2017. NASA-INE svemirske sonde otkrile su masivnu "barijeru" koju je napravio čovjek, a koja okružuje Zemlju. Dodatna testiranja su potvrdila kako ona utječe na vremenske prilike u svemiru do kojih dolazi izvan atmosfere našeg planeta.

To znači da smo odmaknuli od toga da ozbiljno utječemo samo na Zemlju i da su naše aktivnosti počele mijenjati i svemir. Dobra vijest je da ta opna koju smo stvorili zapravo djeluje u našu korist i štiti planet.

Kako je sve počelo?

NASA je 2012. lansirala dvije svemirske sonde koje su trebale juriti Van Allenovim pojasevima brzinom od oko 3200 km/h i prikupljati podatke, no onda su usred tih pojasa otkrile još jedan – privremeni pojas.

Van Allenovi pojasi zračenja su područja oko našeg planeta u kojima se zbog djelovanja Zemljina magnetskoga polja električki nabijene čestice gibaju velikim brzinama tvoreći snažan izvor elektromagnetskoga zračenja. Zemlja je okružena s dva takva trajna pojasa i trećim koji je privremene vrste.

Unutarnji pojas nalazi se na visini od 640 do 9600 km iznad Zemljine površine, a vanjski na visini od otprilike 13.500 do 58.000 km, piše Science Alert.

Treći, privremeni, Van Allenov pojas otkrile su u rujnu 2012. malo prije spomenute sonde. Nalazio se između unutarnjeg i vanjskog pojasa i trajao je oko mjesec dana.

2017. godine ove su sonde registrirale još nešto neobično – neku vrstu barijere niske frekvencije koja od Zemlje drži podalje nabijene solarne čestice. Kada su znanstvenici dalje istražili taj fenomen, otkrili su da je ova opna tijekom posljednjih nekoliko desetljeća aktivno potiskivala Van Allenove pojaseve dalje od Zemlje te da su sada donje granice radijacijskih tokova zapravo dalje od nas nego što su bile 1960-ih.

Radiovalovi koji stvaraju barijeru

NASA-ini stručnjaci su ustanovili da se određena vrsta prijenosa, radiokomunikacija vrlo niske frekvencije (VLF), sada mnogo češće koristi nego 60-ih, i da može utjecati na to kako i gdje se kreću određene čestice u svemiru. Drugim riječima, zahvaljujući VLF-u sada imamo antropogeno svemirsko vrijeme, odnosno čovječanstvo je počelo na njega imati utjecaj.

"Brojni eksperimenti i promatranja pokazali su da, pod pravim uvjetima, radiokomunikacijski signali u rasponu frekvencija VLF zapravo mogu utjecati na svojstva visokoenergetskog zračenja oko Zemlje", rekao je još fizičar Phil Erickson iz zvjezdarnice Haystack (MIT).

Gdje se koristi VLF

Većina običnih građana rijetko će koristiti VLF valna područja u svakodnevnom životu, ali ona su glavni oslonac u mnogim inženjerskim, znanstvenim i vojnim operacijama te se, primjerice, često koriste pri komunikaciji s podmornicama.

VLF frekvencije između 3 i 30 kiloherca preslabe su za audioprijenos, ali su savršene za emitiranje kodiranih poruka na velikim udaljenostima ili duboko pod vodom.

Nikome nije bila namjera da VLF šalje bilo kamo drugdje nego na Zemlju, ali ispostavilo se da ove frekvencije mogu prodrijeti i u svemirski prostor koji okružuje naš planet te se zadržati dovoljno dugo da se oformi divovska zaštitna barijera.

VLF barijera nije jedini utjecaj koje je čovječanstvo imalo na prostor koji okružuje zemlju, mada je vjerojatno onaj s najboljim učinkom. Mi ostavljamo svoje tragove u svemiru od 19. stoljeća, a posebice tijekom posljednjih 50 godina.

"Nuklearne eksplozije stvorile su pojaseve umjetnog zračenja u blizini Zemlje koji su oštetili nekoliko satelita", kazali su iz NASA-e.