Tko je sve uvrijeđen i povrijeđen
Foto: Goran Mehkek / Cropix
IVO SANADER uvrijeđen je i povrijeđen što ga kritiziraju nakon odlaska s dužnosti. Ivica Todorić uvrijeđen je i povrijeđen što mu premijer i predsjednik nisu odali priznanje. Jadranka Kosor uvrijeđena je i povrijeđena što joj nitko ne vjeruje, nitko ju ne shvaća ozbiljno, a čak ni šef oporbe neće pričati s njom.
Ima još. Hloverka Novak Srzić uvrijeđena je i povrijeđena kritikama zbog cenzure. Vanja Sutlić uvrijeđen i povrijeđen zato što ga prozivaju zbog propasti HRT-a. Mladen Bajić uvrijeđen je zbog oporbenih kritika u Saboru, Jasna Omejec povrijeđena što se dovode u pitanje odluke Ustavnog suda, Miroslav Tuđman uvrijeđen je što ga se naziva "političkim mrtvacem", a Borislav Škegro svoju povrijeđenu čast brani po internetskim forumima. Popisu nema kraja.
Svi oni Domaćinski
Pa ipak, čak i ovaj letimični pregled taština pokazuje tko sve u ovoj državi drži do časti i ugleda, tko se lako vrijeđa i čiji osjećaji najviše pate. Kao da smo upali na večeru kod Krležina veleindustrijalca Domaćinskog, poznatog lika romana iz Na rubu pameti, koji se pred svima hvalio da je ubio četvoro ljudi.
Glavni junak drznuo se nazvati to moralno gnjusnim činom ("Ustrijeliti čovjeka, to može svatko ako se nađe u takvoj prilici. Ali hvaliti se umorstvom mogu samo kriminalno raspoloženi pojedinci"), zbog čega je protiv njega bila pokrenuta društvena hajka i organizirani bojkot, samo zato što se usudio dovesti u pitanje čast, ugled i moralnu čistoću jednog od stupova društva, mecene, dobrotvora i veleindustrijalca. Usput i ubojice, pokvarenjaka i lopova.
Sanader tiho pati
Nešto slično događa se i sada. Ivo Sanader teško se nosi sa činjenicom da ga više nitko ne voli, da je nepoželjan u politici i vlastitoj stranci, da su mu kolege okrenule leđa, te da je u anketama popularnosti debelo iza Andrije Hebranga. Koji je debelo iza popularnih. I tako, čovjek koji je doveo Hrvatsku u ovakvu situaciju, a onda naprasno pobjegao ostavivši nas u rukama Jadranke Kosor, očekuje ljubav i čestitke, a ne ignoriranje i kritike. Nije ni čudo da tiho pati.
Todorić glasno pati
Pati i Ivica Todorić. Prošlog vikenda u intervjuu Jutarnjem listu izjavljuje: "Bilo bi logično da su me, zbog ovakvog uspjeha, pozvali predsjednik države i premijer i da su mi rekli: ‘Gospodine Todoriću, Agrokor zapošljava toliko puno ljudi, uspješan je, stvarno ste napravili velik posao.’ Pa da onda Agrokor konačno dobije i neko priznanje".
Nije dovoljno što je Agrokor jedan od najvećih generatora nelikvidnosti, što Todorić podiže carstvo na državnim poticajima, što je izrastao na tko zna kakvim kreditima, što izrabljuje zaposlenike i bespravno podiže dvorce na koje ne plaća porez, što nam prodaje stranu robu apelirajući na naše domoljublje, već bi htio da mu se država zbog svega toga zahvali. I nakloni do poda.
Kosor uvijek pati
A gdje je povrijeđena taština, tu je i Jadranka Kosor. Nije trebalo dugo da počne glumiti uvrijeđenu frajlu i žaliti se što je trebalo tako dugo da je počnu uzimati za ozbiljno. Iako je novu premijerku njezin prethodnik reklamirao kao "savjesnu zapisničarku", Kosor sada smatra da ipak zaslužuje malo ljubavi i poštovanja. Malo tetošenja. Puno ulizivanja. Ona bi da je vole. Ali opet, tko ne bi?
Bajić se smrtno uvrijedio
Nabrajanje ide dalje. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić smrtno se uvrijedio što se oporba nakon punih osam godina usudila u saborskoj raspravi prozvati ga zbog neefikasnosti, zbog politiziranja istraga, zbog odugovlačenja i taktiziranja. Zamislite drskosti: umjesto da državnom odvjetniku čestitaju što se nakon pet godina uhvatio afere kamioni, oni mu zamjeraju što ni nakon pet godina nije riješio Brodosplit. Neki ljudi su stvarno nezahvalni.
Sutlić je drugarski delegirao krivnju
Ili pogledajte Hloverku. Uvrijeđena je zato što je optužuju da radi ono zbog čega je i instalirana na Prisavlje: da provodi cenzuru. Ili Vanja Sutlić. Povrijeđen je što ga žele smijeniti s mjesta glavnog ravnatelja zbog korupcije, kriminala, pada prihoda i gledanosti, o ugledu da se i ne govori, kao da je on za sve to odgovoran. Pa sada pokušava svu tu prljavštinu istovariti pred vrata svojih podčinjenih, onih koje je sam doveo na ta mjesta i godinama ih branio. To se zove odgovorno ponašanje.
Bitni su samo čast i ugled, ne i njegovo narušavanje
I tako, pored svega lošeg, pored spoznaje da živimo u moralno devastiranom društvu, ipak je lijepo znati da ono ipak počiva na uglednim i postojanim stupovima. Ili barem na onima koji toliko drže do svoje časti i ugleda, da ih nimalo nije briga za sve ono čime su taj čast i ugled narušili. Kao što su narušili (gotovo) sve čega su se dotakli.
Torturi nema kraja
Stoga na kraju, preostaje nam samo da parafraziramo Krležu: upropastiti nas može svaki onaj kome se pruži prilika, ali hvaliti se time mogu samo moralno suspektni pojedinci. I zato se cijela ova priča odista nalazi s onu stranu pameti: nije dovoljno što ih (sve teže) trpimo, nego ih moramo i (sve glasnije) hvaliti. Torturi očito nema kraja.
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati