Skratimo muke Vladi (i nama) i raspišimo izbore
Foto: Ranko Šuvar/Cropix
SELJACI prijete blokadom prometnica ako se smanje poticaji. Učitelji prijete štrajkom ako se smanje plaće. Sindikati prijete prosvjedima ako se dirne u prava iz državnog proračuna. Koalicijski partneri, SDSS i HSS, zabranjuju da im se izvade prsti iz pekmeza. Predsjednik Ivo Josipović "lijepo moli ako je ikako moguće" da se ne diraju plaće iz proračuna. Kao ni proračun njegova Ureda.
Prije koji dan guverner Željko Rohatinski sve to sažeo je u jasan zaključak: Jadranka Kosor nema potporu ni koalicijskih, ni socijalnih partnera za ozbiljne rezove. Pa čemu onda sve ovo?
Agonija traje dvije godine
Kojeg smisla ima više trpjeti ovu Vladu, ovu vladajuću koaliciju, kad nije sposobna provesti potrebne reforme? Agonija traje već skoro dvije godine. Nije li napokon došlo vrijeme da joj se stane na kraj?
Prošla su nepuna dva mjeseca otkako je Jadranka Kosor sa sjednice Vlade zatražila potporu za provođenje mjera iz Vladina Programa gospodarskog oporavka, poručivši prilično dramatično kako je Hrvatska na prekretnici: "Ili reforme ili pad kojem se ne vidi kraj". Zvučalo je kao državnički apel. A sada se vidi da to nije bilo ništa više od - vapaja očajnika.
Vapaj za Sanaderom
Kao očajnički vapaj zvuči i podsjećanje Radimira Čačića - čak nekoliko njih - da je upravo Ivo Sanader bio zadnji koji je drastično srezao državni proračun, i to za sedam milijardi kuna. Od tada - a prošlo je više od godinu dana - propada sve čega se ova Vlada primi.
Harač je došao i prošao, ostavivši još gore posljedice na gospodarstvo. Rebalansi proračuna su prošli - prvi, drugi, treći - a da se opet nije dirnulo u najveće probleme, kao što su subvencije poljoprivredi. Priprema se i četvrti, a da se opet ne zna gdje će se i kako rezati. Jer svi se bune, a HDZ nema snage zamjerati se neposredno pred izbore.
Reforme ili EU?
I ako je već tako, onda raspišimo izbore što prije. Koga briga što će zbog toga kasniti pregovori s Europskom unijom? Ako je ova vlast prepreka za provođenje reformi, onda je smijenimo. Jer ovo više nema nikakvog smisla. Baš nikakvog.
Nema koristi od silnih ekonomskih savjetnika, od gospodarskog programa koji se mjesecima rađao, da bi sada praktički vegetirao na aparatima. Propali su projekti kao što su olakšice pri kupnji stana i kreditne linije za pomoć gospodarstvu. Država se zadužila da podmiri svoje obveze, ali unutarnja nelikvidnost je premašila 30 milijardi kuna. Proračunska rupa je sve veća. Tome se mora napokon stati na kraj.
Neka mučenje prestane
Ako premijerka Kosor nema podršku, onda valja naći nekoga tko će imati. Ako se ova koalicija ne može dogovoriti oko reformi, nađimo onu koja će to moći. Ako ova vlast oteže s mjerama izlaska iz krize jer se bliže parlamentarni izbori, onda ih raspišimo što prije. Da ovo mučenje konačno prestane.
Drugog rješenja očito nema. Možda ćemo zbog toga zakasniti s pregovorima s EU-om, ali dok ih ova vlast jednom završi, pitanje je što će od Hrvatske uopće ostati. Dok se Vlada na tom putu žuri, pristajući na sve i svašta - kao u slučaju povrata duga Ljubljanske banke i povrata stanarskog prava izbjeglim Srbima - na domaćem planu vrti se u krug oko reformi i rebalansa. O tome se, kao u najsvježijem primjeru poreza bankama, debatira, raspravlja, polemizira, nateže i cjenka. Da bi na kraju Vlada opet "dreku pljusku dala".
Završimo s trgovačkom koalicijom
I opet pitamo, kakvog to smisla ima? Čemu to služi i kamo to vodi? Ako Vlada ne zna, ne želi ili ne može provesti reforme, onda joj valja "skratiti muke". I nama, naravno.
Završimo već jednom s tom trgovačkom koalicijom, s tim parazitima i diletantima, kompromiserima i oportunistima, bleferima i manipulatorima. Krenimo ispočetka: raspišimo izbore, stisnimo palčeve, začepimo nos i nadajmo se najboljem. Ipak je bolje pokušati i ne uspjeti, nego uopće ne pokušati.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati