SRBIJA je jučer uputila svoj prigovor Višem sudu Ujedinjenih naroda na saslušanju bosanske optužnice koja tereti bivšu jugoslavensku republiku za genocid. Radi se o prvom slučaju u kojem neka država zahtjeva suđenje u slučaju protiv druge države zbog najtežeg zločina protiv čovječnosti.

Otvarajući svoju obranu, odvjetnici Srbije i Crne gore izjavili su da su u balkanskom ratu visoku cijenu platile sve etničke skupine - Srbi, Muslimani i Hrvati - a ne države.

"Ovaj spor se vodi između dviju nezavisnih država, od kojih nijedna nije postojala kada je konflikt započeo" - rekao je Tibor Varady.

Varady je kazao da je to bio etnički konflikt i da su u vrijeme rata crta razgraničenja između zaraćenih strana bile etničke granice, koje nisu imale nikakve veze s promjenama granica koje su donesene nakon rata.

BIH ipak zahtjeva donošenje odluka šesnaestero sudaca jer drže da je Srbija odgovorna za genocid, što je prvi takav slučaj kojeg su dosad uglavnom pokretali pojedinci.

Prošlo je 10 dana otkada je Bosna izrekla svoje argumente, a sada će Srbija imati jednaki period na odgovor.

U konačnici, Bosna bi mogla zahtjevati milijune dolara odštete zbog povrede ratnog prava i zločina protiv čovječnosti. Hrvatska vodi sličan spor koji je u tijeku na sudu poznatijem kao Svjetski sud pravde.

Odvjetnici naglašavaju kako je Srbija pokušala ostvariti distancu od režima Slobodana Miloševića koji je rukovodio ratom s početka 1990-ih, u kojem je prema procjenama, stradalo najmanje 200.000 ljudi.

Milošević je smijenjen 2000. godine i predan je UN-ovom Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu. Njegovo suđenje za genocid i ostale ratne zločine u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu traje već pet godina.

"Našao sam se u paradoksu. Moram braniti režim kojemu sam bio oporba" - izjavio je Radoslav Stojanović, predsjednik tima, osvrčući se na svoj angažman u zemlji za "demokratsku Srbiju".

Stojanović je dodao kako ne može prihvatiti bosansku tužbu zato što Srbija nije bila članica UN-a u tom razdoblju.

UN je suspendirao Jugoslaviju 1992. godine, a Srbija i Crna Gora zatražile su ponovni ulazak 2001. godine.

Bosna je tužbu uputila još 1993. godine, ali najprije je morao proći preliminarni period u trajanju od tri godine u kojem je sud odbio srpski zahtjev da se suđenje prepusti srpskom pravosuđu. Ipak, sud je ostavio otvorenu mogućnost da službeni Beograd postavi isto pitanje kasnijeg datuma.

Stojanović je zatražio od sukobljenih strana da nađu zajedničko "diplomatsko rješenje" spora, pod obrazloženjem da bi pravila suda mogla dovesti do rasplamsavanja međusobnih tenzija.

Suprostavljajući se tužbi, srpski odvjetnici odbacili su mnoge od optužbi za masovna ubojstva, nazivajući ih pretjeranima kao i izvješća koja se navodno temelje na nepouzdanim svjedočenjima. Ipak, ona otkrivaju da postoje saznanja o tome da su zločini počinjeni.

Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu već je donio presudu koja ocjenjuje da je u Bosni počinjen genocid. Dvojica vojnih zapovjednika osuđena su za suučesništvo u maskaru 8.000 muslimana u danas sigurnoj zoni UN-a u Srebrenici u srpnju 1995. godine.

Međutim, Svjetski sud se ne ravna na temelju odluka ostalih sudova i u ovom slučaju, zasebno mora donijeti odluku glede odgovornosti za genocid.

Thomas Franck, sumirajući čitav slučaj rekao je da njegova zemlja ne traži kolektivnu krivnju za sve ljude u Srbiji.

"Ali kada država počini veliko zlo, ne može biti dopušteno da izbjegne odgovornost jedino zahvaljujući kažnjavaju nekolicine vođa." - rekao je.

M.S.