NAKON sinoćnjeg zajapurenog vikanja u debati sa Sandrom Benčić iz Možemo! činilo se da nitko iz ekipe Domovinskog pokreta u histeriji ne može nadmašiti njihova pridruženog člana Zlatka Hasanbegovića, trenutno na poziciji predsjednika strančice Blok za Hrvatsku. A onda je danas Miroslav Škoro, kandidat Domovinskog pokreta za gradonačelnika Zagreba, koji se jedva uvukao u drugi krug izbora, održao svoju prvu konferenciju za medije nakon izborne noći prvog kruga i pokazao da Hasanbegović ima žestoku konkurenciju u desničarskom demagoškom kričanju.

Bilo je vrlo čudno gledati tu današnju Škorinu presicu na Zrinjevcu, koju je započeo kurtoaznom čestitkom Tomislavu Tomaševiću i Možemo! na odličnom rezultatu Zagrebu. U tom se trenutku moglo učiniti kako će to biti još jedna standardna Škorina presica: red srednjostrujaških doskočica, red floskula, red spominjanja pokojne majke itd.

Ali Škoro je iznenadio jer je nakon pristojnog početka započeo sa suludom, na trenutke čak i hitlerovskom tiradom, u kojoj su podjednako zastrašujuće (ili smiješne ili oboje istovremeno) bile i njegove verbalne poruke, kao i njegova mahnita mimika i gestikulacija. 

Kao da je imao histerični napad, a ne držao konferenciju za medije

Škoro je osuo paljbu po Tomaševiću i Možemo!, spominjao 1991., prijetio, govorio o sebi u trećem licu poput ratnog zločinca Tomislava Merčepa, ustvrdio da su se ljudi u Domovinskom ratu borili za tržište (?!) te - najluđe od svega - Tomaševića i ekipu proglasio potajnim Bandićevim agentima. Pritom se zabrinjavajuće crvenio u licu, derao, lamatao rukama, kao da ima histerični napad, a ne da drži konferenciju za medije.

>> VIDEO Škoro: Razumijem da puno ljudi koji se bave ekologijom ne razumije matematiku

Bio je to jedan od gorih huškačkih istupa u suvremenoj hrvatskoj politici, usporediv s Tuđmanovim rasističkim govorom iz Knina 1995. S druge strane, Škoro je u pravu - njega se doista nitko ne boji pa je stvar zato bila i pomalo smiješna. 

Luzer koji sve uvjerava da nije luzer

Razlog zašto se Škore nitko ne boji, osim što je očiti fejker i oportunist, je taj i što je serijski politički luzer. Pritom je i Škoro toga svjestan, s obzirom na to da je značajan dio svoje tirade posvetio tome da prisutne novinare i javnost uvjeri da nije luzer. Da, izgubio je izbore za gradonačelnika Osijeka, da, na predsjedničkim izborima nije ušao u drugi krug, da, na parlamentarnim izborima je htio sastavljati vladu i maknuti Andreja Plenkovića, a dobio je sjedenje u opozicijskim klupama u saboru i, da, sada se jedva provukao u drugi krug izbora za gradonačelnika Zagreba, s 12 posto nasuprot 45 posto Tomislava Tomaševića. U Škorinoj paralelnoj stvarnosti sve to su bili i jesu politički uspjesi, iako nijednom nije uspio postići svoje deklarirani cilj, a kamoli pobijediti. 

Stoga se Škorinih prijetnji ne treba plašiti, ali se treba zabrinuti ako netko s takvom kampanjom, punom mržnje i laži, dobije relevantan broj glasova u drugom krugu zagrebačkih izbora. Građani Zagreba Škori trebaju poslati jasnu poruku da ne žele crni, već šareni Zagreb. Da im se crnilo gadi i da konačno žele novi dan u Zagrebu.

Škoro sam sebe proglasio noćnom morom

Pritom je Škoro ispalio i nekoliko prezabavnih bisera. Prvi je svakako to što se sam proglasio noćnom morom! "Ja sam noćna mora Tomislava Tomaševića i Možemo", podviknuo je Škoro, dok mu je krv udarala u lice, a žile na čelu bile na rubu pucanja. Pa tko ne bi glasao za gradonačelnika koji sebe samoga proglašava noćnom morom? I doista, ako je, kako Škoro tvrdi, Tomašević sve suprotno od njega, znači li to da je gradonačelnički kandidat zeleno-lijeve koalicije divan san?

Škoro je izjavio i da on "ne prazni ničiji proračun", što je notorna laž koju je i sam kasnije priznao, kada su ga novinari podsjetili da je godinama od niza jedinica lokalne samouprave, uključujući i Bandićev Zagreb, dobivao masne honorare za svoje petparačko pjevanje na koncertima. Nadalje, Tomaševiću je indirektno predbacio što je dobio stipendiju za magisterij na Cambridgeu, dok je Škoro svoje fakultete platio sam. Ispada da je loše što mladi Hrvati dobivaju stipendije za prestižna strana sveučilišta jer će im se kasnije u životu uvijek naći neki škoroid koji će ih zato proglasiti stranim agentima i neprijateljima Hrvatske.

Opsjednutost desničara Tomaševićevim biciklom se nastavlja

Naravno, ni Škoro nije mogao bez spominjanja Tomaševićeva bicikla. Taj je bicikl postao predmet fascinacije na hrvatskoj desnici, koja je doživjela kolektivni živčani slom jer se Tomašević, dugogodišnji biciklist, pojavio na prvoj konferenciji za medije nakon prvog kruga vozeći bicikl, a ne u luksuznoj limuzini. Domoljubi jednostavno ne mogu pojmiti da nekome životna ambicija nije uvaliti dupe na zadnje sjedište luksuzne limuzine koju plaćaju građani jer njima je to glavni politički cilj. Što veće domoljublje, to veća želja za time da se vozaš u autu na tuđi račun.

Škoro je više puta i očito lagao, a jedan primjer toga je njegova izjava da se nitko iz Možemo! ne usudi sjesti i raspravljati s njegovim kandidatom za zamjenika gradonačelnika Slavenom Dobrovićem, ekološkim stručnjakom. Problem je što se itekako usude, o čemu svjedoči debata televizije N1 od 14. svibnja pod nazivom "Zelene politike u Zagrebu", u kojoj je uz Dobrovića sudjelovala i Tomaševićeva zamjenica Danijela Dolenec.

Škoro bi bio gradonačelnik glavnog grada Hrvatske, a ne zna nabaviti Plenkovićev broj telefona

Na pitanje o tome što će biti s podrškom HDZ-a Škori u drugom krugu Škoro je odgovorio da "nema mehanizme doći do telefonskog broja Andreja Plenkovića" te počeo moliti novinare da mu ga daju ako ga imaju. Čovjek koji želi biti gradonačelnik glavnog grada Hrvatske i koji je trenutno potpredsjednik sabora ne može doći do broja telefona premijera? Nema mehanizam, kaže. Pa ako je to istina, kako onda od Škore očekivati da je sposoban za neke veće izazove? 

U tom trenutku je cijela Škorina konferencija za medije od wannabe hitlerovske otišla u pravcu Montyja Pythona. Iskreno se nadam da je netko od kolega novinara dao Škori Plenkovićev broj mobitela nakon presice ili da su mu bar objasnili kojim mehanizmima može doći do tog broja. Ako ikad pobijedi na nekim izborima, to bi mu moglo biti od koristi.

Škorin obračun s vlastitom veš mašinom

Bio je tu i bizarni dio u kojem se Škoro obrušio na vlastitu veš mašinu. Ne šalim se, evo što je točno rekao: "Zaradili su puno u svojim mandatima (zastupnici platforme Možemo!, op.a.), uključujući i Tomislava Tomaševića, koji je imao sjednicu (Gradske skupštine, op.a.) jedanput mjesečno i ubio se od posla. I javio se 550 puta, to je argument! On se javio 550 puta, on kao jako puno radi! Radi i moja veš mašina isto jako puno."

S obzirom na to da je Škoro u tom trenutku konferencije za medije duboko ušao u teritorij Damira Krstičevića, ovo se mora pažljivo raspakirati. 

Dakle, Škoro Tomaševića proglašava neradnikom iako je bio najaktivniji gradski zastupnik u prošlom sazivu, za razliku od npr. Škorinog saveznika Zlatka Hasanbegovića. No, onda u igru ulazi i Škorina veš mašina. Tu stvari postaju još mutnije. Ako njegova veš mašina "radi jako puno", a ona je poput Tomislava Tomaševića, onda to znači da Škoro tvrdi da Tomašević ipak radi puno, a ne da je neradnik. Ili veš mašina puno radi, ali mu loše opere veš? Pa Škoro zapravo želi reći da Tomašević radi puno, ali loše? U svakom slučaju, oko Škorine veš mašine ostaje niz otvorenih pitanja pa se nadam da će ih u sljedeća dva tjedna razjasniti. Nakon toga ćemo valjda dobiti izvještaj o stanju njegova hladnjaka i štednjaka. 

I dalje ne zna koliko bi mogao koštati projekt koji zagovara

Nakon toga je Škoro izveo cijeli igrokaz o agenciji koju je njegova stranka angažirala, a za koju je HAKOM utvrdio da je zvala glasače na dan izbora i širila laži. To je jednostavno nemoguće prepričati, ali je bilo smiješno gledati.

Konferencija za medije završila je, paradoksalno, na najbolji mogući način kada je riječ o tome tko je i što je Škoro. Kada je na početku kampanje predstavljao svoj program, jedna od točaka koju je naglasio bila je denivelacija pruge. Tada nije znao koliko bi to koštalo, kako bi se to izvelo itd. Sada je ponovno upitan zna li nešto više o mogućoj cijeni tog projekta. Odgovor je bio da ne zna pa se okrenuo svojem kandidatu za zamjenika Slavenu Dobroviću i pitao ga, a on je lakonski dobacio: "Milijarde!" Nakon toga je Škori još preostalo da istakne kako će sigurno pobijediti na Dori ako se odluči prijaviti, što je za Zagrepčane još jedna ključna informacija u izboru za budućeg gradonačelnika.

Sad su na potezu Zagrepčani

Sve u svemu, jasno je da do drugog kruga izbora za gradonačelnika Zagreba slijedi neviđeno zagađenje javnog prostora koje će sustavno provoditi Škoro i škoristi. Bit će ružno i mučno, domoljubi drugačije i ne znaju. No teško je da će jedan Škoro biti problem prekaljenom ekološkom i ljudskopravaškom aktivistu koji se nije plašio ni Ivice Todorića, ni Tomislava Horvatinčića, ni Milana Bandića. Licemjerni Škoro je, budimo realni, ipak niža kategorija štetočina, s kakvima je Tomašević u svojoj aktivističkoj karijeri znao izaći na kraj.

Škoro je u svojem slobodno-asocijativnom nastupu u jednom trenutku ustvrdio da je Zagreb možda Tomaševićev, ali da su građani njegovi. Građani Zagreba imat će priliku pokazati 30. svibnja je li to bila još jedna njegova laž.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala