KLETVA „dabogda živjeli u zanimljivim vremenima” odlično opisuje sadašnje vrijeme. Za veliku većinu Europljana vremena nisu bila ovoliko „zanimljivija” još od kraja Drugog svjetskog rata. Rat u Ukrajini posredno se odrazio ne samo na Europu, već i na cijeli svijet.

Međutim, nisu svi na gubitku. Zbog nerazumne ovisnosti o ruskim energentima daleko najveću cijenu plaća Europa. Dok mnoge druge države koriste situaciju i profitiraju na jeftinoj ruskoj nafti. No povećanje cijene hrane pogađa sve. A posljedice će se osjećati desetljećima, bez obzira na to kako rat u Ukrajini završio.

Rat ide bolje Ukrajincima nego Rusima

Trenutno rat ide bolje Ukrajincima nego Rusima. To je natjeralo Putina da proglasi mobilizaciju. Kako ne bi previše isprovocirao javnost, nazvao ju je djelomičnom i najavio podizanje tek 300 tisuća pričuvnika. Vrlo brzo se saznalo da tajni dio Putinovog dekreta o mobilizaciji planira znatno veću brojku. Navodno od milijun do 1.2 milijuna.

S obzirom na trenutni odnos snaga u Ukrajini to je puno logičnije nego mobilizacija tek 300 tisuća nesretnika koji će očigledno biti iskorišteni za pokušaje stabilizacije bojišta, a potom i za prezimljavanje. Stoga ne čudi da su deseci tisuća već poslani put Ukrajine doslovno bez ijednog dana obuke.

Rastegnute i premorene ruske snage u Ukrajini hitno trebaju popunu, a s dolaskom zimskih hladnoća i zamjenu. Ruski generali nadaju se da će masa od 300 tisuća vojnika biti dovoljna da zaustavi daljnja ukrajinska napredovanja.

Problemi s mobilizacijom, logistikom, hranom...

Što čeka mobilizirane Ruse u Ukrajini odlično je prikazala snimka navodno snimljena u vojarni u Altajskoj regiji na jugu Sibira, na kojoj ruska časnica mrtva-hladna objašnjava mobiliziranim Rusima što sve moraju sami kupiti.

Između ostalog vreće za spavanje i prostirke, lijekove protiv proljeva i poveze za zaustavljanje krvarenja. I tampone. Jer, kako im je časnica objasnila, „to sve morate nabaviti sami. Dobili ste odoru, oružje i sve što je povezano s vojskom. Ostalo nećete dobiti." Na kraju će ispasti da nesretnici sami moraju platiti i prijevoz do Ukrajine.

Ruska se logistika na početku invazije na Ukrajinu nije proslavila. Mnoge su isturene postrojbe ostale bez ikakve opskrbe pa su se, da bi izbjegle gladovanje, predale. Kako bi se prehranili, ruski vojnici masovno su pljačkali dućane. Naravno, krali su i sve ostalo što su mogli. Harkivska ofenziva pokazala je u kakvim teškim uvjetima preživljavaju Rusi. Sudeći po napuštenim položajima i skladištima, prehrana im se uglavnom svodi na suhe dnevne obroke pojačane s nešto konzervi ukiseljenog povrća.

Još je Napoleon Bonaparte izjavio „vojnici marširaju na trbusima”. Ako ruska logistika pati da nahrani nešto više od 200 tisuća vojnika u Ukrajini, kako će tek patiti da nahrani više od milijun? Stoga ne čudi da je Putin smijenio zamjenika ruskog ministra obrane zaduženog za logistiku Dmitrija Bulgakova te na njegovo mjesto postavio general pukovnika Mihaila Mizinceva.

A jedini način da Mizincev nahrani toliko vojnika je da preusmjeri hranu iz opskrbnih lanaca stanovništva prema vojsci. Stoga se može očekivati da će do narednog proljeća ruski dućani biti prazniji.

Problemi i za Ukrajince

I dok će ruskoj vojsci najveći problem biti kako nahraniti sve te nove vojnike, masa od milijun i više Rusa bit će ogroman problem za Ukrajince. Ukrajinci nemaju problem s ljudstvom, ali imaju problem s naoružanjem i streljivom.

Ako je sedam mjeseci ratovanja protiv 200 i nešto više tisuća Rusa potpuno ispraznilo ne samo ukrajinska već i skladišta i magazine članica NATO saveza, što će biti na proljeće kad ih u Ukrajinu dođe više od milijun. Doduše, zimska stanka će omogućiti ukrajinskoj vojsci da popuni zalihe svega, pa i streljiva.

Što se tiče oružja, to je sasvim drugi problem. Velika sreća za Ukrajince je što je jedna od posljedica Harkivske ofenzive bila potpuni raspad ruske obrane na tom dijelu bojišta. Ruski su vojnici u bijegu ostavljali za sobom sve za što su vjerovali da će ih usporiti. Zbog toga Ukrajinci još uvijek u čišćenju oslobođenog područja, po šumarcima i gustišima, pronalaze rusku tehniku.

Ukrajinsko ministarstvo obrane nerado govori o količini zarobljene ruske opreme, a kako se ti podaci ne bi na Zapadu koristili kao argumenti za smanjenje pomoći.

Po neslužbenim podacima tijekom Harkivske ofenzive Rusi su ostavili više od 380 tenkova (uglavnom ispravnih ili tek s manjim kvarovima), više od 700 borbenih oklopnih vozila, više od 180 artiljerijskih oružja, više od 20 PZO raketnih sustava. Uz još puno druge tehnike, Rusi su Ukrajincima ostavili i tisuće tona najrazličitijeg streljiva. Zahvaljujući toj ruskoj „donaciji” ukrajinska vojska dobrano je namirila dosadašnje gubitke.

Tenkova nema na vidiku

I dobro da je tako jer za sada nove velike isporuke zapadne tehnike Ukrajini nisu na vidiku. To se prije svega odnosi na tenkove. Ukrajinski politički i vojni vrh tijekom rujna pojačao je pritiske za isporuku tenkova.

Nije se ni tinta osušila na članku da je neimenovani visoki dužnosnik Pentagona izjavio da je isporuka američkih tenkova „na stolu”, a već su krenuli demantiji. Najčešća teza je da su M-1 Abramsi presloženi za neuke Ukrajince.

Međutim, prava je istina da se Amerikanci boje da će Rusi zarobljavanjem Abramsa, pa makar oni bili i najstarija verzija s topom od 105 mm, dobiti pristup daleko naprednijim tehničkim rješenjima nego što ih trenutno imaju. I dok se elektronika još može zamijeniti slabijom, problem je višeslojni oklop koji mora ostati takav kakav jest.

Doduše, Ukrajinci nisu izbirljivi. Oni bi se zadovoljili i s Leopardima 2. No šansa da njih dobiju još je manja nego da će dobiti Abramse. Iako pod pritiskom ne samo demokršćana već i koalicijskih partnera zelenih i liberala, njemački socijalisti odlučno se opiru slanju Leoparda u Ukrajinu.

Povrh toga uspješno priječe i drugim državama da to učine. Pa kad njemački kancelar Olaf Scholz kaže da Njemačka neće isporučiti tenkove Ukrajini jer to nije učinila niti jedna druga država, to je zapravo poprilični cinizam. S obzirom na to da je upravo Berlin snažnim pritiskom spriječio isporuku španjolskih Leoparda 2 Ukrajincima. Umjesto tenkova, Njemačka je poslala potpuno nepotrebne samovozne PZO topničke sustave Gepard.

Spomenimo i najavljenu isporuku slovenskih tenkova M-55S Ukrajini. Ako se ta isporuka ostvari, bit će nepotrebnija od njemačke isporuke Geparda. Zašto? Najavljena je isporuka samo 28 tenkova. Za koje bi ukrajinska logistika morala formirati potpuno nov lanac potpore, prije svega za granate kalibra 105 mm. Ali i slovenski sustav za usmjeravanje paljbe SGS-55 i zapovjednikovu motrilačku spravu COMTOS-55. Uz toliko drugih obveza ...

M-55S je katastrofalno neuspio slovenski pokušaj modernizacije T-55. U suradnji s Izraelcima tenk je dobio dodatni eksplozivno-reaktivni oklop Super Blaser, ali i top od 105 mm. Zbog povećanja mase trebao je dobiti i jači motor, ali nije. Na sreću Ukrajinaca jer stari motor poznaju jako dobro.

Završna računica pokazala je da je trošak modernizacije po jednom M-55S bio veći nego da je slovenska vojska kupila tada nove Leparde 2A4 te se zbog toga smatra ogromnim promašajem. Zbog svega toga, uđe li M-55S ikad u borbenu uporabu, Ukrajinci će samo čekati da se pokvare pa da ih otpišu.