utjecaj čišćeg zraka.

Promjene u atmosferskoj cirkulaciji nad Europom uzrokuju češće i jače ljetne toplinske valove. Primjer je toplinski val iz lipnja ove godine, najgori zabilježen do sada, tijekom kojeg je vrući zrak ostao zarobljen ispod takozvane toplinske kupole. Znanstvenici još istražuju točnu ulogu globalnog zatopljenja u tim promjenama, no veza se čini sve izglednijom.

Dr. Samantha Burgess iz službe Copernicus Europske unije kaže: "Kada promatramo trendove u zadnjih 40 godina, vidimo statistički značajne promjene u obrascima površinskog tlaka i drugim pokazateljima cirkulacije. Unutar tog razdoblja, te su promjene vjerojatnije povezane s klimatskim promjenama nego s prirodnom varijabilnošću."

Ta bi povezanost mogla proizlaziti iz promjena u mlaznoj struji, brzom vjetru na velikim visinama koji ima snažan utjecaj na vrijeme u Europi. Na samu mlaznu struju utječe porast temperature.

Utjecaj otapanja Arktika

Arktik je regija planeta koja se najbrže zagrijava. Brzo otapanje bijelog morskog leda, koji reflektira sunčevu svjetlost, otkriva tamniju površinu oceana. Ocean tada apsorbira znatno više topline, što dodatno ubrzava otapanje leda i stvara povratnu spregu. Budući da se Europa nalazi relativno blizu Arktika, taj proces izravno utječe na brži rast temperature na kontinentu.

Snježni pokrivač, koji je nekada zimi prekrivao velik dio Europe, imao je sličnu ulogu kao i arktički led - reflektirao je sunčevu svjetlost i hladio kontinent. Zbog klimatskih promjena, površine pod snijegom sve su manje.

Tako je u ožujku prošle godine snježni pokrivač u Europi iznosio samo 1,3 milijuna četvornih kilometara, što je 31 posto ispod prosjeka za razdoblje 1991.-2020. Izgubljena površina jednaka je zbrojenoj površini Francuske, Italije, Njemačke, Švicarske i Austrije. To je bio treći najmanji zabilježeni snježni pokrivač od početka mjerenja 1983. godine.

Paradoks čišćeg zraka

Europa je posljednjih desetljeća uspješno smanjila zagađenje zraka, koje globalno uzrokuje milijune smrti godišnje. No, taj je uspjeh imao i neočekivanu posljedicu: čišći zrak pojačava učinak zagrijavanja uzrokovanog ugljičnim dioksidom.

Čestice aerosola iz zagađenja reflektiraju sunčevu svjetlost, bilo izravno ili tako što potiču stvaranje oblaka, čime sprječavaju da toplina dođe do tla. Manje čestica u atmosferi znači i manje refleksije, pa više topline ostaje zarobljeno zbog stakleničkih plinova. Neka istraživanja povezuju smanjeno zagađenje i s češćom pojavom blokirajućih atmosferskih sustava.

Znanstvenici još ne mogu precizno odrediti koliki je udio svakog od ovih četiriju faktora, no nadaju se da će prve procjene imati sljedeće godine. Burgess objašnjava: "Ono što znamo jest da se važnost pojedinog faktora mijenja s godišnjim dobom. Blizina Arktika najvažnija je u jesen i zimi, dok su promjene u cirkulaciji, koje pratimo od kasnih 1970-ih, statistički značajnije ljeti."

Hitna rješenja

Smanjenje zagađenja zraka najviše dolazi do izražaja zimi, kada se manje koristi ugljen za grijanje, a i snijeg je isključivo zimski fenomen. Posljednjih desetljeća zimsko zagrijavanje u Europi najsnažnije je na sjeveru, a ljetno na jugoistoku kontinenta.

Brže zagrijavanje za posljedicu ima sve veći broj smrtnih slučajeva, snažnije šumske požare i suše. Zbog viška topline u klimatskom sustavu jačaju i oluje, obilne kiše i poplave.

Ti fenomeni izravno utječu na živote i egzistenciju ljudi diljem Europe, a situacija će se pogoršavati sve dok emisije stakleničkih plinova ne dosegnu neto nultu stopu. Potrebno je hitno i drastično smanjiti emisije CO2 te uvesti mjere za zaštitu stanovništva.

Šef UN-a za klimu Simon Stiell poručio je krajem srpnja: "Golemi troškovi ove klimatske krize, i ljudski i ekonomski, dosegnuli su razmjere nacionalnog izvanrednog stanja. Potpuno je jasno što moramo učiniti: brže napustiti ugljen, naftu i plin, ubrzati prelazak na obnovljive izvore energije i zaštititi ljude."