NAPRAVLJENO je dosta, ali ključne reforme ponovno su izostale, zbog čega težak posao čeka novu garnituru u Banskim dvorima. Tim bi se riječima mogao opisati saldo ekonomske politike vlade Andreja Plenkovića u protekle gotovo četiri godine mandata.

Napravljeni važni koraci, ali to nije ni blizu dovoljno

Hrvatska je, ističu analitičari, u tom razdoblju napravila značajne iskorake u nizu područja: provedena je porezna reforma u nekoliko faza, stanje u državnoj blagajni dovedeno je u red, smanjen je javni dug, pala je nezaposlenost i počela je rasti razina životnog standarda. Hrvatska se u vrijeme Plenkovićeve vlade jače integrirala u EU i napravila je prve korake prema uvođenju eura i ulasku u Schengen. No, sve to ni izbliza nije bilo dovoljno. Ili, barem, nije bilo dovoljno s obzirom na očekivanja koja su imali poduzetnici i ekonomisti, kao i građani.

Bujas: Očekivali smo više

"Lagao bih kada bih rekao da ništa nije napravljeno. Unaprijeđena je poslovna klima, smanjen je porez na dobit i ukinut je manji dio parafiskalnih nameta. Očuvan je i stabilan makroekonomski okvir. No u gotovo četiri godine mandata ipak smo očekivali više", upozorava za Index Hrvoje Bujas iz udruge Glas poduzetnika.

Kao propuste Plenkovićeve vlade pritom navodi zadržavanje velikog broja parafiskalnih nameta, koji poduzetnicima uvelike otežavaju poslovanje, zatim neproširivanje snižene stope PDV-a od 13 posto na cjelokupnu djelatnost turizma i ugostiteljstva, kao i to što nije došlo do ukidanja oporezivanja reinvestirane dobiti, čime je sužen investicijski potencijal poduzeća. Bujas kaže i da je očekivao znatno hrabrije poteze kod smanjenja poreza na dohodak, dok je, kao i većina drugih poduzetnika, razočaran uvođenjem plaćanja minimalnih doprinosa za direktore malih tvrtki, što, kako ističe, treba ukinuti.

"Posebno smo hrabrije poteze očekivali kod funkcioniranja pravosuđa koje je danas jednako neučinkovito kao prije četiri godine, a što je velik problem za tvrtke. Došlo je i do bujanja administracije, a nije smanjen ni broj gradova i općina. Zapravo, ključnih reformi nije bilo. Zato ćemo i dalje zaostajati za drugima u EU", naglašava Bujas.

Korak naprijed na makroekonomskom planu, korak nazad na mikrorazini 

Na makroekonomskom planu, kažu ekonomisti, napravljeni su značajni iskoraci, posebno kada je riječ o stanju u državnim financijama, no na mikroekonomskom planu napravljeno je malo. Posljedica toga je da je Hrvatska u proteklom razdoblju samo ojačala svoj neslavni status ekonomije koja počiva na turizmu i renti, što joj se nakon pojave koronavirusa vraća poput bumeranga, od čijeg će se udarca godinama oporavljati.

"Renta podrazumijeva lijepo vrijeme i puno sreće, a ne tehnologije i inovacije. No renta se sada, u uvjetima koronavirusa, iscrpila", kaže za Index Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta.

Dodaje kako su se stvari u Hrvatskoj na makroplanu poboljšavale, što potvrđuju i indikatori, no na mikrorazini se u Hrvatskoj malo toga promijenilo. Hrvatsko gospodarstvo u tehnološkom smislu nije puno napredovalo, digitalizaciju je potakla tek pandemija koronavirusa, a nije se značajnije promijenilo ni funkcioniranje institucija. Rezultat je da su nas članice EU koje su još jučer bile iza nas, poput Rumunjske, sada dostigle, a u nekim segmentima i prestigle, ostavljajući Hrvatsku na samom začelju Unijine ljestvice, u društvu s Bugarskom, koja se također razvija brže od nas.

Rumunjska i Bugarska razvijale su se brže od Hrvatske

O svemu tome, uostalom, dovoljno govore i podaci eurostatističara, koji pokazuju da smo se u razdoblju od 2016. do 2018. godine, što su posljednji dostupni podaci, po stupnju razvijenosti u odnosu na prosjek EU pomakli samo par koraka. Dok smo, naime, 2016. godine bili na 61 posto prosjeka razvijenosti EU, 2018. smo došli na 63 posto. Istodobno, Rumunjska je sa 60 posto prosjeka razvijenosti EU skočila na 66 posto.

"I u Hrvatskoj je došlo do povećanja standarda, ali drugi su ipak trčali puno brže od nas", ocjenjuje Lovrinčević.

To, naravno, ne znači da Hrvatska nije iskoristila svojih sada već skoro sedam godina članstva u EU-klubu. Primjerice, robni je izvoz u EU porastao, a otvaranje tržišta rada ostalih članica Unije postao je svojevrsni ispušni ventil za hrvatske nezaposlene, koji su masovno pohrlili na rad u Njemačku, Irsku i druge razvijenije članice, zbog čega je u samoj Hrvatskoj znatno smanjena nezaposlenost. Poraslo je i korištenje novca iz fondova EU, a približili smo se i ostvarenju dva glavna vladina cilja - članstvu u eurozoni i Schengenu.

Naličje članstva u EU: Nismo ušli ni u Schengen ni u eurozonu

No, hrvatska EU-priča ima i svoje naličje. U Schengen još nismo ušli, niti znamo kada ćemo i kako će tada izgledati taj prostor bez granica. Ne znamo ni kakav će stav nova vlada imati oko uvođenja eura, što bi dodatno moglo usporiti naš put prema eurozoni. 

Ovdje treba reći kako su u dobrim rezultatima na makroekonomskom planu veliku ulogu imali vanjski faktori, odnosno gospodarski uzlet u EU i svijetu ranijih godina, koji je „povukao“ i hrvatski robni izvoz. Na ruku su nam išla i kretanja na turističkom tržištu pa se bez puno zadrške može reći da je svoj uspjeh proteklih godina Hrvatska uglavnom i gradila na turizmu. 

S druge strane, izostale su ključne reforme. Reformu javne uprave i teritorijalni preustroj do izbijanja koronakrize gotovo nitko više nije ni spominjao, dok je privatizacija zamrla.

Povukli su nas drugi

"Imali smo ekonomski rast jer su i drugi rasli. Neki su pomaci napravljeni, ali Hrvatska i dalje ima slab potencijal gospodarskog rasta", ističe za Index Vedrana Pribičević iz Zagrebačke škole ekonomije i managementa (ZŠEM).

Plenkovićevoj bi vladi naša sugovornica dala trojku. Slične su ocjene i drugih ekonomista. Vlada je, kaže Pribičević, dosta napravila na makroekonomskom planu, a često svoje dosege nije ni znala adekvatno predstaviti javnosti, ali puno je toga propustila napraviti, iako su joj vanjske okolnosti išle na ruku za reformske zahvate. Za to vrijeme drugi su brže od nas išli naprijed.

"Vozimo isti reli s nekim tko vozi Golfa, a mi smo u Fići. Hrvatska u toj trci jednostavno ima preslab motor", objašnjava Pribičević.

Slab motor hrvatske ekonomije

Posljedica vožnje s tako slabim motorom je i slaba konkurentnost hrvatskoga gospodarstva. Također, hrvatska ekonomija otvara malo novih radnih mjesta.

Pribičević ističe kako su pojedini ministri, poput Zdravka Marića, ministra financija, ostvarili dobre rezultate u svojim resorima. No upozorava da je i u mandatu Plenkovićeve vlade izostala koordinacija među ministarstvima koja se bave gospodarstvom. Lovrinčević, pak, primjećuje da je Plenkovićeva vlada funkcionirala u uvjetima tanke većine u saboru, uz stalne promjene, preslagivanja i ucjenjivanje.

Agrokor, Uljanik, Ina...

Inventura rada Plenkovićeve vlade ne može se zaključiti bez problema s kojima se suočila u nekim od vodećih hrvatskih kompanija. Prvu polovicu mandata Plenkovićeva kabineta svakako je obilježio Agrokor i s njim vezana Afera Hotmail, koju je otkrio Index. Tu je i problem Uljanika, kao i najava otkupa dionica Mola u Ini, što do danas nije provedeno.

Sve u svemu, može se reći da je Plenkovićeva vlada napravila određene iskorake, ali da oni ni izbliza nisu dovoljni za neke buduće utrke koje čekaju Hrvatsku. U ovoj, posljednjoj godini Plenkovićeva mandata, Hrvatsku je, kao i ostatak svijeta, pogodila koronakriza, čije posljedice tek treba sagledati i od kojih ćemo se dugo oporavljati. To je, međutim, posao koji čeka novu vladu.