NEDAVNI uzastopni susreti predsjednika Trumpa s ukrajinskim predsjednikom i izraelskim premijerom u Washingtonu odvijali su se u sličnim okolnostima. Obojicu čelnika podržava jedno "krilo" Republikanske stranke, koje je uoči posjeta vodilo intenzivnu medijsku i političku pripremu. U slučaju Ukrajine pokrenuta je medijska kampanja s tezom kako američki predsjednik mijenja stav te staje na stranu Kijeva.

Cilj Kijeva i nemoć Washingtona

Upravo s idejom da preusmjeri politiku američkog predsjednika, u Washington je stigao predsjednik Zelenski. Prema navodima, njegov je osnovni zahtjev da se SAD odreknu dogovora iz Anchoragea, što uključuje povlačenje ukrajinskih snaga iz preostalog dijela Donbasa. Osim toga, Kijev je došao dogovoriti isporuku obrambenog sustava Patriot, koji je prijeko potreban ukrajinskoj protuzračnoj obrani. Ipak, usprkos velikim najavama, javni dojam jest da je ovaj susret bio prilično mlak i protokolaran.

Razlog tome jest što se SAD suočavaju s temeljnim problemom da trenutno nemaju kapaciteta za pomoć Ukrajini, čak i da za to postoji volja. Vojna djelovanja u Iranu ekstremno troše američke resurse, što vojne, što političke, i značajno opterećuju proračun. Prema raznim procjenama, za rat u Iranu potrošeno je preko 130 milijardi dolara, a SAD su u tom ratu koristile isključivo zračne udare. To znači da za Ukrajinu nema ni raspoloživih raketa za Patriot sustave, ni drugog oružja za kupnju, a ni mogućnosti za financijsku potporu.

Starlink i Lockheed Martin

Dubina problema vidi se i na primjeru sustava Starlink. Ukrajina ima mogućnost korištenja Starlinka na vlastitom teritoriju, međutim jedan od zahtjeva predsjednika Zelenskog jest da se Ukrajini omogući da koristi Starlink i za udare na ruske raketne sustave koji se nalaze na teritoriju Ruske Federacije, čime bi se nadoknadio manjak streljiva za protuzračnu obranu. Kako predsjednik Trump nije dao jasan odgovor, ukrajinski predsjednik zatražio je sastanak s vlasnikom projekta Starlink - Elonom Muskom. Međutim, milijarder je odbio sastanak.

Dodatno, kako SAD nisu u mogućnosti isporučiti rakete za sustav Patriot, prije nekoliko mjeseci najavljeno je da će se Ukrajini osigurati licenca kako bi sami proizvodili rakete. Međutim, tu je odluku zaustavila uprava Lockheed Martina, koja vjerojatno zbog složenosti i osjetljivosti transfera te vrste tehnologije ne želi ishitreno prenijeti licencu.

Nema novog mirovnog plana

Još jedan razlog koji ne ide u prilog suradnji Washingtona i Kijeva jesu ukrajinski udari na ruske rafinerije. Kako pritisak na SAD zbog globalne naftne krize raste, predsjednik Trump je u telefonskim razgovorima u više navrata od Kijeva tražio obustavu tih vrsta napada. Međutim, ukrajinski udari su se nastavili. Stoga, vraćajući se na početak teksta, shvatljivo je da se temeljne odrednice mirovnog plana koji zagovara američka administracija nisu promijenile. Iako se opet pojavljuju neslužbene najave o dolasku američkih izaslanika Witkoffa i Kushnera u Moskvu i Kijev, malo je vjerojatno da će se te ključne sporne točke uskladiti.

Kijev nedvosmisleno odbija zahtjev za povlačenjem iz Donbasa i najavio je nastavak rata i tijekom zime. Time je konačno odbačeno nastojanje administracije predsjednika Trumpa da sukob "utiša" prije izbora za američki Kongres u studenome. Sam predsjednik Ukrajine odustao je od svojih nedavnih prognoza da bi rat mogao završiti u studenome.

Kijev je provodio kampanju udarima na rusku energetsku infrastrukturu kako bi u ruskom društvu pokrenuo procese koji bi vodili prema unutarnjem nezadovoljstvu, s konačnim ciljem da se prisili Moskvu na ustupke. S druge strane, ta je kampanja služila da se SAD-u i drugim partnerima prikaže kako Ukrajina i dalje može izvoditi ozbiljne vojne akcije na ruskom teritoriju. Međutim, kako zasad izgleda, ta kampanja u političkom smislu nije urodila plodom. SAD odbijaju daljnje korake za proširenje podrške Kijevu.

Nova strategija za Kijev

Činjenica da SAD neće proširivati podršku Ukrajini, kao i kampanja udara na ruski energetski sektor koja ipak nije stvorila željeni pritisak na Rusiju, mijenja ukrajinsku strategiju. Kijev sada mora napraviti strategiju preživljavanja zime. To se prije svega svodi na očuvanje energetske stabilnosti i izbjegavanje raspada elektroenergetskog sustava te usporavanje ruske ofenzive u Donbasu. Uz to, Kijev će sigurno pokušati i dalje provoditi strategiju udara na ruska energetska postrojenja. Tu će strategiju biti vrlo zahtjevno provesti, prije svega zbog kritičnog nedostatka protuzračne obrane.

Ruski izazovi

S druge strane, Ruska Federacija se, iako se čini da je u povoljnijem položaju, suočava s ozbiljnim teretom. Ukrajinski udari, iako nisu napravili kritičnu štetu, stvorili su opipljivu štetu ruskom proračunu te dodatno izazvali unutarnje napetosti. Posebno je to vidljivo na Krimu, koji se nalazi u stanju gotovo trajnog nestanka struje.

Osim toga, u društvu se zbog kombinacije pada životnog standarda, nametnutih restrikcija, najave nove mobilizacije i nedovoljno objašnjenih širih ciljeva ovog rata javlja sve veće nezadovoljstvo. Zbog toga se ne može isključiti mogućnost da bi Rusija, ukoliko ne amortizira te probleme, u konačnici mogla promijeniti svoje ciljeve. Ipak, pred Ukrajinom je sasvim izvjesno teška zima, koja bi mogla utjecati na njezinu poziciju u budućem razdoblju.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala