I MINULI izbori za EU parlament pokazuju da desnica u Europi kontinuirano raste. Centrističke, liberalne i socijalističke stranke zadržale su većinu u parlamentu od 720 mjesta, ali ojačala je i krajnja desnica - ona ima 57 zastupničkih mjesta, osam više nego dosad. Znakovito je jačanje desnice u Francuskoj i Njemačkoj.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron doživio je težak poraz od čelnice krajnje desnice Marine Le Pen. Stranka Le Pen osvojila je 31 posto glasova, što je više nego od 14.6, koliko je zabilježeno za Macronovu stranku. Potaknulo je to Macrona da raspiše prijevremene parlamentarne izbore. Talijanska premijerka Giorgia Meloni također je ojačala svoj položaj nakon što je njena konzervativna stranka Braća Italije osvojila najviše glasova.

Jurak: Nije to još crni val

Filozof i politički analitičar Karlo Jurak govori za Index da uspon desnice jest očekivan, ali i da je on daleko od nekakvog najavljivanog "crnog vala".

"Očekivano su porasle opcije ECR (konzervativci, 'desnija desnica') i ID (desni populisti, krajnja desnica), a pali su liberali (RE) i Zeleni (G/EFA), dok su okosnice desnog i lijevog centra EPP i S&D ostali više-manje stabilni.

Dakle, na razini EU nije došlo do tektonskih promjena, eventualno se o jačim promjenama i potvrdama izvjesnih trendova može govoriti u nekim zemljama, među kojima jesu Njemačka i Francuska, kao 'stožerne' zemlje EU". kazao je.

>>Ekstremisti osvajaju zemlju za zemljom. Svima je zajednička jedna ključna tema

Woke ludilo je sve jače

Do uzdizanja krajnje desnice sigurno je dovela i ljevica. Ponegdje je to činila svojom letargičnošću, ali na Zapadu prije svega nezalaganjem za socijalne vrijednosti, otvaranje radnih mjesta ili ekonomske programe te inzistiranjem na onom što zanima uži broj ljudi. Takva ljevica, kao i krajnja, onda se bavi canceliranjem, organiziranjem skupova Queer for Palestine, inzistiranjem na iznimno blagoj politici prema migrantima, pitanjima rodne ideologije, veganstvom, ekstremnim zelenim politikama i nultom tolerancijom na ono što odskače od tih zadanih vrijednosti. 

Jurak: Woke ljevica je zaslužna za rast desnice

Jurak govori kako je rast desnice posljedica dugogodišnjeg ignoriranja mnoštva problema od strane mainstreama - migrantskog pitanja, zelenih politika, energetske krize i hiperliberalizacije kulturnog polja.

"U tom smislu nikako nije slučajno da je rast desnice zabilježen u zemljama s izraženim migrantskim problemom, računajući čak i Španjolsku u kojoj je godinama desnica bila vrlo slaba. Integracija nije uspjela, problemi su se bacali pod tepih, sigurnost je u drastičnom opadanju i ljudi, životni standard je neizvjestan, a desni centar, centar i ljevica ne da nisu te probleme adresirali, nego su se prema njima i svisoka odnosili.

Naročito se to vidi po zahtjevima da se izvjesne zelene politike koje idu na ruku isključivo urbanoj srednjoj klasi i bogatijima nametnu na način da se njihove protivnike naziva onako kako je svojedobno Hillary Clinton nazivala pristalice Donalda Trumpa ('deplorables')", dodaje.

Ističe i kako je tu odgovor na pitanje koliko je moderna woke ljevica zaslužna za rast desnice.

"Jest itekako, ta ljevica već odavno kao svoje adresate nema donje klase, radničku klasu (koja se u međuvremenu dekomponirala, ali to je druga tema) i ostale 'prezrene na svijetu', nego izražava visoki srednjoklasni 'urbani' prijezir prema tim 'prezrenima'. Taj woke na ljevici kulminacija je promjena na zapadnoj ljevici koje se događaju još od 1968., ubrzavaju nakon pada Berlinskog zida, da bi zadnjih godina poprimile groteskne razmjere.

O onome na što se sveo veliki dio zapadne ljevice

Kako ćete vi pristupiti i osvojiti nekog tradicionalnog glasača ljevice, recimo, s radničkog sjeveroistoka Francuske (a koji danas glasa za Le Pen), ako mu na bilo kakav prigovor u vezi s ponašanjem (muslimanskih) imigranata kažete da je "fašist", "rasist", "nacist" ili nešto drugo iz tog arsenala?

Ili ako kažete nekom radniku u njemačkoj autoindustriji da se mora odreći svog dizelaša ili benzinca i prijeći na skuplji električni auto zbog klimatskih promjena? Ili da se mora odreći jeftinog plina kao energenta i prijeći na skuplje, e kako bi možda naštetio nekom tamo Putinu? Ili nekom plavom ovratniku na baušteli da počnete pričati o milijunima spolova i rodova da ih mora prihvatiti jer je u suprotnom primitivac? I ne, ovo uopće nije karikatura, na to se veliki dio zapadne ljevice sveo", objasnio je Jurak.

"Oni ne rade ništa drugo nego signaliziraju vrline iz svojih urbanih srednjoklasnih krugova"

Složio se s našim izrazom duhovnog poziranja te potvrdio kako, doista, ako se nešto kaže što ne paše narativu ljevice, odmah se ispada fašist.

"Da, tu ste u pravu, o tome se nesrazmjerno mnogo priča, ne još toliko kod nas, ali s jačanjem trendova na društvenim mrežama dolazi i kod nas. Zabrinjava vas ista stvar kao i mene. Da, to je duhovno poziranje, a ima i još jedan izraz, zapravo uvriježeni izraz koji ako iskoristite, opet riskirate da vas proglase desničarom - signalizacija vrlina.

Oni ne rade ništa drugo nego signaliziraju vrline iz svojih urbanih srednjoklasnih krugova, kulturnih miljeića, akademskih prodikalnica, NGO namještenja i ostalih 'rajeva' gdje je kontakt s egzistencijalnim problemima masa ljudi nepostojeći", istaknuo je.

"Kulturni pesimizam najveći je prediktor glasanja za (krajnju) desnicu"

Objasnio je kako je desnica to "vidjela, prepoznala i penetrirala u to".

"E sad, nije dovoljno samo da desnica to 'prepozna' i da je svi po automatizmu podrže. Ovo što smo naveli jesu odvlačni faktori od mainstream stranaka i stranaka ljevice, ali nedostaju još privlačni faktori za desnicu.

Oni se, po mom mišljenju, u najvećoj mjeri mogu svesti na 'ressentiment', odnosno osjećaj razočaranja, pesimizma i odbačenosti. Kulturni pesimizam najveći je prediktor glasanja za (krajnju) desnicu, ne toliko socijalni status (makar tu postoje međuuvjetovanja, ipak je stav kulturnog pesimizma transklasan - mogu ga imati sve društvene klase i slojevi).

Ideja je sljedeća - nema prostora napretku, 'svit se konča', 'dekadencija', 'propast Zapada' i sl. Odgovor na to jest zamišljeni povratak u neko vrijeme prije kojeg na tako zamišljeni način nije ni postojalo, ali živi kao politički 'topos'. Motivi da se svijet kreće od nekog zlatnog doba prema sve većem truljenju i propasti potječu još iz antičke Grčke, a jedan od preteča desnih filozofija, Platon, na tome je i temeljio ustroj svoje Države.

Da ne idemo previše u filozofske detalje, znate što je interesantno? Upravo ta stvar, to 'prije je bilo bolje', kod nas nije generator desnice, nego više njegova kočnica. Kod nas takva stranka krajnje desnice (DP) je dobila oko 9% glasova, što nije malo, ali nije ni blizu za usporedbu s AfD-om, FPÖ-om i Le Pen", kazao je.

"Uspon desnih opcija daleko je od opasnosti kakvim ga poneki prikazuju"

Ističe da su kod oni kojima je 'prije bilo bolje' uglavnom oni koji na neki način žale za uređenjem u bivšoj državi, u socijalističkoj Jugoslaviji.

"Jasno je da onda desničari ne mogu parazitirati na tom narativu, pa oni izvlače nacionalnu hipersimboliku, vraćaju se eventualno na devedesete kao 'zlatne godine' (tako je i nastao DP - kao stranka bivših HDZ-ovaca koji su nostalgičari za 90-ima) i Domovinski rat, a da budu koliko-toliko u koraku sa svjetskim trendovima, uvoze neke teme koje se ovdje još nisu toliko udomaćile (poput priče o rodnoj ideologiji i sl.)", kaže.

"Da zaključimo, desnica ima kulturpesimističku interpretaciju svijeta i iz te vizure vadi rješenja. Baš zato što ta rješenja često ne korespondiraju s mogućnostima, pa su onda krajnje pojednostavljena, ili se jednostavno utope u nekoj već etabliranoj politici, samo joj daju nešto konzervativniji štih.

Za to vam je primjer upravo talijanska premijerka Meloni koja je našla balans između nacional-konzervativizma i tog tzv. suverenizma s jedne strane te umilnosti prema EU mainstreamu. Nije od toga daleko ni FPÖ koji je već bio dio vlasti u Austriji, a Marine Le Pen nije ni sjena svoga oca.

Za AfD je teško reći jer nigdje još nije bio na vlasti. U tom smislu uspon takvih opcija daleko je od opasnosti kakvim ga poneki prikazuju (npr. uspoređujući s tridesetima, Hitlerom i nacizmom), ali je svakako ozbiljno upozorenje mainstreamu, tzv. "politikama centra" i kompletnoj ljevici", objasnio je Jurak za Index.