Foto: Goran Šebelić/Cropix

KAKO JE ono govorio Ivo Josipović: "Nisam predsjednik na daljinski upravljač Zorana Milanovića!" Pa je onda za predstojnika Ureda predsjednika postavio čovjeka kojemu je Milanović vjenčani kum.

Kako je ono još govorio: "U pravednoj državi poslovi se neće dobivati preko veze". Pa je njegov novi predstojnik Ureda prije nekoliko godina iskoristio svoj položaj u diplomaciji kako bi zaposlio i svoju suprugu, inače tekstilnu inženjerku.

Kako je ono još pisalo na Josipovićevu Facebook profilu: "U pravednoj državi diplomirani stručnjaci s visokim prosjekom ocjena ne bi čamili na burzi". Pa je za zamjenika predstojnika Ureda postavio čovjeka sa srednjom stručnom spremom.

A što bi bilo da sve to radi Bandić?

Ali dobro, možda sve to nije tako strašno. Ali zamislite da se sve ovo nabrojilo Milanu Bandiću. Da zapošljava kumove, nekvalificirane i stranačke ljude, da skriva imena savjetnika, da ne zna što bi radio na Pantovčaku, niti koga bi gore doveo. Bilo bi krvi.

Međutim, u ovoj usporedbi ima jedna bitna razlika. Od Bandića bi se sve to očekivalo. Od Josipovića, koji se zaklinjao u pravednost, poštenje, stručnost, u transparentnost i visoke kriterije, sve to zvuči - u najmanju ruku - neobično.

Joško Klisović najviše je rangirana osoba među službenicima u Uredu predsjednika, ujedno je u kumskoj vezi sa Zoranom Milanovićem. Što je možda nekome neobično, s obzirom na to da je godinama bio visokorangirani djelatnik u HDZ-ovu Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija. Napustio ga je tek krajem 2008. godine.

Predstojnik na daljinski upravljač

O njemu je Slobodna Dalmacija pisala u ožujku 2006. godine, spominjući ga u tekstu pod naslovom "Ministarstvo bračnih drugova, sinova i kćeri". Autor je istaknuo kako se supruga Joška Klisovića, tadašnjeg šefa Odjela za analitiku MVP-a, kao tekstilni tehnolog zaposlila u Ministarstvu europskih integracija", "nakon čega se prestala baviti tekstilom i već danas ona i suprug odrađuju svoje diplomatske mandate u Bruxellesu".

Dakle, prvi suradnik predsjednika pravedne države koristio je svoju poziciju da zapošljava suprugu, a da se ne govori o tome da je on vjenčani kum osobe koja je Josipovića kandidirala za predsjednika. Jesu li to pravednost i poštenje? Ili je to ipak "daljinski upravljač"? 

Zamjenik predstojnika bez fakulteta

Još je zanimljivije imenovanje Marka Rakara za zamjenika predstojnika Ureda, zaduženog za - internet. Osim što Rakar, iskusni kompjutorski haker, nema završen fakultet, on je bez razumnog obrazloženja postavljen na treću najvišu poziciju na Pantovčaku. Može li se to u pravednoj državi? 

Je li smio Mesićev špijun pomagati Josipoviću u kampanji?

A tu je i vječiti Saša Perković. Ako je istina što piše Jutarnji list, "Josipović se odlučio za Perkovića zato što ga je Perković, navodno, zaštitio od niza udara obavještajnog podzemlja tijekom izborne kampanje". E sad, osim što se Perković "proslavio" u slučaju Zagorec i što mu oca, bivšeg udbaša, traži njemačka policija, postavlja se pitanje tko je dopustio savjetniku šefa države da se angažira u predizbornoj kampanji na strani jednog od kandidata? Je li to možda legalnost, pravednost i poštovanje institucija?

Zamislimo što bi se dogodilo da se ovakve činjenice nabroje Milanu Bandiću. Bio bi vrhunski skandal. Pisalo bi se o sramoti i kompromiserstvu, o kompromitiranju institucije Predsjednika, o pogodovanju prijateljima, kumovima, rodbini i tko zna kome još. Međutim, to ne bi bila sramota za Bandića. Od njega bi se to zapravo i očekivalo. To bi bila sramota samo i isključivo za Ivu Josipovića.

Nisu oni krivi, nego onaj tko ih je postavio

Što bi se pisalo da se na Bandićevoj strani u kampanji angažirao nekakav špijun? Pritom još i savjetnik šefa države? Da je na treću poziciju u Uredu postavio hakera sa srednjom školom? Da je za predstojnika angažirao kuma?

A opet, nisu svi oni krivi. Kriv je samo Ivo Josipović. On kompletira Ured i bira najbolje ljude, u skladu s predizbornim obećanjima. A činjenica da imena svojih suradnika i savjetnika drži u strogoj tajnosti ne znači da on ima velike planove, već samo to da nema pojma što bi radio na Pantovčaku. Ni s kim bi gore radio. Tko će ga znati, možda je to ta famozna Nova pravednost.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje