VISOKO obrazovani ljudi iz područja društvenih i humanističkih znanosti u Hrvatskoj skloniji su vjerovati u teorije zavjera o cjepivima nego oni koji dolaze iz prirodoslovnih područja, pokazala je nova studija.

Istraživanje, objavljeno u znanstvenom časopisu PlosOne, proveli su online Željko Pavić s Filozofskog fakulteta u Osijeku i Adrijana Šuljak s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu na uzorku od 577 ispitanika s višom i visokom stručnom spremom, a ono je napravljeno u okviru projekta Utjecaj interneta i internetskih društvenih mreža na stavove i odluke o cijepljenju, koji financira Hrvatska zaklada za znanost.

Glavni faktori koji određuju stav prema cjepivima

U njemu je, među ostalim, potvrđen utjecaj znanstvene pismenosti na vjerovanje u teorije zavjera. Drugim riječima, osobe s većom znanstvenom pismenošću bile su manje sklone teorijama zavjere.

Važni prediktori vjerovanja u teorije zavjera također su bili i sklonost alternativnim zdravstvenim uvjerenjima kao što su povjerenje u prirodni imunitet i alternativnu medicinu te nepovjerenje u zdravstveni sustav.

Ženski spol i religioznost bili su u pozitivnoj korelaciji s vjerovanjem u teorije zavjere o cijepljenju, dok dob nije imala statistički značajan utjecaj. Pritom autori ističu da njihova studija ne daje odgovor na pitanje postoji li stvarno razlika po spolu ili je ona rezultat činjenice da u humanističkim znanostima ima više žena, a u STEM području muškaraca.

Utjecaj znanstvenog polja na percepciju cjepiva i teorije zavjera

Pavić ističe da je temeljna svrha istraživanja bila vrlo specifična, a proizašla je iz namjere da se utvrdi utječe li na stavove o cijepljenju područje obrazovanja neke osobe.

"Naime, većina dosadašnjih studija uzimala je u obzir obrazovanje kao jednu od varijabli kojima se nastoji objasniti i razumjeti stavove o cijepljenju, no nas su zanimale i specifične razlike među područjima", kaže Pavić.

"Naše istraživanje potvrdilo je pretpostavku da su razlike u znanstvenoj pismenosti djelomično objašnjenje veće skeptičnosti prema cijepljenju kod osoba koje su diplomirale u društveno-humanističkom području, a druga dva medijatora - vjerovanje u prirodni imunitet i nepovjerenje u zdravstveni sustav - predviđaju vjerovanje u teorije zavjere, ali nisu potvrđeni kao uzroci razlika između znanstvenih područja. Razlike u znanstvenoj pismenosti mogu biti posljedica razlika u akademskoj socijalizaciji, s obzirom na to da su društvene i humanističke znanosti često društveno-kritički usmjerene, pa se u tom smislu u njima problematizira i epistemološka i etička pozadina znanstvenih istraživanja. Također bitno je istaknuti da visokoobrazovane osobe općenito, kako u STEM tako i u DH području, nisu osobito sklone teorijama zavjere kada je u pitanju cijepljenje. Drugim riječima: i jedni i drugi u većoj mjeri odbacuju konspiracijska uvjerenja o cijepljenju, ali osobe obrazovane u DH znanostima nešto manje", protumačio je.

STEM-ovci više vjeruju u znanost

Autori nove studije krenuli su od pretpostavke da društvenjaci i humanisti po samoj prirodi znanstvenih područja kojima se bave imaju niže razine povjerenja u znanost od prirodnjaka, odnosno STEM-ovaca.

"Imajući na umu moguće epistemičke razlike između područja znanosti, željeli smo ispitati mogu li razlike u područjima obrazovanja (tj. znanstvenim područjima) utjecati na neodlučnost prema cijepljenju. Drugim riječima, naše je očekivanje bilo da se akademska pozadina pojedinaca obrazovanih u društvenim i humanističkim znanostima (u daljnjem tekstu: SH), koje su također poznate kao 'meke' i kognitivno nerestriktivne znanosti, razlikuje od akademske pozadine pojedinaca obrazovanih u području prirodnih znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (u daljnjem tekstu: STEM) koja se obično definiraju kao 'tvrda', kognitivno restriktivna znanstvena područja. Posljedično, trebale bi postojati različite razine neodlučnosti prema cjepivu među pojedincima s diplomama u tim područjima. Naime, naša je osnovna tvrdnja bila da bi osobe educirane u SH područjima mogle biti nešto skeptičnije, odnosno sklonije relativiziranju i ukazivanju na neizvjesnosti u vezi s cjepivima od pojedinaca educiranih u STEM područjima. Takve razlike mogu biti rezultat različitih akademskih socijalizacija i/ili individualnih karakteristika koje su važne pri odabiru područja studija", pišu u studiji autori.

Šuljak ističe da je njihova studija bila korelacijske naravi, odnosno u njoj nije bilo podataka s vremenskom dimenzijom.

"Zbog toga nismo mogli istražiti koje je od dva moguća objašnjenja točno. Naime, razlike mogu biti objašnjene ili akademskom socijalizacijom ili selekcijskim učinkom. U prvom bi slučaju bila riječ o razlikama koje se stvaraju tijekom samoga studija i kasnijim usavršavanjem i prakticiranjem vlastite profesije, a u drugom su rezultat razlika koje postoje prije same odluke o studiju", kaže Šuljak.

Uloga temeljnog nepovjerenja i kritičnosti na razlike u stavovima prema cjepivima

Autori u studiji ističu da bi se razlike u neodlučnosti prema cjepivu mogle djelomično objasniti različitom ulogom koju povjerenje i kritika imaju u epistemičkim kulturama STEM-a i SH-a.

"Društvene i humanističke znanosti općenito karakteriziraju epistemičke kulture s visokom razinom ovisnosti o kontekstu i s pomnim posvećivanjem pažnje složenosti i neizvjesnosti. Posljedično, može se pretpostaviti da bi ljudi s diplomom iz SH mogli biti skloniji kritici prema znanstvenoj objektivnosti, a samim time i manje spremni prihvatiti poziciju laika koji znanstvene rezultate prihvaća bez kritičkog stava. Kad je riječ o pitanju povjerenja u društvene institucije, kako primjećuje Thomas Kuhn, društvene znanosti nalaze se u ambivalentnom položaju u odnosu na društvene elite. S jedne strane, društvene znanosti dijele neke metafizičke pretpostavke, kao što je pretpostavka o čovjekovoj nesocijalnoj prirodi koja se mora socijalizirati i pripitomiti kako bi se stvorilo dobro društvo. S druge strane, društvene znanosti kritički promišljaju o trenutnim društvenim procesima i priznaju nesklad između društvenih 'činjenica' i idealnog i obećanog društva, pri čemu se pojedine društvene institucije i društvene elite mogu žestoko kritizirati jer ne pružaju socijalne usluge na očekivani način", tumače autori.

Pavić kaže kako je moguće da se akademska socijalizacija u pojedinim područjima razlikuje, odnosno da su studenti društvenih i humanističkim znanostima kritičniji prema društvenim institucijama općenito, pa tako i prema znanstvenom sustavu.

"To samo po sebi nije loše, no može se reflektirati i na veću razinu skeptičnosti prema preporukama o cijepljenju. Naime, unatoč tome što je znanstvena pismenost prediktor skepse prema cijepljenju, ogromna većina visokoobrazovanih ljudi, osim onih koji su usko medicinski obrazovani, prilikom formiranja vlastitog stava mora odlučiti hoće li vjerovati onima koji provode istraživanja i donose preporuke", kaže Pavić i pritom napominje da u konačnici treba imati na umu da je kritičnost prema postojećim spoznajama važan element napretka znanosti.

"Kritičnost stoga treba poticati, no istovremeno je važno razvijati kritičnost i propitivanje utemeljeno na objektivnim uvidima i vjerodostojnim izvorima informacija", upozorio je.

Što je sve studija otkrila?

Rezultati studije pokazali su da u teorije zavjera o cjepivima više vjeruju žene, ljudi s višim povjerenjem u prirodni imunitet, religiozni, osobe s nižim povjerenjem u zdravstveni sustav te osobe s nižim razinama znanstvene pismenosti. Kada se gleda odnos među područjima obrazovanja, studija je otkrila da je vjerojatnije da će ljudi s diplomom društvenih i humanističkih znanosti vjerovati u teorije zavjera o cjepivima nego ljudi s diplomama iz STEM-a.

U usporedbi s diplomantima SH, diplomanti STEM-a imaju oko 2.5 bodova niži rezultat na skali teorije zavjera o cjepivima, pri čemu se rezultati na ovoj skali kreću od minimalnih 5 do maksimalnih 35. Povećanje povjerenja u prirodni imunitet od jedne jedinice na skali u prosjeku podiže rezultate na ljestvici vjerovanja u teorije zavjera o cjepivima za 1.34 boda. S druge strane, povećanje povjerenja u zdravstveni sustav za jednu jedinicu u prosjeku snižava rezultate vjerovanja u teorije zavjera za 0.40 bodova. Konačno, povećanje znanstvene pismenosti za jednu jedinicu smanjuje vjerovanje u teorije zavjere za 0.33 boda.

Što se tiče demografskih varijabli (spol, dob i razina religioznosti), autori su uočili da je viša razina religioznosti statistički značajan prediktor, a dob i spol nisu značajni prediktori kada se sve ostale varijable unesu u jednadžbu.

Do podudarnih nalaza došla su i neka druga istraživanja

Iako je istraživanje imalo uzak fokus na visokoobrazovane, ono se u nekim ključnim nalazima podudara s drugim istraživanjima koja su na tu temu provedena u Hrvatskoj i svijetu.

Primjerice, istraživanje https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/evo-zasto-cijepljenje-u-hrvatskoj-mora-ostati-obavezno-20150217 koje su 2015. proveli Anita Lauri Korajlija i njezine suradnice s Filozofskog fakulteta u Zagrebu pokazalo je da na kolebljivost prema cijepljenju utječe slabo znanje o cijepljenju i zaraznim bolestima, sklonost alternativnim stilovima života i sklonost teorijama zavjera.

Prema studiji koju su 2016. u časopisu Psychology, Health & Medicine objavili sociolog Aleksandar Štulhofer s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i njegovi suradnici, faktor rizika da će roditelj odbiti sva ili barem neka od cjepiva gotovo je dvostruko veći kod mladih roditelja. Religioznost povećava rizik za oko 12 posto po svakom stupnju intenziteta vjerske prakse, a sklonost alternativnim metodama liječenja za gotovo 300 posto.

Šuljak kaže da se, strogo govoreći, njihovo istraživanje ne može pouzdano usporediti s istraživanjima na općoj populaciji, no smatra da se prediktori skepse prema cijepljenju ipak djelomično podudaraju s njima.

"Istraživanja o utjecaju područja obrazovanja na stavove o cijepljenju relativno su rijetka, u pravilu su pokrivala samo studente i nisu ulazila u uzroke razlika. No ona također potvrđuju da osobe obrazovane u društveno-humanističkom području pokazuju nešto veću razinu skeptičnosti", kaže Šuljak.

Potrebna je dobra komunikacija

Rezultati istraživanja upućuju na zaključak o postojanju razlika između znanstvenih područja, odnosno o potrebi da se provedu daljnja istraživanja na ovu temu te da se utjecaj stupnja obrazovanja na stavove o znanosti općenito shvati na više diferenciran način.

"Drugim riječima, nije važno samo koliko ste obrazovani nego i u kojem području. Iako je znanstvena pismenost važan prediktor i medijator stavova o cijepljenju, još jednom se pokazalo da su i vrijednosna uvjerenja iznimno važna, odnosno da se pozitivniji stav prema znanosti ne može postići samo obrazovanjem i pružanjem dodatnih informacija nego i uspješnom komunikacijom i izgradnjom povjerenja", poručuje Šuljak.