TKO JE KONTROVERZNI poduzetnik Teodorinko Renco Pecotić, čovjek koji je predstavnik investitora Coorporatie Emac Illyrian Land Fond, a koji trenutno posjeduje približno pet milijuna četvornih metara zemljišta na poluotoku Pelješcu?

> Tajna Pelješkog mosta

> Off shore tvrtka kupila 5 milijuna kvadrata drače i kamenjara na Pelješcu za 40 milijuna eura

Njegova biografija prepuna je kontroverzi jer je Pecotić za vrijeme rata švercao oružje za Hrvatsku, okušao se kao brodovlasnik zbog čija je dva broda Hrvatska dospjela na crnu listu krajem devedesetih, a njegov prvi brod "Vela Luka" zaustavljen je u Belgiji prepun eksploziva radi kojeg su u zatvoru "gulili" godinu dana kapetan i prvi časnik. On je čovjek koji se hvalio kumstvom sa sadašnjim predsjednikom Stjepanom Mesićem, izjavljivao da nema novca za organizirati pogreb kapetana koji je od surovih uvjeta preminuo na njegovom brodu 1999. godine, prijetio je ubojstvom ljudima kojima je dugovao novce, a za svo vrijeme uživao je u svojoj jahti i kočoperio se s luksuznim automobilom. Poznat je i kao graditelj na Korčuli čija su zdanja pod neprestanom lupom Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja, a odgovarao je taj i za višemilijunsku prevaru u Njemačkoj, no za člana Upravnog odbora Emac Capitala Matjaža Prinčića sve ovo su zapravo snažne reference da Pecotić bude predstavnik u poslu vrijednom najmanje 40 milijuna eura.

S kumom Stjepanom Mesićem spavao na zadnjem sjedištu automobila

Uglavnom Pecotić se, baš kao i pokojni ministar obrane Gojko Šušak, vratio iz Kanade početkom devedesetih, gdje je 20 godina živio u Torontu, a nikada nije otkrio čime se ondje bavio. Odmah je nakon povratka u Hrvatsku otvorio gradilište na Korčuli, kojeg je ubrzo zatvorio jer, kako kaže, počeo je rat. Pecotić kaže kako ga je Ministarstvo obrane angažiralo da nabavlja novac za oružje iz Kanade, što je ovaj navodno i radio. Pecotić se naravno hvalio kako ga je osobno angažirao Šušak, a njegov brod "Vela Luka" zaustavljen je 1993. godine u Belgiji s oružjem radi kojeg su kapetan i časnik odsjeli godinu dana u zatvoru.

Osobno sam imao priliku upoznati Pecotića i to u svibnju 1999. godine kao novinar u lokalnom tjedniku Dubrovački list. Pecotić je tada, s uvijek uredno zašiljenim brkovima koje i danas njeguje, imao ured u istoj zgradi "bivšeg DTS-a" u Dubrovniku kao i redakcija Lista. Imao je, sjećam se, mali ured, "tri za tri" metra, a predstavljao se kao ugledni brodar zvučne tvrtke "Libertas Development". Sjećanje mi blijedi kada se pokušavam sjetiti jeli ta "velika tvrtka" imala makar tajnicu, no svejedno se sjećam Pecotića kao velikog hvalisavca koji je često u razgovoru spominjao kumstvo sa Stjepanom Mesićem koji u to doba nije ni bio hrvatski predsjednik! Štoviše, često je spominjao kako je u vrijeme rata zajedno s Mesićem u više navrata spavao na zadnjem sjedištu automobila. Sa Šuškom, pokojnim ministrom obrane, kaže bio je "na ti".

Pričao je Pecotić da ga je osobno Mesić zamolio da doprinese priznanju Hrvatske, a on je, kako sam kaže, zvao sve prijatelje u Njemačkoj, Austriji i Italiji. S Mesićem je, kako kaže, bio 11 puta u Italiji, dva puta u Njemačkoj kod Genschera i u Austriji kod Vranickog. 

"Ugovorio sam ja privatni sastanak s talijanskim predsjednikom Andreottijem", hvalio se na sva usta Pecotić koji kaže da je nakon njegova susreta s predsjednikom Cossigom uslijedilo priznanje od strane Italije i Vatikana.

Kapetana ubili strašni uvjeti na Pecotićevom brodu

Kao novinar, neposredno nakon što je preminuo kapetan Mihičić, bio sam na brodu Amalija u Pločama gdje su uvjeti života bili naprosto strašni. Imali su struju svega sat vremena dnevno, a pomorci su živjeli od pomoći svojih kolega kao i stanovnika Ploča. Tada su u razgovoru za Dubrovački list dva pomorca izravno optužili Pecotića kako je njihov kapetan ubijen, pojašnjavajući kako su ga ubili strašni uvjeti na brodu! Pecotić je tada bio dužan kapetanu 50 tisuća dolara, a pomorcima po 10 i 12 tisuća dolara.

Prijetio i ubojstvom

"Meni je Pecotić prijetio ubojstvom a slao nam je i niz anonimnih poruka na brod. Prijetio nam je svojim poznanstvima s Mesićem i pokojnim ministrom Šuškom. Mi se želimo razići kao ljudi, a to ne možemo. Umrijet ćemo na ovom brodu ako treba! Na ovom sada ustrajemo za pravdu i za našeg pokojnog barbu Zvonu Mihačića", pričao je tada, 4. svibnja 1999. godine, Petar Bubalo na raspadajućem brodu Amalija. Pecotić nikada nije poslao svojim pomorcima u Ploče ni hranu ni vodu.

Nakon reportaže s ukletog broda Amalija radili smo razgovor s Pecotićem. Postavljao sam mu pitanja o pomorcima o brodu, o mrtvom kapetanu, a Pecotić je uvijek imao spreman odgovor. Dotukli su ga zakoni, netko nešto ima protiv njega, ne vole ga u Ministarstvu prometa i veza, a dao je sve za Hrvatsku.

Nije imao za pokop mrtvog kapetana

Unatoč nemilom događaju nastavio sam objavljivati tekstove o Pecotiću. Uskoro sam u svojim rukama imao potvrdu Ministarstva prometa i veza kako je hrvatska zastava, baš zbog Pecotića i njegove tvrtke, stigla na "crnu listu" zemalja pariškog memoranduma.

Stigle i prijave dubrovačkog tužiteljstva

"Tijekom nekoliko godina (riječ je o kraju devedesetih opa.a) od ukupnog broja zaustavljenih brodova koji viju hrvatsku zastavu u regiji Pariškog memoranduma gotovo 30 posto odnosi se na brodove u vlasništvu Libertas Developmenta. Nasuprot tome od 138 broda u međunarodnoj plovidbi upisanih u hrvatske upisnike brodovi Libertasa čine tek 1.4 posto", stajalo je dokumentu u kojem se zamjeralo potpuni izostanak bilo kakvih sigurnosnih uvjeta na brodu, te ulaganje u brodove.

Nakon tog nesretnog slučaja za Pecotića se nije dugo čulo, nestao je iz zgrade DTS-a, a dubrovački novinari opet su imali prigodu pisati o njemu kada je negdje krajem 2002. godine dubrovačko Općinsko državno odvjetništvo podiglo optužnicu protiv Pecotića. Tada ga je dubrovačko tužiteljstvo teretilo za prijevare u gospodarskom poslovanju te sprječavanje namire vjerovnika, kao i za djela protiv sigurnosti platnog prometa.

U optužnici je stajalo kako je kao direktor "Libertas Developmenta", u namjeri pribavljanja znatne imovinske koristi, u Klagenfurtu 17. travnja 1998. godine sklopio ugovor s austrijskom bankom "Kaertner Landes und Hypothekenbank AG".

11 katova na pomorskom dobru

Nekoliko godina kasnije proslavio se izgradnjom zgrade od 11 katova u Brni na otoku Korčula, koja se više puta našla na meti građevinske inspekcije i koja je više puta uklanjala bespravno izgrađeni objekt na dijelu pomorskoga dobra u uvali Brna. Navodno je dobio i državnu koncesiju za gradnju elektro-vjetrenjača, no to nikada nije i službeno potvrđeno.

Na kraju, osvanuo je na naslovnici Jutarnjeg lista ugodno nasmiješen s onim istim zašiljenim brčićima kao prije predstavljajući se kao ugledni predstavnik Corporatie Emac Illyrian Land Fond (CEILF) iz Nizozemske koja je u ožujku 2007. godine kupila pet milijuna četvornih metara zemljišta na poluotoku Pelješcu, a trojici vlasnika zemlje, obvezao se platiti oko 40 milijuna eura. Njegovi jataci danas ga brane kao čovjeka sa izvrsnim referencama, no od povijesti i vlastitih (ne)dijela nekada je jednostavno nemoguće pobjeći.

Ilko Ćimić