TIJEKOM vrlo dugog razdoblja od prvog opisa multiple skleroze (MS) 1868. godine, stručnjaci nisu znali koji točno faktori utječu na pojavu ove bolesti. Sada je poznato da u svemu tome geni igraju veliku ulogu, odnosno da postoji veći rizik od pojave multiple skleroze ako ju je već imao netko od članova obitelji.

Epidemiolog Scott Montgomery sa sveučilišta University College London i njegovi kolege nedavno su proveli istraživanje koje je pokazalo da je s pojavom MS-a nakon dvadesete godine povezano nekoliko vrsta infekcija tijekom tinejdžerske dobi. S time da je potrebno spomenuti da studija nije istražila imaju li osobe s genetskom predispozicijom za razvoj multiple skleroze i sklonost većem broju infekcija.

Mononukleoza ili bolest poljupca

Prema istraživanju naziva Association of Infectious Mononucleosis in Childhood and Adolescence With Risk for a Subsequent Multiple Sclerosis Diagnosis Among Siblings, obolijevanje od mononukleoze, poznate kao i bolest poljupca, tijekom tinejdžerskih godina može biti faktor rizika za kasniju pojavu MS-a.

Znanstvenici su već i ranije smatrali da bi infekcije poput mononukleoze mogle biti jače izražene kod ljudi koji su skloni razvoju multiple skleroze jer im je imunološki sustav drugačiji. No drugo objašnjenje, ono s kojim se bavi ova studija, jest to da sama infekcija može biti okidač za MS.

Kako bi utvrdili jesu li infekcije faktor rizika za MS, stručnjaci su analizirali medicinsku povijest braće i sestara, s obzirom na to da oni dijele velik dio genetskog materijala i imaju sličan obiteljski život.

Polazili su od pretpostavke da ako jedan od braće ili sestara dobije mononukleozu i kasnije razvije multiplu sklerozu, dok drugi ne oboli od te bolesti i ne razvije MS, to bi značilo da je mononukleoza, a ne neka određena genetska predispozicija, bila ta koja je pokrenula pojavu MS-a. S druge strane, ako je samo jedan od braće i sestara dobio mononukleozu, a oboje su kasnije oboljeli od multiple skleroze, to bi značilo da odgovornost leži isključivo na genetskoj predispoziciji, piše The Conversation.

Analizirali podatke 2.5 milijuna stanovnika Švedske

Znanstvenici su analizirali podatke 2.5 milijuna stanovnika Švedske. Nešto manje od 6000 njih razvilo je MS nakon 20. godine. Ustanovili su da je obolijevanje od mononukleoze u dobi od 11 do 19 godina povezano sa značajno povećanim rizikom od MS-a nakon dobi od 20 godina. Najveći rizik za MS zabilježen je kod infekcija mononukleozom u dobi od 11 do 15 godina (otprilike u doba puberteta), pri čemu je rizik opadao s odrastanjem i gotovo potpuno nestajao do 25.

Stručnjaci smatraju da mononukleoza tijekom tinejdžerskih godina može potaknuti razvoj MS-a jer zna prodrijeti u mozak i oštetiti živčane stanice. Imunološki sustav nakon toga napada dio živaca, odnosno razvija se autoimuna bolest koja opet sama po sebi oštećuje živčani sustav i može biti okidač za pojavu MS-a.