KOLINDA Grabar-Kitarović danas je opet na utakmici Hrvatske na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dok je na prošlu utakmicu rekla da ide privatno kao “obična” navijačica, ovog puta tvrdi da je došla na poziv ruskog premijera Dmitrija Medvedeva, koji je također na stadionu i navija za drugu stranu, domaćina prvenstva.

>> Kolinda opet ide na utakmicu u Rusiju, sad tvrdi da je dobila službeni poziv

>> Kolinda u Sočiju: "Nervoznija sam od Dalića"

Ali tko je zapravo Dmitrij Medvedev? Iako upravo služi drugi šestogodišnji premijerski mandat, a od 2008. do 2012. bio je i predsjednik, Medvedev je široj javnosti i dalje slabo poznat. To nije čudno, s obzirom na to da je trenutni predsjednik Vladimir Putin alfa i omega ruske politike još od 2000. kad je došao na vlast.

A Medvedev je bio uz njega i tada, i mnogo prije toga. No počnimo od početka.

Medvedev i Putin - iz istog grada, studirali na istom fakultetu, zajedno u gradskoj upravi

Medvedev je od Putina mlađi 13 godina - rođen je 1965., ali u istom gradu, Sankt Peterburgu (tadašnjem Lenjingradu). Pohađao je isti fakultet prava na Sveučilištu u Lenjingradu. I jednom i drugom je predavao Anatolij Sobčak, kasniji Putinov politički mentor, a Medvedev je Sobčaku vodio uspješnu kampanju za zastupnika novog i posljednjeg sovjetskog parlamenta 1988.

No dok je Putin u tinejdžerskim danima sanjario o karijeri KGB-ovog špijuna i trenirao borilačke vještine, mladi Medvedev slušao je piratske kopije ploča engleskih rock&roll bandova: Black Sabbatha, Led Zeppelina i Deep Purplea, već pomalo zaveden zapadnjačkim životnim stilom u vrijeme već poodmaklog propadanja Sovjetskog Saveza. Ipak, i Medvedev je bio sportski tip - u studentskim danima je profesionalno veslao i dizao utege.

Nakon što je diplomirao 1987. i doktorirao 1990., Medvedev je imao prilično plodnu karijeru devedesetih u ponovo neovisnoj Rusiji. Cijele devedesete je predavao pravo na sadašnjem Sveučilištu u Sankt Peterburgu, vodeći istovremeno i privatnu pravničku praksu.

Ali u isto vrijeme je zaveslao i u burnim političkim vodama tranzicijske Rusije. Kako piše The Moscow Times, Medvedev i Putin našli su se zajedno u uredu za vanjske poslove Sankt Peterburga - Putin kao načelnik ureda, a Medvedev kao pravni konzultant. Šef im je bio bivši profesor Sobčak, koji je vodio Sankt Peterburg od 1991. do 1996.

Vodio Putinu predizbornu kampanju, ovaj ga stavio na čelo Gazproma

Nakon par godina, Medvedev se prebacio u privatni sektor kao direktor pravih poslova za veliku drvoprerađivačku tvrtku. 1999. se ponovo vratio u politiku, opet kao Putinov pobočnik. Kad je Boris Jeljcin postavio Putina za premijera 1999., ovaj je uzeo Medvedeva za zamjenika šefa ureda. Kad je Jeljcin na Novu godinu 1999. dao ostavku i Putin postao v. d. predsjednika, Medvedev je opet postao njegov zamjenik, a zatim i njemu vodio uspješnu kampanju na predsjedničkim izborima 2000.

Putin mu se velikodušno odužio: u sklopu svoje razvikane čistke Jeljcinovih oligarha koje je uglavnom zamijenio sebi odanim, ali ne manje korumpiranim ljudima, Putin je postavio Medvedeva na čelo upravnog odbora Gazproma, ruske državne tvrtke za proizvodnju i prodaju prirodnog plina, koji je uz naftu glavni ruski izvozni proizvod.

Medvedev je nakon toga je neko vrijeme bio Putinov šef ureda, a onda i prvi zamjenik premijera, zadužen za velike nacionalne projekte. A onda je došla 2008. i prvi veliki problem za Putina: isticao mu je drugi predsjednički mandat, a po Ustavu se nije mogao natjecati za treći uzastopni mandat.

Putin, koji je dotad već temeljito učvrstio vlast u Rusiji i pokazao da ne misli demokratizirati zemlju, zapravo je iznenadio unutarnje i vanjske analitičare kad je za svog nasljednika predložio Medvedeva, koji imao reputaciju previše liberalnog i prozapadnog političara za ukus bivšeg KGB-ovca koji je raspad SSSR-a opisao kao “najveću geopolitičku katastrofu 20. stoljeća”.

Ali s obzirom na njihovu dugu i uspješnu suradnju, Putinov izbor ipak nije bio tako neočekivan. Medvedev je bez problema pobijedio na izborima, budući da je imao jedini glas koji je zaista bio bitan - Putinov. Zanimljiva je ipak, iz današnje perspektive, izjava Medvedeva iz predizborne kampanje da je “sloboda bolja od neslobode”.

>> Rusija je zbog Svjetskog prvenstva centar svijeta. Znate li što se zapravo događa u toj zemlji?

Tandemokracija i premijersko-predsjednička rošada

Medvedev je odmah, prema dogovoru, postavio Putina za premijera, što je u ruskom predsjedničkom sustavu uloga s puno manje moći. Zajedničku vladavinu ovog dvojca mediji su uskoro prozvali “vladavina tandema” ili “tandemokracija”. Ipak, barem na početku mandata, vladao je dojam da Medvedev ima određenu autonomiju i da je Putin zaista prepustio kontrolu nad zemljom, bar donekle, u njegove ruke.

Uz imidž prozapadnog liberala i borca protiv korupcije koji je Medvedev izgradio, mnogi na Zapadu nadali su se da će novi predsjednik zaista odvesti Rusiju u drugom smjeru. Čak i kada je pokušavao imitirati Putinov nastup čvrstog državnika i alfa-mužjaka, Medvedev je izgledao više komično nego impresivno. Upravo to je davalo nadu da je drukčiji od Putina i robotiziranih bivših KGB-ovaca kojima je Putin napunio Kremlj.

Ali te su nade vrlo brzo splasnule kada su dvije krize prisilile Putina da ponovo preuzme kormilo: prvo financijska kriza 2008., a onda i rat Gruzije i odmetnutih proruskih pokrajina te zemlje na čijoj strani je Rusija vojno intervenirala. Medvedev je, doduše, donekle zatoplio odnose sa SAD-om i Zapadom, iako je to bilo više na inicijativu Baracka Obame. SAD je tako odustao od plana Georgea Busha jr-a o postavljanju raketnog štita u istočnoj Europi, a dvije nuklearne sile potpisale su sporazum START o smanjivanju broja nuklearnih projektila na po 1500.

Putin shvatio da Medvedev nije materijal za nasljednika?

Ipak, Putinova najava 2011. da se misli vratiti na mjesto predsjednika nije bila posebno iznenađenje. “Da budem iskren, mislim da je čak i Putin bio malo razočaran s Medvedevim. Nadao se da će moći s vremenom odstupiti s vlasti, ali vidio je da Medvedev nije dorastao zadatku”, znakovito je komentirao jedan izvor blizak Kremlju za Guardian. Ova tvrdnja u skladu je sa spekulacijama da je Putin na neki način talac na vlasti - da ne smije otići s vlasti, čak i ako to želi, ako ne osigura nasljednika koji će zaštitii i njega, njegovu vladajuću kliku i s njom slizane oligarhe od kaznenog progona i gubitka kontrole nad ruskom ekonomijom.

Medvedev je tiho prihvatio smjenu i sudjelovao u predizbornoj kampanji s Putinom. Nova rošada dvojca na vlasti, unatoč kritikama za ciničnu manipulaciju demokratskom procedurom, nije Putinu naštetila na izborima koji su ionako bili obilježeni masovnom krađom glasova u njegovu korist.

Medvedeva je ipak silazak s predsjedničke funkcije, prema nekim izvorima, teško pogodio. Na sastanku parlamentarnih stranaka nakon izbora izgledao je kao da jedva suspreže suze.

Čini se kao da se Medvedev od tog udarca nikad nije potpuno oporavio. Od 2012. do danas ruski premijer je u svijetu je bio prilično neprimjetan, dok je u Rusiji postao glavna meta nezadovoljstva Rusa zbog ekonomske stagnacije nakon pada cijena nafte i plina i sankcija koje su SAD i EU uveli Rusiji zbog aneksije Krima 2014. Ako će njegov prvi premijerski mandat po ičemu ostati upamćen, onda je to njegova dramatična objava na sigurnosnoj konferenciji u Munchenu 2016. da je "novi Hladni rat" na pomolu.

Navaljni otkrio njegovo carstvo nekretnina: Vile, vinogradi, jahte...

Na neki način, Medvedev je postao gromobran za nezadovoljstvo umjesto Putina, koji je zbog kulta ličnosti u Rusiji gotovo nedodirljiv. Gafovi Medvedeva poput drijemanja na otvaranju Zimskih olimpijskih igara i drugim slavnim događajima više nisu bili simpatični, nego patetični, kako su mu brojni Rusi počeli pisati u heštegovima na društvenim mrežama. Njegova glasnogovornica Natalija Timakova čak se požalila da Medvedeva jako ljuti kad ga na društvenim mrežama posprdno zovu Dimon, što je izvedenica od Dimitri. “On nije Dimon za vas, on je premijer”, obrecnula se Timakova.

Medvedev je i sam izazvao bijes izjavama poput one da bi učitelji trebali otići u biznis ako im školske plaće nisu dovoljne ili nevjerojatnog odgovora umirovljenicima s Krima koji su prosvjedovali zbog mirovina koje nisu dobili: “Nema novaca! Ali izdržite. Sve najbolje.”

Jer novca je, kako je otkrio vodeći ruski oporbenjak Aleksej Navaljni, itekako bilo. Navaljni i njegovi suradnici prošle su godine privatnom istragom otkrili da je navodni borac protiv korupcije Medvedev sebi priskrbio čitavo carstvo nekretnina i druge imovine diljem Rusije i u inozemstvu - palače i vile iz carskog doba, ogromna zemljišta, vinograde, jahte, udjele u poljoprivrednim tvrtkama… Video "Ne zovite ga Dimon", u kojem Navaljni objašnjava ovu korupcijsku aferu, pogledalo je više od 27 milijuna ljudi.

Ovo otkriće potaklo je Ruse u ožujku ove godine na najveće prosvjede nakon onih zbog izborne krađe 2011. Prosvjednici su tako na prosvjede ponijeli su sa sobom gumene patkice, rugajući se na račun skloništa za patke na jedom od Medvedevljevih navodnih imanja. Navaljni, koji je vodio i ove prosvjede i one 2011., u međuvremenu je uhićen, zatvaran, osuđivan, fizički napadan i diskvalificiran na izborima

Medvedev, naravno, poriče sve optužbe o besramnom i kriminalnom bogaćenju na račun ruskih poreznih obveznika, kao što čini i Putin, iako je po procjenama insajdera poput pokojnog Borisa Nemcova zgrnuo daleko veće bogatstvo od Medvedeva. No prosvjedi protiv Medvedeva možda su mu, paradoksalno, spasili političku karijeru. Putin je, prema nekim spekulacijama, razmišljao o novom premijeru, ali nakon prosvjeda je odustao od toga kako ne bi izgledalo da je popustio pred Navaljnijevim optužbama. Drugi bitan faktor je, sigurno, Medvedevljeva dugogodišnja odanost.

“Putin vjeruje Medvedevu potpuno, on je 100% testirani proizvod. A sad je manje nego ikad vjerojatno da će ga smijeniti”, zaključio je izvor iz Kremlja. Možda Medvedev može dati koji savjet našoj predsjednici. I ona kao i on ima više ceremonijalnu funkciju, ali se već naveliko priprema za predizbornu kampanju za drugi mandat, do kojeg joj je očito vrlo stalo.