Sve je više pitanja o brutalnom premlaćivanju tinejdžerice u Zadru. Donosimo odgovore

Sve je više pitanja o brutalnom premlaćivanju tinejdžerice u Zadru. Donosimo odgovore
Foto: Instagram/Facebook

U SLUČAJU prošlotjednog brutalnog premlaćivanja 18-godišnje Zadranke nameće se sve više pitanja.

>> Zašto se smeću iz Zadra neće suditi za pokušaj ubojstva?

>> Smeće koje je pretuklo tinejdžerku u Zadru htjelo pobjeći u Bosnu?

>> Majka brutalno pretučene tinejdžerke teško optužila zadarsku policiju, evo što oni kažu

Podsjetimo, 31-godišnji kriminalac Darko Kovačević "Daruvarac" brutalno je prebio 18-godišnju djevojku u jednom zadarskom kafiću. Kako pokazuje snimka s nadzornih kamera, nesretnu je djevojku, nakon brutalnog udarca rukom u glavu od kojeg se srušila na pod, udarao nogom u glavu dok je bespomoćno ležala na podu kafića na zadarskoj Meladi. Slomio joj je kosti lica, nos, izbio zube, a djevojka je dobila 20 šavova na licu. 

Priča je još strašnija nego što se čini na prvu

Ovaj slučaj je, posve razumljivo, zgrozio hrvatsku javnost. No ako je to moguće, ova priča je još strašnija nego što se čini na prvu. Naime, radi se o notornom kriminalcu koji ima oko 40 kaznenih i prekršajnih prijava zbog nasilja. Uz to, snimka s nadzornih kamera prikazuje da Kovačević i nesretna djevojka nisu bili sami u kafiću u trenutku napada. Prisutno je bilo još nekoliko osoba, koje su pokušale intervenirati, ali njihovi pokušaji bili su, blago rečeno, vrlo mlaki. 

Tu je i činjenica da je prošlo (pre)više vremena prije nego što se na licu mjesta pojavila policija. Djevojku je nakon napada koji je, prema nekim informacijama, trajao oko 30 minuta, odvela hitna pomoć, a policija se na mjestu događa pojavila tek nakon toga. To svjedoči o činjenici da osobe koje su svjedočile napadu nisu odmah pozvale policiju. No ključno pitanje glasi: Kako je moguće da je poznati kriminalac s 40-ak prijava zbog nasilničkog ponašanja bio na slobodi?

Kako bismo pokušali rasvijetliti sve okolnosti ovog strašnog događaja, popričali smo s iskusnim kriminalistom Željkom Cvrtilom, koji je dugo vremena proveo u zagrebačkoj policiji.

Za početak smo Cvrtilu pitali kako je moguće da ljudi koji su bili prisutni u kafiću nisu odmah intervenirali i priskočili u pomoć tinejdžerici koju je brutalno mlatio nabildani kriminalac?

Zašto ljudi u kafiću nisu pomogli napadnutoj djevojci?

"Ima puno sličnih zabilježenih slučajeva, ja se sjećam jednog slučaja iz vlaka u kojem se odvijalo silovanje pred 10-ak ljudi i nitko nije reagirao. Kriminalisti izučavaju takve slučajeve i pitaju se - zašto ljudi ne reagiraju u takvim situacijama? Uglavnom se to svodi na dvije osnovne stvari - prije svega se radi o strahu da će im se u tom trenutku dogoditi nešto loše, a naročito ako znaju pozadinu, odnosno ako prepoznaju profil osobe koja čini kazneno djelo. Prisutan je i strah od moguće odmazde u slučaju da interveniraju. Druga opcija je da su promatrači takvih kaznenih djela na neki način povezani s počiniteljem, odnosno da su na strani napadača. Možda zajednički djeluju, članovi su iste bande, istog kruga ljudi, prijatelji, poznanici... Naravno, postoji i kombinacija tih faktora - ako imate situaciju gdje ljudi zbog savjesti znaju da bi nešto trebali napraviti jer vide da je to što se događa loše i zlo, ali se ne usude ili zbog straha od neposrednih posljedica ili se ne žele zamjeriti napadaču", rekao je Cvrtila u razgovoru za Index.

"I tu sad postoje različita 'opravdanja', od toga da je žrtva izazivala napadača, preko toga da je sama kriva, da ga je provocirala, postavlja se pitanje zbog čega je uopće bila u bilo kakvom odnosu s njim. To su neka klasična 'opravdanja' za osjećaj krivnje koji se javlja, odnosno to je način na koji pokušavaju opravdati svoju odluku da ne postupe onako kako bi bilo ispravno. Naravno da postoje i ljudi koji se ne osjećaju sposobnima, kvalificiranima,možda zbog fizičke snage ili vještine, ali ni takve osobe to ne sprečava da pozovu nekoga u pomoć, po mogućnosti policiju", tumači Cvrtila.

Zašto nisu iste sekunde pozvali policiju i mogu li biti kažnjeni zbog toga?

No ostaje činjenica da je brutalan napad, koji je trajao 30-ak minuta, promatralo više osoba. Prema dostupnim informacijama, nitko od njih nije pozvao policiju, barem ne u nekom razumnom roku kakav bi se očekivao u takvoj situaciji. Može li netko od njih snositi bilo kakve posljedice zbog neprijavljivanja očito teškog kaznenog djela?

"S jedne strane bi se možda moglo govoriti o nepružanju pomoći nekome tko je bio u životnoj opasnosti i ako je netko mogao pružiti pomoć bez da samog sebe dovede u životnu opasnost, onda bi oni koji su bili prisutni mogli biti gonjeni za nepružanje pomoći. No s obzirom na to da policija i DORH ozljede napadnute djevojke nisu okvalificirali kao opasne po život, onda se te osobe ne može goniti za to. Što se tiče neprijavljivanja kaznenog djela, činjenica je da je svaki građanin dužan prijaviti kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti. No problem je što za takvo neprijavljivanje kaznenog djela zakon ne propisuje nikakve sankcije", pojašnjava Cvrtila, koji se potom osvrnuo na činjenicu da je policiji zaista trebalo neuobičajeno dugo da dođe na mjesto zločina.

Zašto je policiji trebalo toliko dugo da dođe na mjesto napada?

"Sad će tu na scenu stupiti unutarnja kontrola, koja je već upućena u Zadar. Oni će utvrditi cijelu kronologiju slučaja jer svi takvi razgovori i pozivi se snimaju i sve se mora zabilježiti - od prvog poziva policiji do bilješke o vremenu u kojem je policija došla na lice mjesta. Onda će se vidjeti i je li ta patrola koja je bila upućena već bila negdje drugdje pa nije mogla doći na mjesto napada odmah, je li šef smjene u tom trenutku trebao poslati nekog drugoga, sve to će se raščistiti", smatra Cvrtila.

"Mi smo u ratnom vremenu u Zagrebu imali standard da se na lice mjesta dolazi u maksimalno 15 minuta. Ako negdje gori, ako je u pitanju razbojstvo ili nešto gore, onda se sve ostavlja i ide se odmah. A sada je standard i do sat vremena jer jednostavno nema dovoljno policajaca na cesti. Vezano uz ovaj slučaj, u Zadru se govorilo da je na terenu bila samo jedna patrola, a ja se uopće ne bih začudio da je to istina. U Zagrebu mi imamo situaciju da je na 200 tisuća građana na terenu jedna jedina patrola. I onda oni lete s intervencije na intervenciju i uopće se ne stignu baviti ophodnom djelatnošću. To je loša organizacija Ministarstva, jer vi u Ravnateljstvu i u Ministarstvu imate na tisuće ljudi, a na cesti ih fali, a nitko se ne usudi primiti tog problema", upozorava naš sugovornik.

Što smeće s 40 prijava zbog nasilja radi na slobodi?

Darko Kovačević je poznati kriminalac s oko 40 prekršajnih i kaznenih prijava zbog nasilja. Što, dakle, takva osoba uopće radi na slobodi? 

"To je ključno pitanje. Imamo, dakle 40 prijava zbog nasilja protiv osobe koja je i dalje na slobodi. Kad se vidi da je netko recidivist, da ponavlja kaznena djela i da nema nikakvu namjeru odustati od kriminalnog ponašanja, onda Državno odvjetništvo i sudovi moraju poduzeti hitne mjere. I to ne nakon 40. prijave, nego nakon druge ili treće, takvim slučajevima se mora dati prioritet i oni se moraju hitno rješavati. A ljudi su uplašeni - i tužitelji i suci i socijalni radnici, policajci su ipak nešto hrabriji. I onda imate situaciju da će se maltretirati roditelje čije je dijete napravilo nekakvu grešku u školi, njih će se maltretirati i obilaziti i provjeravati, a nekog nasilnika koji je ubio boga u djetetu, njega će se zbog straha ostaviti na miru i on će stvoriti problem. Zakon se primjenjuje na onima na kojima se može, a bježi se od onih koji ljudima utjeruju strah u kosti, umjesto da bude obrnuto", rekao je Cvrtila u razgovoru za Index.

"Da je sustav riješio ovog kriminalca u Zadru kad je za to bilo vrijeme, do prošlotjednog napada ne bi nikad ni došlo. Vi u društvu uvijek imate oko 10 posto ljudi koji se bave kriminalom i na njih se treba fokusirati. I umjesto da se fokusiramo na prave kriminalce, naša tijela maltretiraju ovih 90 posto ljudi koji realno nisu pravi problem. I tu ne govorimo samo o ovoj vrsti kriminala nego i o gospodarskom i organiziranom kriminalu. Ljudi su pokrali milijune i sad šetaju po utakmicama i uživaju. Ja sam davno napisao da je organizirani kriminal rak rana svakog društva, ali u zadnjih godinu-dvije mislim da je rak rana Hrvatske - pravosuđe. Sudovi nemaju snage donijeti odluke, nego vraćaju slučajeve na ponovljena suđenja iz marginalnih razloga. To je maltretiranje i samog optuženog, a da ne govorimo o svjedocima i žrtvama. To je jednostavno maltretiranje dok svi ne odustanu od toga, a to nije toliko stvar pravosuđa, koliko ministara, odnosno politike. Na vladi je da takve stvari onemogući", zaključuje Cvrtila.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara