Tko je bio Petar Stipetić? General i heroj kojeg je HDZ zaboravio

Tko je bio Petar Stipetić? General i heroj kojeg je HDZ zaboravio
Footo: Hrvatski časnički zbot

BIVŠI načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, stožerni general Petar Stipetić, jučer je u Ogulinu dobio trg.

>>General Petar Stipetić u Ogulinu je dobio trg. Ministar se nije pojavio

Središnji se trg u Ogulinu od sada zove Trg Petra Stipetića.

Nakon što je otkrila ploču s imenom svog oca, Vesna Stipetić je izrazila zahvalnost gradu Ogulinu što je njezinom ocu odao tu čast i što se trudi sačuvati uspomenu na njega i njegovo djelo.

Na otkrivanje ploče s generalovim imenom nisu došli državni vrh i najviši vojni dužnosnici. Poslali su izaslanike.

Tko je bio Petar Stipetić?

Među hrvatskim generalima koji su do tog čina došli u Domovinskom ratu bilo je svega i svačega. Bilo je onih koji su zbog lopovluka završili u zatvoru, bilo je onih koje se optuživalo, pa i osuđivalo za ratne zločine, bilo je onih koji su jučer bili monteri klima-uređaja, danas generali, a sutra tajkuni, bilo je onih koji su skončali u policijskoj opsadi nakon što su poubijali nekoliko nevinih ljudi, bilo je onih koji su se prometnuli u istaknute širitelje teorija urote i predviđanja da Treći svjetski rat počinje u Rijeci 2030. godine, bilo je onih koji su osuđeni zbog pronevjere i gule krumpir u staračkom domu, bilo je onih koji su se paradno ubijali u haškoj sudnici itd.

General Petar Stipetić koji je 14. ožujka preminuo u 80. godini nije bio jedan od takvih generala. Vrhunski školovan vojnik (završio je Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA), izvrstan taktičar, Stipetić je na poziv predsjednika Franje Tuđmana u rujnu 1991. prešao iz JNA u Hrvatsku vojsku. 

Stipetić je obnašao najviše zapovjedne dužnosti: bio je zamjenik načelnika Zapovjedništva zbora narodne garde, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, zapovjednik Sektora Zapovjedništva slavonskog bojišta Đakovo, zapovjednik Zbornog područja Zagreb. Bio je i zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta te pomoćnik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske za borbeni sektor.

Spašavao stvar kad bi novokomponirani HDZ-ovi generali izazvali katastrofu

Bio je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske od 2000. do 2002. godine, a s te dužnosti umirovljen je u činu stožernog generala.

Za aktivno sudjelovanje u Domovinskom ratu i doprinos u stvaranju Hrvatske vojske dobio je brojna odlikovanja: Spomenicu Domovinskog rata, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red hrvatskog pletera, Red kneza Domagoja s ogrlicom i Velered kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom. Također, dobio je medalje Oluja i Bljesak te pohvalu i nagradu ministra obrane i načelnika Glavnog stožera.

Ipak, unatoč vojnom znanju i sposobnostima, Stipetić nije bio pretjerano omiljen među novom klasom hrvatskih generala koji su se na te pozicije uzdigli u dvije, tri godine i bez potrebnog obrazovanja jer su mu mnogi na desnici zamjerali karijeru u JNA i smatrali ga nedovoljno nacionalistički gorljivim. No Stipetić je sudjelovao u nekima od najvažnijih bitaka Domovinskog rata, a zvalo ga se i da spašava stvar kad bi novokomponirani HDZ-ovi generali povukli katastrofalne poteze.

Iz siromašne ličke obitelji

Stipetić je rođen u Ogulinu 1937. godine, porijeklom je bio iz siromašne ličke obitelji, a studij na Vojnoj akademiji i službu u JNA izabrao je zbog stipendije koja se nudila jer nije mogao platiti pohađanje drugog studija. Prva služba u JNA bila mu je u Trebinju, gdje je vodio inženjeriju koja je pod njegovim zapovjedništvom izgradila mnogo toga u Hrvatskoj, od objekata na Brijunima do sudjelovanja u gradnji dubrovačkog aerodroma.

General Stipetić doživio je iznimno neugodne trenutke 1992. u Domovinskom ratu koji se vodio u Bosanskoj Posavini, kada su mu poslušnost otkazale neke jedinice HV-a i HVO-a, napustivši bojišnicu bez opravdanih razloga i dopustivši neprijatelju da zauzme Bosanski Brod. U svojem izvještaju Stipetić je tu “samovolju zapovjednika”, kako je napisao, ocijenio glavnim razlogom gubitka te bitke, dok su drugi tvrdili da je postojala dvostruka linija zapovijedanja, u kojoj je Franjo Tuđman zbog svojeg dogovora sa Slobodanom Miloševićem srpskim snagama prepustio Bosansku Posavinu. 

Legendarna predaja Kordunskog korpusa u Oluji

Nakon toga Stipetić je donekle stavljen na led i protokolarne dužnosti, ali je pozvan da u Oluji spasi situaciju koju je svojim lošim odlukama zakuhao general Ivan Basarac.

On je kod Petrinje naredio frontalni napad na odlično utvrđene i ukopane Srbe te je tada u dva dana poginulo pripadnika HV-a koliko na cijeloj ostaloj bojišnici od Vrlike do Jasenovca.

General Stipetić preuzeo je komandu usred krvave bitke i odlučio se za obuhvat, odnosno obilaženje srpskih položaja koje je tako okružio.

Skroman život u stanu u Novom Zagrebu

Svoje sudjelovanje u Domovinskom ratu nije iskoristio da bi se obogatio, nije postao tajkun, nije davao odvratne nacionalističke izjave, nije pokušavao rušiti demokratski izabranu hrvatsku vlast. Živio je skromno, u stanu u starim vojnim neboderima u Novom Zagrebu, vozio je Volkswagen Polo, a moglo ga se susresti i u tramvaju. Oni koji su ga osobno poznavali kažu da je bio šarmer, zajebant, ugodan čovjek koji nije patio od kiča i parada. 

Nažalost, čini se da ga je baš sve to učinilo neomiljenim na hrvatskoj nacionalističkoj desnici i među vlastodršcima poput aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Tako je 2017. godine u Glini obilježena pobjeda oružanih snaga u Domovinskom ratu i predaja 21. korpusa neprijateljske vojske, što se odvijalo pod pokroviteljstvom i u nazočnosti predsjednice.

Ni njezin protokol, a ni Ministarstvo branitelja na tu ceremoniju nisu pozvali umirovljenog generala Stipetića, čija je uloga u oslobađanju tog dijela Hrvatske bila ključna. Još gore, predsjednica se dodatno pobrinula pljunuti na povijest i na Stipetićevu ulogu u Oluji. Naime, vrhovna zapovjednica oružanih snaga u Glini je, ničim izazvana, izjavila kako su se srpske snage na ovom području dobrovoljno predale. 

Stipetića su tada nazvali novinari i pitali ga za komentar svega toga, a on je tada izjavio: “Nisu se oni dragovoljno predali. Predali su se zbog snage naših vojnika i oružja… Nisam dobio poziv niti me itko kontaktirao. Povijest ne treba krivotvoriti. Ja sam bio zapovjednik sektora Sjever, odradio posao i drugo me ne zanima. Ali nije to prvi put da nisam pozvan.”

Koliko god to bilo skandalozno, toliko je bilo i logično, uzimajući u obzir to da se Kolinda okružila ljudima poput admirala Davora Domazeta Loše, kojeg je onda kasnije morala izbaciti iz savjetničkog vijeća jer je Sloveniji zaprijetio ratom.

Sabor je ignorirao njegovu smrt

Kada je Stipetić preminuo, suborci, prijatelji i političari objavili su svoje izraze sućuti.

Među njima, javio se i predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković. U ime sabora uputio je izraze sućuti obitelji bivšeg načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Ipak, na sjednici sabora kojom je predsjedao nije bila održana minuta šutnje za generala Stipetića.

"Minuta šutnje održana je na zajedničkoj sjednici Odbora za vanjske poslove i obranu na kojoj je bio i ministar Krstičević, no nije planirana na sjednici sabora", poručili su za Index iz saborske službe za medije.

Dodali su da je predsjednik sabora Gordan Jandroković "još ujutro izrazio sućut povodom smrti generala Stipetića" te da je to učinio i za vrijeme sjednice, kada je izrazio sućut obitelji u ime svih zastupnika.

HRT, koji je nakon Praljkove smrti dva dana u udarnim terminima emitirao njegove filmove, Stipetiću je posvetio jedan In memoriam - u ponoćnom terminu.

Nije se oglasio ni Hrvatski generalski zbor. Kad se ubio Praljak, organizirali su mu komemoraciju u Lisinskom. Kad je general Ivan Korade pobio petero nevinih ljudi, a zatim presudio sebi, otišli su mu na sprovod.

Minutu šutnje u saboru održali nakon pisanja Indexa

Kada je Praljak izvršio samoubojstvo u haškoj sudnici pred kamerama, javna televizija HRT nije danima prestajala slaviti ga kao najvećeg nacionalnog heroja.

U terminu od 21 sat emitirani su Praljkovi dokumentarni filmovi i njegov jedini igrani film "Povratak Katarine Kožul”. 

Za Stipetića nije dva dana oslobođen termin u prime timeu javne televizije, nego mu je povodom smrti dodijeljen tzv. porno termin. U 23.27 emitirana je epizoda dokumentarnog serijala “Godina Oluje” u kojoj govori i Stipetić i to je bilo to. 

Minuta šutnje u saboru održana je tek nakon pisanja Indexa.

Predrag Matić tog je dana u saborskoj stanci govorio o sramotnom neodržavanju minute šutnje na sjednici za pokojnog generala Petra Stipetića.

"Za generala Stipetića neće biti zakupljenih sportskih dvorana, neće biti posebnih regulacija prometa, neće biti serijala u udarnom terminu hrvatske televizije", dodao je Matić aludirajući na komemoraciju pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka za kojeg je održana minuta šutnje u saboru.

"Stipetiću nikada nisu oprostili što je bio u JNA, nekima drugima su opraštali, ali za to je bila potrebna stranačka iskaznica", zaključio je bivši ministar branitelja i vukovarski heroj Fred Matić.

"Zaslužio je više od države"

Isto tako, državni vrh nije bio tu za Petra Stipetića kada se otkrivala njegova ploča i proglasio trg u Ogulinu. 

Blizak suradnik Petra Stipetića, pomoćnik za sigurnost Miroslav Vidović, rekao je da postavljanje ploče i imenovanje trga doživljava kao gestu koju je general Stipetić zaslužio i u ratu i u miru jer je za domovinu Hrvatsku maksimalno davao sebe te da će ostati u vječnom sjećanju.

Na novinarsko pitanje nije li general Stipetić žalio što se prema njemu država nije odnosila s više počasti, Vidović je rekao da je on zaslužio od države više, ali da se general nije žalio, da je i u grob otišao ne žaleći ništa jer je bio takva osoba.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara