RIZIČNO seksualno ponašanje mladih u Hrvatskoj u posljednjih je 15 godina u značajnom padu, međutim, religioznost ima neznatnu te sve manju ulogu u tome, pokazala su nova istraživanja znanstvenika s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.

Pad rizičnog seksualnog ponašanja mladih

Studija koja je procjenjivala rizično ponašanje mladih provedena je u tri vala, 2005., 2010. i 2021. godine, a predstavljena je nedavno u časopisu Croatian Medical Journal.

Ona je utvrdila da mladi danas kasnije stupaju u prve seksualne odnose, imaju manje seksualnih partnera, osobito istovremenih, i manje se izlažu seksu bez zaštite. Takav trend bilježi se i u svijetu, a pripisuje se različitim socioekonomskim čimbenicima: od utjecaja društvenih mreža kao svojevrsne alternative seksu, preko kasnijeg odlaska iz obiteljskog doma, do nenamjeravanog utjecaja poruka pokreta #MeTo.

>>Nacionalna studija otkrila bitne promjene u seksualnom ponašanju mladih u Hrvatskoj

Ovakve pozitivne promjene mogle bi se također pripisati porastu religioznosti mladih pod utjecajem konzervativnih društvenih pokreta. Naime, trend porasta religioznosti mladih prisutan je i u Hrvatskoj, a potvrđuje ga i porast intrinzičnih oblika religioznosti kod mladih.

Mogući mehanizmi utjecaja religioznosti na seksualno ponašanje

Religioznosti se često pripisuje zaštitna uloga u očuvanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja mladih. Stanovit broj istraživanja doista sugerira da mlade religiozne osobe kasnije stupaju u seksualne odnose, imaju manji broj partnera i općenito nižu razinu seksualne aktivnosti.

Međutim, druge studije nisu došle do takvih spoznaja, a one upućuju ili na potpuni izostanak povezanosti između religioznosti i vjere s jedne strane te seksualnog ponašanja s druge strane ili donose ambivalentne nalaze o zaštitnoj ulozi religioznosti, koja se vezuje za smanjenu seksualnu aktivnost i kasniju seksualnu inicijaciju, ali i za manju izglednost korištenja kondoma ili kontracepcije. Naime, poznato je da religijska učenja mlade potiču na prakticiranje apstinencije od seksa prije braka te na vjernost bračnom partneru, ali ne i na korištenje kondoma i drugih oblika zaštite od neželjene trudnoće i spolnih bolesti.

Testiranje mehanizama utjecaja religioznosti

U nedavnom nacionalnom istraživanju mladih u Hrvatskoj prof. dr. sc. Aleksandar Štulhofer s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. sc. Goran Milas s Instituta društvenih istraživanja Ivo Pilar testirali su tri psihosocijalna mehanizma na kojima bi mogla počivati povezanost između religioznosti i smanjenja rizičnog seksualnog ponašanja.

Prvi od tih mehanizama temelji se na suštinskoj religioznosti, odnosno internalizaciji vjerskih uvjerenja (unutarnja motivacija), drugi na slijeđenju vjerskih normi koje zagovaraju vršnjačke referentne skupine uslijed kontrole okoline te zbog bojazni od isključivanja ili distanciranja (vanjska motivacija), a treći na njihovoj kombinaciji.

Pokazalo se da nijedan od pretpostavljenih mehanizama ne pridonosi izravno smanjenju seksualno rizičnog ponašanja kod djevojaka.

Kako ističe Goran Milas, "to je posebno zanimljivo kad se u obzir uzme da su u tom istraživanju kod djevojaka zabilježene više razine supstancijalnih i formalnih oblika religioznosti u odnosu na mladiće".

"Usto su društveni utjecaji na seksualnost žena u pravilu izraženiji nego na seksualnost muškaraca, koja se smatra podložnijom biološkim čimbenicima", dodaje Štulhofer.

Kod mladića su se pak dva od tri hipotetička mehanizma pokazala statistički značajnima, ali slabog intenziteta te na ambivalentan način. Internalizacija religijskih vrijednosti bila je povezana sa smanjenjem učestalosti rizičnog seksualnog ponašanja, dok je sudjelovanje u vjerom nadahnutim skupnim aktivnostima - suprotno očekivanom protektivnom učinku religioznosti - bilo povezano s većom učestalošću izloženosti seksualnim rizicima.

Globalno je najveći utjecaj religioznosti na seksualnost kod djevojaka i vrlo religioznih

Religioznost i osobna vjera u najboljem slučaju tako imaju rubnu ulogu u zaštiti seksualnog i reproduktivnog zdravlja mladih u Hrvatskoj. U prilog tome govore rezultati dviju metaanaliza u kojima su statističkim postupcima sažeti i na određen način uprosječeni rezultati 35 istraživanja provedenih od 2000. godine diljem svijeta na više desetaka tisuća ispitanika.

Kao sukus nalaza tih analiza utjecaja osobne vjere i formalne religioznosti na seksualnost mladih, doc. dr. sc. Goran Koletić s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu ističe da je "najveći utjecaj religioznosti na rizično seksualno ponašanje zabilježen kod djevojaka". "Taj utjecaj osobito se očitovao u smislu kasnijeg stupanja u prve spolne odnose te u broju seksualnih partnera. Kada je riječ o korištenju kondoma, učinak nije postojao ili je čak bio negativan."

"No, u cjelini su povezanosti bile vrlo slabe te ne govore u prilog praktičnoj važnosti religioznosti i osobne vjere u zaštiti reproduktivnog i seksualnog zdravlja mladih", konstatira Koletić.

Slab ili nikakav utjecaj religioznosti

Konkretnije, u metaanalizi odnosa formalne religioznosti i seksualnog ponašanja mladih provedenoj na 27 studija u koje je bilo uključeno 37.430 sudionika dobiven je statistički značajan odnos religioznosti i dobi prvog stupanja u spolni odnos, u smislu da su religiozniji sudionici kasnije stupali u prvi spolni odnos. No, na ljestvici snage veze od 0 do 1 ta je veza dosegnula iznos od  svega 0.09.

Slično vrijedi i za broj seksualnih partnera. Tu je snaga povezanosti bila negativna, što znači da su religiozniji sudionici bili skloniji imati manje partnera. No, i ta je veza bila vrlo slaba (r = - 0.14).

U drugoj metaanalizi odnos osobne vjere i seksualnosti mladih pokazao se gotovo identičnim. U analizi 22 studije na ukupnom uzorku od 41.758 adolescenata i mladih odraslih osoba prosječne dobi od 18.9 godina povezanost između religioznosti i dobi prvog spolnog odnosa iznosila je gotovo zanemarivih r = 0.08, a vjere i broja seksualnih partnera vrlo slabih r = - 0.15. Kao ni u prvoj metaanalizi, nije zabilježena nikakva povezanost religioznosti s korištenjem kondoma.

Pad utjecaja religioznosti na smanjenje rizičnog seksualnog ponašanja

Osim što su metaanalizama i vlastitim istraživanjem iz 2021. godine utvrdili niske, ako ikakve, razine zaštitne uloge religioznosti u seksualnom ponašanju mladih, istraživači s Filozofskog fakulteta i Instituta Ivo Pilar analizirali su promjene tog odnosa usporedbom rezultata svojih nacionalnih istraživanja iz 2010. i 2021. godine.

Premda je tim istraživanjima utvrđeno da je stupanj religioznosti u zadnjih desetak godina blago porastao u populaciji između 18 i 25 godina, a istodobno su se seksualna aktivnost i rizično seksualno ponašanje osjetno smanjili, promjene koje su se dogodile u seksualnom životu mladih ne mogu se dovesti u vezu s osobnom vjerom i pohađanjem religijskih obreda.

Naime, jedan od autora te studije, izv. prof. dr. sc. Ivan Landripet s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ističe da je "među najreligioznijima, doduše, prisutno kasnije stupanje u spolne odnose i njihovo odgađanje, kao i manji ukupni broj seksualnih partnera, ali se snaga te veze nije promijenila, odnosno ostala je vrlo slaba.

"To vrijedi za sve faktore osim za odgađanje seksualne aktivnosti, gdje smo čak zabilježili opadanje snage te veze. Drugim riječima, protektivni utjecaj religioznosti na seksualnost mladih u Hrvatskoj ostaje isti ili se čak smanjuje iako razina religioznosti ponešto raste", tumači Landripet.

Štulhofer dodaje: "Razlika u broju seksualnih partnera između najmanje i najviše religioznih sudionika prestala je biti značajna nakon što smo uzeli u obzir i dob stupanja u seksualne odnose."

"Dakle, iako vrlo religiozni mladi ljudi nešto kasnije stupaju u seksualne odnose, prosječan broj njihovih seksualnih partnera kasnije se ne razlikuje od broja koji navode osobe koje nisu religiozne ili su tek formalno religiozne", kaže Štulhofer.

Negativan utjecaj religioznosti na testiranja na spolno prenosive bolesti

Iskustva i istraživanja u svijetu i u Hrvatskoj pokazuju također da religioznost negativno utječe na korištenje zaštite u seksu.

Naime, poznato je da najveći otpor programu cijepljenja protiv HPV-a koji se prenosi spolnim odnosom, a koji kod žena uzrokuje rak grlića maternice, dolazi upravo iz redova vjerskih konzervativaca. Mnogi vjernici izrazili su znanstveno neutemeljeno uvjerenje da će cijepljenje protiv HPV-a ohrabriti prerano stupanje u seksualne odnose kod mladih.

Slično vrijedi i za protivljenje uporabi kondoma, što je u afričkim zemljama pridonijelo širenju HIV-a.

Ovaj negativan efekt religioznosti u smislu brige o spolnom zdravlju potvrđen je i u novoj domaćoj studiji navedenoj na početku ovog teksta.

Naime, kada su autori sudionike studije pozvali da se uključe u testiranje urina na klamidiju, religioznije su osobe bile manje sklone tome od svojih manje religioznih vršnjaka.

Niske razine znanja o spolnim bolestima

Konačno, istraživanja su utvrdila da su razine znanja mladih o seksualnosti, a osobito o spolno prenosivim bolestima, na vrlo niskoj razini.

Primjerice, čak četvrtina sudionika domaće studije iz 2021. nije točno odgovorila ni na jedno od postavljenih pitanja, a tek nešto manje od 10% sudionika odgovorilo je točno na pet ili svih šest pitanja. Informiranost o klamidijskoj infekciji bila je podjednako slaba među pripadnicima obaju spolova.

Svi ovi nalazi u suprotnosti su s narativom konzervativno-klerikalnih kritičara ideje o uvođenju liberalnog seksualnog odgoja u škole koji smatraju da bi taj odgoj trebalo prepustiti roditeljima koji imaju pravo učiti svoju djecu o seksualnosti u skladu sa svojim svjetonazorom.

Naime, kada bi roditeljski odgoj bio dovoljan, to bi se moralo prepoznati u spremnosti na brigu o spolnom zdravlju i smanjenju učestalosti rizičnog ponašanja.

Na problematičnost takvih pretpostavki upućuju istraživanja koja pokazuju da mnogi roditelji nisu dovoljno educirani za izvršavanje te uloge. Osim njihove slabe informiranosti, problem mogu predstavljati i neugoda vezana za razgovor o toj temi, strah od negativnih posljedica takvog razgovora te velik upliv osobnih stavova koji nisu uvijek u suglasju sa znanstvenim činjenicama.

Mit o hiperseksualizaciji mladih

Kako smo već pisali na Indexu u ranijem tekstu, studija je također pokazala da je teza o hiperseksualizaciji mladih utjecajem medija, društvenih mreža, pornografije i filmske industrije, koja se često čuje iz konzervativnih krugova, samo mit. Naime, pokazalo se da mladi u Hrvatskoj danas nisu neočekivano aktivni u seksu (u dobi od 18 do 25 godina seksualno aktivno bilo ih je oko 75%) te da u prve spolne odnose ne ulaze neočekivano rano (mladići u prosjeku s oko 17.5 godina, a djevojke oko 18. godine).

Religioznost nipošto nije dovoljna za zaštitu seksualnog zdravlja

Na temelju spomenutih istraživanja autori zaključuju da se, usprkos porastu vjerom inspiriranog angažmana među dijelom mlade populacije, uloga vjere i religioznosti u kontekstu seksualnog ponašanja mladih nije značajnije promijenila u posljednjih desetak godina. Ako išta, danas je ta zaštitna uloga religioznosti još i manja no što je bila.

Štulhofer upozorava na mogućnost da u predstavljenim domaćim istraživanjima, kao i u istraživanjima odnosa religioznosti i seksualnosti općenito u svijetu, nisu dovoljno zastupljeni najreligiozniji mladi ljudi, koji bi mogli sustavno odbijati sudjelovanje u takvim istraživanjima zbog njihove teme. Odnos takvih mladih ljudi prema seksualnosti mogao bi biti nešto drugačiji od odnosa najreligioznijih među onima koji pristaju sudjelovati u istraživanjima.

"Čak i da je tako, naši podaci govore da religioznost i osobna vjera kod velike većine mladih ljudi nisu adekvatna zaštita od rizičnog seksualnog ponašanja. Na nacionalnom je zdravstvenom i obrazovnom sustavu, stoga, i dalje odgovornost za promicanje i unaprjeđivanje reproduktivnog i seksualnog zdravlja mladih. Religijske vrijednosti i odgoj u vjerskom duhu ne mogu zamijeniti cjelovitu seksualnu edukaciju zasnovanu na znanstveno utemeljenim informacijama, razvoju osobne odgovornosti te usvajanju zdravih navika. Nažalost, religioznost je u nekim krugovima, ne samo u Hrvatskoj, blokirala razumijevanje potrebe za takvom edukacijom i postala preprekom njezinom uvođenju", zaključuje Štulhofer.