SAMO 40 posto stranih radnika u Zagrebu ima odabranog obiteljskog liječnika, pokazalo je istraživanje predstavljeno danas u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar", uz upozorenje da se zbog migracija mijenja i epidemiološka slika vezano uz tuberkulozu.

Istraživanje je provedeno u sklopu jednogodišnjeg programa na uzorku od 491 stranog radnika, a obuhvatilo je njihove uvjete života i rada, dostupnost zdravstvene zaštite, kvalitetu života i mentalno zdravlje. Ravnatelj Štampara Branko Kolarić istaknuo je da je Grad Zagreb poduzeo određene korake kako bi strani radnici imali obiteljskog liječnika, no rezultati istraživanja pokazuju kako je to i dalje nedostatno.

"Treba omogućiti da se strane radnike pregleda prilikom ulaska u zemlju i da se cijepe protiv svega kao i naše stanovništvo", rekao je Kolarić. Upozorio je i da se promijenila epidemiološka slika u Hrvatskoj, osobito kada je riječ o tuberkulozi. "Imamo porast tuberkuloze i to je problem na koji se moramo fokusirati", rekao je Kolarić.

"Uvjeti u kojima strani radnici dolaze izazov su za zdravstveni sustav"

Dodao je da je pojedinačni slučaj lepre epidemiološki beznačajan i ne predstavlja javnozdravstveni rizik, ali može dovesti do nepotrebne stigmatizacije stranih radnika. Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak rekao je da se Hrvatska, kao i ostatak Europe, suočava s velikim migrantskim valom potaknutim potrebama tržišta rada.

Upozorio je da su uvjeti u kojima strani radnici dolaze i rade često izazov za zdravstveni sustav te je za njihovu integraciju nužno voditi računa o zdravstvenim i socijalnim potrebama.

Capak je naveo da su u tijeku zakonske izmjene, završen je javni savjetodavni postupak o novom pravilniku za dobivanje boravišnih dozvola, preciznije će se urediti uvjeti dolaska i boravka stranih radnika te obveze poslodavaca, uključujući edukaciju o jeziku i pravima radnika.

Strani radnici često su izloženi nasilju djece i tinejdžera

Novim pravilnikom predviđeni su i obvezni zdravstveni pregledi pri dolasku u Hrvatsku te pri produženju boravišnih dozvola. Voditelj programa Dinko Štajduhar upozorio je na raširene predrasude, diskriminaciju i stigmu prema migrantima te istaknuo da su programi učenja hrvatskog jezika često teško provedivi zbog njihovih radnih i životnih uvjeta.

Dodao je da se s programom ide i prema školama jer su strani radnici, osobito dostavljači, često izloženi nasilju djece i tinejdžera, što se u Zagrebu događa u prosjeku jednom do dva puta tjedno. Prema podacima koje je iznijela epidemiologinja Ivana Kolčić, anketirane su 102 žene i 372 muškarca, najčešće iz Nepala, Filipina i Indije, prosječne dobi 30 godina, a više od polovice ispitanika bilo je visoko obrazovano.

Oko 30 posto stranih radnika osjeća se usamljeno

Samo tri posto ispitanih izvrsno govori hrvatski jezik, dok 57 posto ima minimalno znanje, a 20 posto ne zna ni engleski jezik. Oko 40 posto ispitanih ima plaću nižu od 850 eura mjesečno, dok samo devet posto zarađuje više od 1200 eura, a petina dijeli smještaj s više od 11 drugih osoba.

Gotovo 80 posto ispitanih navelo je da bi željeli ostati živjeti u Hrvatskoj, no istraživanje je pokazalo i ozbiljne izazove, oko 30 posto ispitanih osjeća se usamljeno, a 16 posto ima izražene simptome depresije. Program se provodio uz financijsku potporu Grada Zagreba putem Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom.